Nekoliko krivo shvaćenih riječi za svađu bivših i sadašnjih...

Jedna krivo shvaćena riječ ili rečenica prouzrokovala je buru u odnosima bivšeg i aktualnog vodstva Hajdukovog Nadzornog odbora. Nakon predstavljanja klupske strategije razvoja predsjednik aktualnog Nadzornog odbora Slaven Marasović upitan je zbog čega neke stvari kasne, na što je on odgovorio kako je situacija takva kakva je, i kako bi sigurno bilo bolje da je netko strategiju razvoja kluba napravio prije pet godina.

To je pogodilo njegovog prethodnika Ljubu Pavasovića Viskovića, koji je Marasovićev istup nazvao još jednim bezobraznim napadom na bivšu upravu, te naglasio kako su iza sebe ostavili klub očišćen od dugova i s igračkim kadrom koji se mogao plasirati na tržište... E sad, je li se Marasović nespretno izrazio, ili je Pavasović preosjetljiv, stvar je kuta gledanja. 

Aktualni član Nadzornog odbora Ante Šalinović, primjerice, smatra kako je Pavasović nepotrebno reagirao.

- Nažalost, Pavasović je potpuno krivo protumačio namjeru kolege Marasovića, koji se želio osvrnuti isključivo na proces izrade strategije. Ako se želimo našaliti, mogu reći da se u nekoj mjeri slažem s bivšim kolegom, klub je bio djelomično čist. Točnije, račun je bio čist, na njemu nije bilo praktički ni kune. Ali to ne znači nužno da je prethodna Uprava loše radila, naprotiv, odradili su jako dobar posao u trenutcima za koje danas mnogi zaboravljaju koliko su bili teški, možemo se nešto kasnije vratiti na to.Kad je došlo do promjena u upravljačkim strukturama kluba, ispred Nadzornog odbora sam bio zadužen da koordiniram tranzicijsko razdoblje, tako da jako dobro znam što je novu Upravu zateklo, kao i gdje smo danas.

- Iz svih perspektiva gledano stanje u klubu je bilo jako teško. Hajduk je u tom trenutku imao oko 40 mil. kuna neplaćenih obaveza koje su dočekale novu upravu, a bez sredstava na računu. Dodatni problem je što dinamika plaćanja obaveza nije bila proporcionalna dospjelim računima, tako da su neki vjerovnici bili jako revoltirani jer su izigrani i prijetili su trenutačnom blokadom kluba. Igrački kadar koji je nova Uprava naslijedila je u prethodnoj polusezoni osvajao 1.47 bodova po utakmici. To je ekvivalent 53 osvojena boda u sezoni. Hajduk je naravno klub velike povijesti, za mene najveći, ali bodove ne osvaja povijest, već kvaliteta momčadi, nova Uprava je naslijedila tu kvalitetu, za 53 boda po sezoni.

- Omladinski pogon je teško valorizirati, ali možemo ju gledati kao završni proizvod kroz B momčad i juniore. B momčad je tavorila u sredini treće lige, a juniori nisu ni igrali prvu juniorsku ligu. Drugim riječima, nije bilo kratkoročnog potencijala za projekt 'Naša dica'. Bit ću slobodan reći da je u radnoj zajednici bio velik broj zaposlenika koji blago rečeno nisu davali svoj maksimum. Infrastruktura je bila potpuno neadekvatna ambicijama.

- Komunikacija s Gradom i odnosi s klubovima u okruženju nisu bili na potrebnom nivou. Na sve to se nadovezala i nestabilnost izazvana smjenom Predsjednika Uprave u kojoj se većina sponzora htjela raskinuti sponzorske ugovore, a igrači tražili izlazne transfere.

Prema vašim riječima ispada da ste zatekli katastrofično stanje. Je li to baš tako bilo?

- Ne, stanje je bilo bolje od prethodno zatečenog, ali je bilo teško. I priznajem, bilo mi je čak malo i neugodno pred novom upravom jer novi predsjednik nije mogao znati u što se upušta. Srećom. Ali to je Hajduk, ništa nije katastrofično i nerješivo, uz takvu energiju i ljubav navijača i koncept narodnoga kluba, svaka situacija se kvalitetnim i poštenim radom može izvući. Pa samo dvije godine poslije mi smo u situacija da smo od minusa 40 milijuna kuna (više kratkoročnih obveza od kratkoročne imovine) došli u plus 20 milijuna kuna. A tijekom te dvije godine napravljeni su i ogromni pomaci u drugim segmentima poslovanja kluba.

- U prvu momčad se ulaže oko 40% više što je već sada u nekoj mjeri vidljivo većom konkurentnosti. Sada smo na cca 2 boda po utakmici što znači da smo se podigli s 53 boda po sezoni na cca 72 boda po sezoni. A i time smo relativno nezadovoljni, svjesni da smo mogli i više da nije bilo kikseva. U finalu smo kupa, hrabro smo se borili protiv Evertona, prošle sezone nas je jedan udarac dijelio od ulaska u grupnu fazu Europske lige. Na infrastrukturi je napravljeno jako puno, zamijenjeni su travnjaci, započeta izgradnja potpuno novih terena, dovršeno uređenje svlačionica, uređeni sanitarni čvorovi…

- Omladinska škola je potpuno restrukturirana, uvedeni su brojni novi procesi u rad s djecom, već nakon dvije sezone juniori se bore za prvo mjesto i Ligu prvaka, B momčad je stabilan drugoligaš, vide se naznake mladih igrača koji će uskoro biti nositelji momčadi i stvoriti veliku vrijednost. Krvotok radne zajednice je u velikoj mjeri izmijenjen, vjerujem na bolje. Odnosi s Gradom i klubovima u okruženju su puno kvalitetniji. Ukratko, u isto vrijeme je napravljeno i ulaganje u preduvjeta stabilnosti i rasta, i ulaganje u prvu momčad, i financijski uspjeh. Kad pogledam pomake, ne mogu vjerovati da je prošlo samo dvije godine.

