Napustio sam vojsku i otišao u Švedsku - živjeti od MMA borbi

Ivan Zidar (25) hrvatski je MMA borac, u domaćem borilačkom svijetu zapamćen kao neporažen u organizaciji FFC, koju drži Hrvat Orsat Zovko. Bio je i zaposlen u Hrvatskoj vojsci, usporedno gradio dvije karijere, a onda odustao od svega i krenuo u "bijeli svijet"... Spakirao je kofere, pozdravio se s najbližima i uputio prema Švedskoj.

- Od 2013. godine do 2016. bio sam djelatna vojna osoba. Vojska je bila jedna avantura i ništa više od toga. Danas, nažalost, u hrvatskoj vojsci ne možeš biti ponosan hrvatski vojnik. Sve je privatizirano, a najviše gube ljudi koji su svojim rukama i gubicima stvorili Lijepu Našu. Moraju trpjeti tko zna kakve kadete i tatine sinove koji nemaju nikakvog vojnog znanja, a glume 'Boga i batinu'. Čast izuzecima, naravno - počinje nam svoju priču talentirani osječki borac.

Počeo je boksati s 10 godina, da bi se ubrzo prebacio na nogomet. Kada je shvatio da šutiranje lopte po travi nije za njega, odlučio se vratiti u ring i s nepunih 18 godina počeo se baviti kickboxingom. Već nakon osam mjeseci treniranja osvojio je međunarodni turnir Croatia Open  i pokazao da je kalibar za velika dostignuća. Do prošle godine bavio se boksom i kickboxingom pa je odlučio okušati se i u mješovitoj borbi. I to u Švedskoj.

- U Hrvatskoj se jednostavno nisam mogao dovoljno posvetiti sportu i počeo sam osjećati da sam u padu. Zadnja dva finala Hrvatske izgubio sam od ljudi od kojih nikada prije ne bih izgubio. Poslije tih poraza jednostavno sam morao odlučiti hoću li prestati sa svime ili ću jednostavno riskirati, napustiti siguran posao i prihvatiti novi izazov. Tako sam odlučio u roku od 20-ak dana dati otkaz i odseliti u Švedsku te početi s MMA-om u najboljem kampu u Europi "Allstars Training Center" - kaže Zidar.

Put u Švedsku

Put u nepoznato nije bio nimalo lagan. Puno odricanja, ne znaš što te čeka, odlaziš na drugi kraj Europe, a imaš samo jedan cilj - uspjeti.

- Ne mogu reći da mi je bilo lako spakirati kovčege i otići, ali puno teže bi mi bilo reći zbogom sportu i napustiti borbe jer još imam puno dati, a to ću tek pokazati. Kad sam došao u Švedsku, prva tri dana sam htio pobjeći kući, he, he - prisjeća se Zidar uz smijeh pa nastavlja:

- Nisam nikoga poznavao. Poznanik, koji mi je riješio smještaj, bio je na odmoru kod kuće. Dao mi je samo upute kako doći do smještaja. Jako puno mi je pomogao bivši prvak FFC-a Ahmed Vila, koji me odveo do dvorane i upoznao me s trenerima i borcima. Oni su me iskušali odmah dan poslije izredavši se na meni i prebili me kao nikada u životu ha, ha.

Ahmed Vila

I tako je počelo. Sljedeći zadatak bio je preživjeti prvi, najteži dio. I u ringu i izvan njega.

- Dva mjeseca sam preživljavao s ušteđevinom koju sam donio. Bez novca u Švedskoj ste gotovi. Nakon dva mjeseca sam dobio posao, u čemu mi je od velike pomoći bio gospodin Ivan Ilić, predsjednik Hrvatskog doma Matija Gubec. Nažalost, uvjeti za život u Švedskoj su neusporedivi s onima u Hrvatskoj. Jednostavno su bolje plaće, standard, školovanje, zdravstvo... - govori nam ovaj prizemljeni mladić.

Nije, naravno, ni u Švedskoj sve idealno, puno je prepreka na putu.

- Da, tu je i druga strana medalje. Sami ste, a svi vas kao stranca drukčije gledaju, čak i kad naučite jezik. Jako teško je naći smještaj i užasno je skup. Oko 1600 eura mjesečno vam treba za normalan život, a prosjek plaća je između 1600 do 2200 eura.

Slomio nos 8 puta, šivao arkade 10-ak

Iako je zasad i dalje daleko od naslovnih stranica, od najvećih pozornica, Ivan iz dana u dan gradi put ka uspjehu. 

