Mislimo li u Katar idućeg prosinca, pljesak ćemo morati početi slušati nakon svake sljedeće utakmice. Cipar i Malta? Nakon Slovenije, ma nakon zadnje dvije i pol godine, ni Cipar više ne izgleda kao plitak potok
Nije (još) drama: Protiv Cipra i Malte kupujemo mir, a rujan će pokazati hoće li opet biti svega
Vjerujem da ćemo pobijediti iduće dvije utakmice i da ćemo otići tamo gdje nam je mjesto.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Zborio je tako sinoć Šime Vrsaljko, povratnik u hrvatski dres nakon cijele vječnosti, rekli bismo u većini slučajeva još vruće glave, ali ni traga bilo kakvim užarenim mislima nije bilo u Šiminom nastupu pred kamerama koju minutu nakon poraza od Slovenije. Miran, kao da zna da će se sve na kraju dobro završiti.
Makar je počelo vrlo loše...
Da, povijest ne laže, kada je zadnji - i jedini - put Hrvatska izgubila na otvaranju nekih kvalifikacija, nije izborila veliko natjecanje. Zbilo se to u jesen 1998. godine, tek što smo osvojili broncu na SP-u u Francuskoj, a Ćiro i njegovi sinovi izgubili su od Irske u Dublinu 0-2. Euro 2000. nismo vidjeli.
Ali, ako je nešto sigurno s Hrvatima u kvalifikacijama, onda je to da valjda ništa nije sigurno do samog kraja. Izuzev, u ovom mileniju, tek onih za SP 2006 i EP 2008. Gubili smo i od slabijih reprezentacija nego je to Slovenija, izgledali i gore nego smo u Stožicama gdje smo "dobro igrali u drugom poluvremenu", kako su naši pokušali primiriti stvari, pa sve u pravilu završavali happy-endom. Osim, jasno, onoga za SP 2010. u JAR-u.
Alibija nema, naravno, jer i drugi su imali samo dva dana za pripremu iako je ova hrvatska za Sloveniju uključivala, doduše, put do Ljubljane. Međutim, jasno je kao dan da Dalićeva Hrvatska nakon svjetskog srebra otprilike ide tempom korak naprijed, dva nazad, možda čak i tri. Sjećamo se debakla i šestice u Španjolskoj, poraza u Budimpešti, remija u Azerbajdžanu, čak i poraza od Tunisa u Varaždinu. Ova novija izdanja ne treba ni podsjećati jer još su svježa. A za što je Hrvatska zaslužila pljesak? Baš, ono, pravi. Dovoljna je jedna ruka za takvo što, pobjeda nad Španjolskom 3-2 na Maksimiru, Mađarskom 3-0 u Splitu, Slovačkom 4-0 u Trnavi, hajde i Slovačkom 3-1 iako smo skoro pola sata bili na iglama na Rujevici, ali ta nas je pobjeda potvrdila kao putnike na Euro.
E sad, mislimo li u Katar idućeg prosinca, taj ćemo pljesak morati početi slušati nakon svake sljedeće utakmice. Cipar i Malta? Nakon Slovenije, ma nakon zadnje dvije i pol godine, ni Cipar više ne izgleda kao plitak potok. Uostalom, Slovaci im jučer nisu zabili. Ali, pitate li nas, mi nekako ne brinemo, kupit ćemo već nekako mir za kasnoljetni nastavak jer taj nastavak nakon Eura u rujnu nosi izazove koji će usmjeriti hrvatski put u ovim kvalifikacijama, vezana gostovanja u Rusiji i Slovačkoj pa dolazak Slovenije. Optimisti smo i dalje, vrlo veliki...