Sve Ruskinje, Grkinje, Talijanke, Španjolke... imaju dobre ugovore, dok smo mi amateri, s 5-6 treninga tjedno. Samo je Emmi Miljković poluprofesionalka, kaže izbornik vaterpolistica Marijo Ćaleta
'Naše cure sve su amaterke, baš s njima treba biti psiholog'
Osmog dana kolovoza ove godine u Tokiju će se održati finale ženskog vaterpolskog turnira. Hoće li u njemu igrati Amerikanke, Španjolke, Ruskinje ili netko četvrti, nije nam tako važno jer znamo da Hrvatice sigurno neće. Međutim... One će svoje finale OI-ja igrati - danas!
- Slažem ste, sve ste rekli - potvrdio je našu misao izbornik hrvatskih vaterpolistica Marijo Ćaleta nekoliko trenutaka prije videoanalize drugih 'finalistica' iz Slovačke.
U igri je danas malo iza ručka (13.00), da i to raščistimo, četvrtfinale Europskog prvenstva. Ulazak među najboljih osam reprezentacija u Europi prilika je koja se protiv Slovačke - ovo nije zapovijed - ne smije propustiti.
- Nikad nismo imali takvu šansu, no u prošloj utakmici Slovačka je iznenadila Srbiju (6-2). Mislim da su tu kopirale nas i našu igru. Dobili smo ih triput uvjerljivo na pripremama u Varaždinu, ali sada su tu s njima dvije najbolje igračice, a imaju ukupno tri koje igraju u Europi. Ako budemo pravi, mislim da nećemo imati problema.
Mislimo i mi. Uostalom, dečki su jučer pobijedili Slovake, i oni su u četvrtfinalu u Budimpešti, pa red je da to naprave i cure.
- Neka to onda bude najava - opet se s nama složio, i drago nam je, 38-godišnji Šibenčanin.
Iako bismo najradije to zaboravili, moramo se ipak vratiti dva dana unatrag. U petak su, naime, Ruskinje... Ostat ćemo samo pri konstataciji da su pobijedile naše cure 34-1.
- Dogodile su nam se stvari koje nismo predvidjeli. Ivana Butić, jedna od najboljih igračica, dobila je jaki udarac u oko i ima posjekotinu na kapku, pa nije igrala. Također, njena sestra Domina ima upalu vanjskog uha, temperaturu, pa je i ona malo igrala. Ivana će sigurno igrati, nadamo se i Domina. No ja moram reći da su Ruskinje, Grkinje, Talijanke, Španjolke sve igračice koje imaju dobre ugovore, dok smo mi amateri, s 5-6 treninga tjedno. Samo je Emmi Miljković poluprofesionalac.
Što uopće izbornik može reći nakon takvih poraza u svlačionici?
- Ha, da se resetiraju. Jest da je takav poraz utjecao na njih, pričali smo dosta poslije jer s curama trebate biti i veliki psiholog. Jedan plač, drugi, pa se međusobno smiruju. Međutim, nama je Slovačka najvažnija. Bit će spremne u glavi, bez brige.
I prostor za slavlje, pretpostavljamo, bit će spreman nakon utakmice.
- Naravno, proslavit ćemo ako pobijedimo, ali sve u granicama.
Nismo ni sumnjali drugačije, nego... Rekla nam je najiskusnija igračica u svlačionici, spomenuta Emmi Miljković, da već gledate i prema - Francuskoj. To znači da ste već potpisali poraz u tom potencijalnom četvrtfinalu?
- Ma nismo, ali tamo bi nas čekale najvjerojatnije Španjolke i tu se jedino možemo boriti. Realnost su nam Francuskinje u borbi za 7. i 8. mjesto.
Realnost da, ali za hrvatski ženski vaterpolo trenutno - zlatna realnost.
Trenerska karijera
- Počeo sam i završio igračku karijeru u Solarisu, a prije 14 godina Ivica Tucak pozvao me da preuzmem vaterpolistice šibenske Viktorije. Vodio sam i mlađe kategorije pa je došao poziv Perice Bukića da preuzmem seniorsku reprezentaciju što me iznenadilo.
Možemo li se približiti najboljima?
- Imamo mlađe generacije koje smo digli na višu razinu. Na EP-u do 16 godina bili smo prvi put među 6. Budemo li nastavili tim korakom, možda bismo za 2-3 olimpijska ciklusa mogli se približiti najboljima. U tom smislu moram pohvaliti sve u Hrvatskom vaterpolskom savezu.
Dečki vs. cure
- To je druga dimenzija, puno je sporije, pa se mogu i neke taktičke stvari bolje izvesti. Zahtjevnije jer curama treba maksimalna pažnja, dok kod dečki nema suza. Dogodi se dobro, nekad, ali ne ovako.