- Prije nego sam odlučio doći u Švedsku, htio sam prestati sa svime. To je bilo poslije zadnjeg državnog prvenstva. Uvijek pokušavam napraviti najbolje što god započnem. Imao sam ispite na fakultetu, vojnu karijeru, boks i kickboxing. Iz svega toga sam htio izvući maksimum, ali to jednostavno nije moguće. Htio sam biti najbolji u svemu, svu energiju sam raspršio na deset različitih strana i na kraju nisam postigao ništa. Niti sam bio prvak, ispiti još uvijek čekaju, vojska je prekrižena... Tad sam se odlučio za MMA i gledam na to kao novi početak. Usredotočen sam samo na to, energija mi više nije raspršena, što će ovu godinu ću učiniti najboljom u mojoj dosadašnjoj karijeri - uvjeren je Ivan, koji je već odradio svoju prvu borbu u Švedskoj. I, naravno, pobijedio.

- Već nakon tri mjeseca dobio sam priliku boriti se u Švedskoj, gdje sam u drugoj rundi nokautirao njihovog predstavnika Viktora Gustavssona.

Poslušajte što je Ivan imao za reći nakon borbe za MMA Novosti.

Profesionalni skor mu je 4-0-0 u kickboxingu i 1-0-0 u MMA-u dok je kao amater upisao 75 pobjeda i 19 poraza. Nikad nije bio ozbiljnije ozlijeđen.

- Nasreću, nikad nisam imao ozbiljniju ozljedu, ali sam slomio nos osam puta i šivao sam arkade desetak puta. Život mi nikada nije bio ugrožen jer sam za svaki meč bio dobro pripremljen i u kutu su mi bili ljudi koji su mi poput obitelji. Imao sam apsolutno povjerenje u njih, a to su Marin Roso i Tomislav Bilandžić, trener kluba "KBK Sveti Duh", koji je zaslužan za sve moje daljne uspjehe u kickboxingu i FFC-u.

U ring uz Kohortinu "Uzalud mi ljudi govore"

Kao i svaki ljubitelj borilačkih sportova, Ivan Zidar prati aktualnu scenu, ali i prisjeća se nekad boljih dana boksa i kickboxinga. S nostalgijom gleda na velikane ovog sporta iako nema nekog posebnog idola.

- Po meni, najbolji kickboksač današnjice je Nieky Holzken, a uz njega je naš AK-47, Andrej Kedveš iz Đakova, koji je po meni najbolji borac do 63,5 kg na svijetu. Iz starih dana obožavam pogledati mečeve Ramona Dekkersa, Mikea Zambidisa, Artura Gattija, Mickyja Warda... Ernesto Hoost je legenda, kao i svi iz tog vremena... Nažalost, kickboxingu popularnost pada tako da će trebati opet netko poput Hoosta i ekipe da vrati popularnost sportu. Alexey Ignashov je bio jedan od najboljih boraca, a ako se ne varam imao je velikih problema s alkoholom što ga je koštalo karijere.

Ivan je tip čovjeka koji nikad ne odustaje. Prošao je kroz puno odricanja, a dio svega bila je i glazba bez koje ne može. Sluša pretežito rap, stariju hrvatsku glazbu, a obožava i punk. Kako kaže, ponos mu je predstavljati svoj voljeni Osijek gdje god da dođe, pa je i pjesma uz koju izlazi u ring obojana bijelo-plavim bojama.

- Izlazim uz Kohortinu pjesmu 'Uzalud mi ljudi govore' jer me podsjeća na moj najljepši Osijek i njegove ljude. To je u čast gradu i njima, gdje god bili.

Mora se priznati, vrlo maštovit odabir navijačke pjesme koja je jedna od rijetkih napravljena na punk varijantu sa ženskim vokalom. Uostalom, tko ju još nije poslušao, kranje je vrijeme da ju otkrije!

- U slobodno vrijeme bavim se nacrtima namještaja, općenito kuća. Bavim se crossfitom i MMA spravama u SolidWorks-u te AutoCAD-om. Također, sportskim ribolovom i biciklizmom čim uhvatim koji slobodan dan. Naravno, nesmijem izostaviti PS4 i Fifu 17. Također, tu spadaju izleti s prijateljima tipa planinarenje, snowboarding ili vikendom odemo kruzerom do Finske ili Estonije.

Samo rad, poraz ne postoji

Zaljubljenik je u adrenalinske sportove, a tijelo mu je prekriveno tetovažama. Svaka je posebna na svoj način.

- Imam puno tetovaža i planiram ih staviti još. Najdražu nemam. Sve su mi drage jer sve imaju značenje i niti jedna nije stavljena samo da bi bi lijepo izgledala.

Za kraj poručuje:

- Životni moto je da samo treba jako raditi i da se onda ne morate bojati poraza. Za mene postoji samo pobjeđivanje ili učenje. Poraz ne postoji, samo težak rad se isplati.