'Nažicao sam 25 funti kako bih otišao na Ivaniševićevo finale'

Ma cijela Hrvatska živjela je 9. srpnja 2001. za Gorana Ivaniševića, ikonu nacije.

Ne trebate dvaput pogađati zašto, Ivanišević je tog datuma osvojio svoj jedini Grand Slam u pojedinačnoj konkurenciji. Uzeo je teniski Sveti gral - Wimbledon. Bila je to četvrta sreća jer ga je dvaput u finalu rušio Pete Sampras, a jednom Andre Agassi.

S pozivnicom do krune karijere

Ipak, žrtva je prije 18 godina bio Australac Patrick Rafter koji je pao sa 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7. Ta scena u kojoj hrvatski tenisač osvaja zadnji poen, a samim time i meč duboko se urezala u pamćenje svakog sportskog fanatika. Padali su na putu do naslova Carlos Moya, Andy Roddick, Greg Rusedski i Marat Safin...

Priča je to o čovjeku koji je načet ozljedama i na zalasku karijere stigao do najvećeg sportskog uspjeha.

Wimbledon se na svojim društvenim mrežama prisjetio Ivaniševićevog uspjeha, a u komentare ispod videa javili su se ljudi koji su i dan-danas oduševljeni Zecovim podvigom.

- Sjećam se tog meča. Nije mi bilo jasno zašto plače nakon što je osvojio Wimbledon. Imao sam tada pet godina - napisao je Ash Pareek, inženjer iz Indije.

- Obojica su bili strašno simpatični igrači (Ivanišević i Rafter op.a.), ali Goran mi je draži jer sam ga pratila od 1992. i stalno sam proživljavala 'srčane udare' s njim. Te godine gledala sam ga na računalu na poslu i živjela sam za njegovu pobjedu. Borba s ozljedama, suze u očima... - prisjetila se Alice Killip.

- Gledala sam u pubu s prijateljima. Bila sam toliko sretna, a najdraži trenutak mi je bio kada se popeo do oca na tribine - napisala je Ellie Devlin.

- Pa ovo je definitivno najikonskiji meč u povijesti Wimbledona. Generacije će pričati o tome - smatra Bruno Giunio.

- Radila sam u Londonu tog ljeta. Moja sestra i ja uspjeli smo uhvatiti vremena i pogledati taj veličanstveni meč. Atmosfera je bila naelektrizirana! Tenis je bio veličanstven. Ona je navijala za Raftera, a ja za Gorana. Sjećam se da se Goran nije brijao cijeli turnir zbog praznovjerja. To su bili dani, a u Wimbledonu nisam bila godinama nakon toga - prisjetila se Jacqueline Rowland, maratonka iz Velike Britanije.

- To je bio moj jedini i do sada jedini posjet Wimbledonu. Vodio sam tada pub u Worcestershireu, a put mi je platio par umirovljenika. Zatvorio sam pub u nedjelju predvečer, dovezao se u Wimbledon, spavao sam vani i uspio 'skrpati' 25 funti za finale Gorana i Raftera. Bio je to najveći sportski događaj na kojem sam bio. Možda se vratim jednom - napisao je Britanac Kevin Taylor koji je danas menadžer.

- Uh, jedan od mojih najdražih mečeva ikad i to između moja dva omiljena tenisača svih vremena. Nisam željela poraz niti jednog - kazala je Reggie Manna.