Svjestan sam da što god kažem zvučat će pretenciozno u ovoj situaciji ali do kraja polusezone moramo popraviti situaciju i pobjeći iz ove zone koja je sramota za klub poput Hajduka, rekao je Stanko Jurić
STANKO JURIĆ
'Najviše me pogađaju kritike da nam nije stalo, da se ne borimo'
U reprezentativnoj stanci Hajduk se preselio u Stobreč, gdje su se igrači koji nisu dobili pozive svojih izbornika pripremali za nastavak sezone pod paskom novog trenera Bore Primorca. Na programu su bili nešto intenzivniji treninzi, ali i individualni razgovori.
- Trener Primorac dosta je pričao s nama, pokušava nam vratiti poljuljano samopouzdanje. Razgovori s njim su dosta specifični, on je jako miran, staložen, ne govori puno, ali svaka riječ pogađa u srž. Čak i kroz neke anegdote i metafore daje ti jako puno materijala za razmišljanje... - kaže dokapetan Hajduka Stanko Jurić i dodaje:
- Svi ga iznimno cijenimo, ne samo zbog toga što je hajdučka legenda i što je toliko dugo radio s Wengerom, nego i zbog njegovog pristupa i znanja. Kad ti se takav čovjek obrati, sve slušaš bez pogovora...
Pokretanje videa...
02:46
Na stranu Primorčevo iskustvo i znanje, pitanje je hoće li na koncu – konca on i ostati trener Hajduka u dužem razdoblju, ono što svakom navijaču upada u oko je sedmo mjesto na prvenstvenoj ljestvici.
- Nije to lijepo vidjeti, niti Hajduk kao klub a niti ova momčad zaslužuju takvu poziciju, jednostavno, mora biti puno bolje.
Nekima je nogomet posao kome pristupaju upravo tako, kao poslu koji odrade i brzo zaborave što se dogodilo, za Stanka je nogomet i Hajduk nešto s čim se rodio i s čim živi svaki dan 0-24.
- Ne želim govoriti da drugi ne osjećaju Hajduk kao ja, ali odrastao sam i živim na Pujankama, to je specifičan kvart u kome živi jako puno ljudi na malo prostora i svi se znaju. I tu najbolje osjetiš koliko je ljudima lakše kad Hajduku ide. Onda im nije problem ni manjak novca, ni situacija u državi... A kad Hajduk pobjeđuje svi su sretni - kaže Stanko, koji se svaki dan suočava s brojnim pitanjima:
- A bolje da vam i ne govorim što mi sve govore. Najviše me pogađa to što neki imaju percepciju da nama nije stalo i da se ne borimo za klub. Razumijem kritike, opravdane su zbog svega što se događa, samo kažem da je nama, domaćim igračima, koji smo odrasli i živimo ovdje, puno teže. Mi imamo i prijatelje iz škole, iz kvarta, rodbinu..., a svi navijaju za Hajduk i svi traže odgovor na pitanje kad će biti bolje.
U zadnje vrijeme morao je Stanko odgovarati i na pitanje "svađe" oko toga tko će izvesti kazneni udarac u zadnjoj minuti protiv Osijeka.
- Nije bilo ni svađe, ni rasprave, znalo se točno tko puca kad nema Caktaša. Obzirom da je Jairo promašio zadnji kazneni udarac, bio je red na Jradija. Jairo je došao do nas i kazao da se dobro osjeća te da bi želio ispraviti promašaj protiv Gorice ako se Jradi ne osjeća dobro. Jradi je kazao da je siguran i da će pucati. I to je bilo sve. Bili su tu još i Nejašmić i Vušković, ali nitko od nas nije utjecao na Jradija, niti smo se svađali, niti ga je netko od nas poremetio. Uostalom, i sam je to potvrdio nakon utakmice. I mene su pitali mnogi zašto ja nisam pucao i preuzeo odgovornost kao kapetan na toj utakmici, ali nije bio moj red, a red se mora poštovati.
Ono što sve zanima je kad će Hajduk početi dobro igrati i kad će rezultati krenuti na bolje. Situacija nije blistava, a slijede im tri gostovanja u osam dana, Slaven Belupo, Lokomotiva i Dinamo.
