Da biste bili najbolji, najbolje kad-tad morate pobijediti. Formula je u sportu takva, no nismo se, pogotovo nakon pobjede protiv Grčke, baš nadali da ćemo za ulazak u polufinale morati izazvati europske prvake i najveće favorite za zlato
Nakon najgore, u Tuckovoj eri treba nam najbolja utakmica. A španjolski golman brani nogom!
Prije sedam mjeseci finale Europskog prvenstva, a u srijedu, od 14 sati (HRT 2), četvrtfinale Olimpijskih igara. Hrvatska protiv Španjolske, "barakude" protiv "furije". Jedna će velika nacija, favorit za medalju, otpasti iz borbe za olimpijsko odličje te otići u onu nimalo poželjnu, mučnu štoviše, za poredak od petog do osmog mjesta.
Vratimo li vrijeme, u takvoj je Hrvatska bila prije tri godine u Tokiju. Ondje smo u skupini igrali protiv Španjolaca, osvojili drugo mjesto i u četvrtfinalu morali na izvanredno jake Mađare. Možda se sjećate, jedan Mađar, Krisztian Manhercz, zabio nam je sedam komada. Hrvatska je, malo je koga to više i zanimalo, završila peta.
Da biste bili najbolji, najbolje kad-tad morate pobijediti. Formula je u sportu takva, no nismo se, pogotovo nakon pobjede protiv Grčke, baš nadali da ćemo za ulazak u polufinale morati izazvati europske prvake i najveće favorite za zlato. Još manje da ćemo na njih nakon možda i najgore utakmice u eri Ivice Tucka. A ona traje već 12 godina...
- Iskreno se ne sjećam da je Hrvatska ovako otužno izgledala otkad sam ja tu - rekao je Tucak nakon potopa od Amerikanaca, poglavito u prve dvije četvrtine (3-10).
Ako se mogu iz te utakmice izvući ikakve dobre vijesti, onda su da smo takvu utakmicu odigrali u skupini, dok cijena nije najviša premda je već dovoljno velika sa Španjolcima za protivnika. Pa još s Talijanima ili Mađarima za mogućeg protivnika u polufinalu. Iz drugog dijela ždrijeba kao finalist će isplivati Grčka, Srbija, SAD ili Australija.
Španjolci su se prošetali skupinom, toliko da je golman Aguirre Francuzima branio i nogom (!), a kapetan i hrvatski zet Felipe Perrone mogao zadatke odrađivati i u trećoj brzini s obzirom na kakvoj su mu razini bili suigrači.
Nakon 12 godina bez pobjede na velikim natjecanjima protiv Španjolaca, od Olimpijskih igara u Londonu kojima su se, pak, "barakude" prošetale, i niza poraza uglavnom istim načinom kojim nas je razbila njihova obrana, odnosno famozna M zona, pobijedili smo ih konačno u skupini Europskog prvenstva u Dubrovniku. Istina, nakon peteraca 14-12, ali broji se, najviše za psihu, saznanje da se može protiv njih. I bili smo tako blizu i drugoj, europskom zlatu, dva tjedna kasnije, dok se nije ukazao Alvaro Granados i znate već... Tri tjedna kasnije nismo imali ništa protiv poraza u skupini SP-a u Dohi (6-10) jer znate kako se na kraju rasplelo.
- Više nemamo pravo na pogrešku i kiks. Ako pokažemo želju i agresivnost koju smo imali protiv Grčke, imamo šanse za pobjedu i plasman u polufinale - poručio je Maro Joković.
Nakon najgore, je li na redu najbolja utakmica u Tuckovoj eri? Mislimo li u polufinale, takva mora biti.