Činjenica je da ste financijski oporavili klub prodajama igrača koje ste zatekli u klubu kad ste došli.

- Nikad nisam bio niti nogometaš, niti trener, niti sportski direktor, a niti suvlasnik menadžerske agencije, pa ne mogu subjektivno valorizirati vrijednost nogometaša. Ali srećom, tu su objektivni pokazatelji što je zatečeno, a koje je trenutno stanje. Kada je nova Uprava preuzela Hajduk vrijednost igrača po Transfermarktu bila je 21.7 milijun eura. U 2 godine je prodajom igrača prihodovano oko 22 milijuna eura, a trenutna vrijednost je 26.3 milijuna.

- Znači, imali smo jako puno prihoda, a procijenjena vrijednost nam je čak i značajno veća nego što je bila. I to bez prave valorizacije trenutnog potencijala. Npr. Letica je procijenjen na ispod milijun eura, Toma Bašić sigurno vrijedi puno više, kao i neki drugi. A onaj najveći potencijal, Šego, Kovačević, Kreković, Palaversa… da ne nabrajam dalje, praktički nije ni zabilježen. Mogu samo čestitati sportskom direktoru na tome. I zahvaliti mu se, i kao navijač i kao član Nadzornog odbora. Možemo i to usporediti s prethodnom Upravom, vrijednost igrača koju je prethodna uprava zatekla bila je 29,4 milijuna eura, a koju je ostavila bila je 21,7 milijuna eura.

Je li onda prethodna uprava po vama radila dobro ili loše?

- Kad je Marin Brbić preuzimao Hajduk, klub je bio u šok sobi, na aparatima, doktori nisu htjeli dati prognozu hoće li pacijent preživjeti. Ne mogu ni zamisliti kako je tada bilo raditi, kad morate skupljati kunu po kunu samo da ne odete u stečaj. Marin je odlično vodio proces preživljavanja kluba i stvorio bazične pretpostavke za uzlet koji smo sad započeli. Doktori koji na intenzivnoj rade reanimaciju pacijenta su barem jednako zaslužni za daljnji život kao i oni koji ga kasnije izliječe i dovedu u vrhunsku fizičku spremu. Meni ne trebaju krive interpretacije kako je za vrijeme mandata Marina Brbića klub potpuno očišćen i unaprijeđen da bih ga cijenio. Brojke su egzaktne. U 4 godine mandata kroz poslovanje je vraćeno 15 milijuna kuna duga.

- Ne 100, ne 40, nego 15. Ali to ne treba podcjenjivati, dapače. Istovremeno preživjeti praktički stečajnu situaciju, održati klub na kakvoj - takvoj razini, pokrenuti neke procese i paralelno vratiti 15 milijuna, kada ti konkurencija troši kao pijani milijarder, za mene je veliki rezultat. Dovoljan da ga smatram jednim od najznačajnijih predsjednika u Hajdukovoj povijesti.

Kažete da je jedan od najznačajnijih predsjednika, a vi ste ga smijenili. Zbog čega?

- Odluka o smjeni je kolektivna stvar Nadzornog odbora, svaki od nas može imati svoje razloge za pojedinu odluku, ja mogu komentirati samo svoje razloge. Prije svega, već sam istaknuo koliko cijenim ulogu Marina Brbića u fazi preživljavanja Hajduka, ali sam smatrao da za uzlet treba dodatna ili nova energija, drugi tip menadžmenta, probitačniji, brži, spremniji na kontrolirani rizik. Svjestan sam da se jako teško prebaciti svijest iz pasivne uloge borbe za preživljavanje u agresivno razvojni ciklus.

- To je drugi mentalitet i drugi pristup. Da se razumijemo, moje mišljenje je bilo da je za razvojni ciklus potrebna dodatna ili nova energija. Možda sam u krivu, možda bi se Marin jednako dobro snašao. Govorim o svom mišljenju i svojoj odluci, iza koje stojim. Drugi razlog je što se nismo slagali oko razvojnih prioriteta, na što kratkoročno trošiti novce, a treći su razlike oko strateških promišljanja oko povezivanja s privatnim investitorom. I tu mogu biti u krivu, govorim samo o svojim viđenjima i svojim razlozima.

Pričate o razvojnim projektima, dugoročnoj strategiji, prema kojoj bi Hajduk puni potencijal trebao doseći tek 2025. godine. Dio navijača nije to dobro prihvatio.

- To je potpuno kriva interpretacija. Prezentiran je okvir za izradu strategije, načela po kojima će strategija biti rađena i vrijednosti koje Hajduk želi živjeti. Sljedeća faza je izrada implementacijskog dijela strategije koja će nam za svaki segment kluba dati upute na čemu trebamo raditi i do kud u kojoj fazi možemo i trebamo stići.

- Sedam godina je samo vremenski period kojim se strategija bavi. Mi svake godine želimo biti jači i uspješniji pa je i logično da na kraju tog razdoblja budemo i na vrhuncu. Inače ne bismo stalno rasli. To ne znači da i puno prije ne možemo do titula, naprotiv, stalni rast će nas do toga i dovesti.