- Svjesni smo da neće biti nimalo lagano, ali idemo na pobjedu od prve sljedeće utakmice. Belupo je neugodan, agresivan, trkački su dobro pripremljeni i neće nam biti lako, ali nemamo izbora, mi moramo popraviti situaciju i zato moramo igrati na pobjedu. Svjestan sam da što god sada kažem da će zvučati pretenciozno u ovoj situaciji u kojoj se nalazimo, i koja nam ne daje za pravo da imamo velike najave. Ali do kraja polusezone moramo popraviti situaciju, proći dalje u Kupu i osvojiti što više bodova, pobjeći iz ove zone koja je sramota za Hajduk.
Stanko je jedan od igrača koji se ne libi priznati krivnju i otvoreno ukazati na probleme.
- U zadnjih par godina previše je promjena, ja sam tu dvije i pol godine i promijenio sam sedam trenera. Svaki od njih je bio drugačiji, tražio je nešto novo, a kad nema stabilnosti, kad su tako nagle i teške promjene, ni nama igračima nije lako. Naravno da je najveća krivica na nama, ali vjerujte da nije lako funkcionirati u takvom okruženju – kaže Stanko, čiji je nogometni put bio težak i dao mu dodatnu čvrstinu, pa se može lakše nositi s problemima.
- Krenuo sam iz Dugopolja, preko druge momčadi Hajduka, dospio sam u prvu momčad i sada postao standardan. Meni je svaki trening i svaka utakmica bilo novo dokazivanje. Mnogi su kretali s puno boljih pozicija od mene, ili su dovedeni kao pojačanja, ili su odrasli u Hajdukovoj Akademiji, no to ne znači da ne mogu biti bolji od njih. I siguran sam da ću biti. Meni ništa nije poklonjeno, za sve sam se morao izboriti, i na tom putu sam očvrsnuo, u borbi čovjek najviše nauči. Promijenio sam dosta pozicija, igrao sam i na "šestici" i na "osmici" čak i na stoperu, pa i na beku, ali zna se koja je moja poziciji i vjerujem kad odigram 30-ak utakmica na istoj poziciji u kontinuitetu, da ću biti puno bolji igra nego što sam sada.
Bilo je ovoga ljeta i nekoliko konkretnih ponuda, no Stanko je u dogovoru s klubom odlučio ostati.
- Teško mi je o tome pričati jer će moje riječi opet biti krivo protumačene. Ne želim zvučati patetično ili redati floskule o ljubavi prema klubu..., ali ja to tako stvarno osjećam i ne znam drugačije. Istina je da sam imao nekoliko ponuda, jedna od njih je bila i dugogodišnji ugovor, ali nisam želio otići iz Hajduka bez trofeja. Znam da u našim igrama i rezultatima nemam nimalo pokrića za ovo što govorim, ali ja stvarno vjerujem da ova momčad može do trofeja. Ne želim da me navijači, prijatelji i rodbina pamte kao igrača koji je bio prolaznik u dresu Hajduka, i kome je klub bio tek "odskočna daska" za dobru zaradu u inozemstvu. Želim da me pamte kao igrača koji je nešto osvojio. Ipak sam ja domaći igrač i veliki mi je motiv trofej i zbog toga sam u dogovoru s klubom i ostao...
Iako nije mogao gledati utakmicu Hrvatske i Portugala s tribina, Stanko je na TV-u pratio kako se neki njegovi bivši suigrači nose s Ronaldom i društvom.
- Ako već moram birati igrače na mojoj poziciji kojima se divim, onda su to prije svih Claude Makelele i Patrick Vieira. A što se tiče mojih bivših suigrača, baš me oduševila fotografija koju je na društvenoj mreži objavio Lovre Kalinić, na kojoj je osam bivših igrača Hajduka u dresu reprezentacije na Poljudu. Bilo mi je to iznimno drago vidjeti, to je velika stvar i za njih i za klub, i svakome od nas bi to trebao biti dodatni motiv za rad i dokazivanje – zaključio je Jurić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
