Najveća utakmica ikad: Hajduk je trebao biti europski prvak...

Na današnji dan prije točno 40 godina na Poljudu je odigrana jedna od, ako ne najvećih, ono svakako najemotivnijih i najpoznatijih međunarodnih utakmica u povijesti Hajduka. Odigrali su bijeli puno ''povijesnih'' utakmica, no nijedna se nije urezala u pamćenje njihovim navijačima kao uzvrat protiv HSV-a, odigran pred više od 50.000 gledatelja na današnji dan 1980. godine na Poljudu. Bio je to uzvratni susret četvrtfinala Kupa prvaka, u kome je Hajduk u sjajnoj predstavi slavio 3:2, no dalje su prošli Nijemci koji su iz prvog susreta donijeli minimalnu prednost 1-0.

Pokretanje videa...

01:16

Iz današnje perspektive teško je opisati snagu te dvije momčadi, no činjenica je da je HSV tada bio najjača njemačka momčad, koju je s klupe predvodio Branko Zebec, a na terenu Kaltz, Buljan, Hieronymus, Keegan, Hrubesch, Magath, Milewski... S druge strane su ih, nošeni podrškom preko 50.000 navijača, čekali Pudar Primorac, Krstičević, Čop, Zoran i Zlatko Vujović, Rožić, Mužinić, Gudelj, Đorđević i Šurjak, a u drugom su dijelu ušli Šalov i Maričić. Brojna velikima imena dovoljno govore o kvaliteti dviju momčadi koje su igrale završnicu tadašnjeg Kupa prvaka.  

S obzirom da je HSV iz prvog susreta imao prednost 1:0, bilo je jasno da Hajduk mora napasti, pa je trenerski tandem Tomislav Ivić i Stanko Poklepović poslao na teren ofenzivnu momčad koja je imala zadatak visoko napasti njemačkog prvaka. No već u trećoj minuti susreta grubo je pogriješio Boro Primorac, koji je loše vratio jednu laganu loptu prema golmanu Ivanu Pudaru, snažni Hrubesch je istrčao ispred njega i zabio od vratnice za vodstvo gostiju.

No iako je bilo jasno da za prolaz treba zabiti tri gola, Hajduk se nije predavao. U  21. minuti poravnali su preko Zlatka Vujovića, štoviše, imali su par minuta kasnije i kazneni udarac zbog toga što je Kalc srušio Šurjaka, no Kargus je obranio udarac dvostrukog tragičara Bore Primorca. Da stvar bude gora, u idućem napadu zabio je Hieronymus i s rezultatom 1:2 se otišlo na odmor.

No ni tu nije bio kraj nadama navijača Hajduka, odmah na početku drugog dijela utakmice novo izjednačenje donio je Đorđevića, nakon čega je na terenu postojala samo jedna momčad – Hajduk. Prijetili su bijeli sa svih strana, šutevima, kontra napadima, iz prekida... No slomili su čvrste goste tek u 86. minuti kada je zabio Primorac. No bilo je to sve... Hajduk je bio bolji, nadigrao je HSV, no prednost gola iz prvoga susreta, poklon gol u drugom i promašeni kazneni udarac, bili su previše  da bi se iz natjecanja izbacio prvak Njemačke.

- Nikad jedna tako velika pobjeda nije bila ujedno i tako tužna. Ne mogu zaboraviti scenu nakon utakmice, mi smo svi polegli na teren, od tuge nismo znali što bi, a navijači nisu izlazili s tribina, i oni su šutke sjedili dugo nakon što je utakmica završila. Za mene je to jedna od najvećih i najtužnijih utakmica u karijeri nakon koje danima nisam spavao. Imam problema sa srcem, a vjerujem da je jedan veliki ožiljak ostavila na mom srcu i ta utakmica s Hamburgerom – prisjetio se legendarni igrač Hajduka Dražen Mužinić i dodao:

- Bili smo daleko bolji od njih, nadigrali smo ih i u prvom susretu koji se igrao po velikoj hladnoći, bilo je sigurno ispod -10 u Hamburgu, a oni su nam zabili jedini gol nakon što je Pudar udaren đonom u prsa. U Splitu smo im poklonili gol, promašili jedanaesterac... previše toga smo im dali da bi ih izbacili. Oni su bili strašno jaka momčad, te su godine u polufinalu prošli i Real... Tko zna do kud bi mi dogurali da smo ih prošli. Odigrao sam puno velikih utakmica, osvojio brojne trofeje, ali Hamburgera ću se zauvijek sjećati kao jedne velike utakmice, ali i još veće tuge...

Mužinićev nekadašnji suigrač Ivan Buljan igrao je u to vrijeme za Hamburger. Bez obzira što je njegova momčad prošla dalje, emocije su mu bile podijeljene.

- To je utakmica koja se ne zaboravlja, a pogotovo je ja ne mogu zaboraviti zbog toga što sam bio na 'krivoj strani'. Da je bilo moguće, najradije bih da su obje momčadi prošle dalje, ali to naravno nije bilo moguće. Čim smo izvukli Hajduk rekao sam da ću igrati pošteno i korektno, a malo je poznato da na toj utakmici nisam napravio niti jedan jedini prekršaj, što je za moju poziciju bilo nezamislivo. Znam da su neki moji bivši suigrači bili razočarani što sam uopće igrao, ali to se već zaboravilo, vrijeme je učinilo svoje – ispričao nam je Buljan i otkrio kako je Branko Zebec muku mučio s formom momčadi te zime.

- Ja sam tek prebolio hepatitis tako da nisam puno ni igrao, a te je zime na sjeveru Njemačke palo jako puno snijega, tako da se nije moglo ni trenirati osim u dvorani. Čak smo morali u Francusku na pripreme uoči uzvratnog susreta u polufinalu protiv Reala, koga smo dobili 5-1. Finale smo izgubili zbog odluke njemačkog saveza da ne smijemo odgoditi prvenstvenu utakmicu s Eintrachtom, i još nam se na toj utakmici ozlijedio Hrubesch, koji nam je bio jako važan, pogotovo što smo u finalu igrali s Englezima – Nottingham Forestom, koji je na koncu postao prvak Europe.

Najteže je, naravno, bilo Bori Primorcu, svjestan kako je krivac za prvi gol, kao i promašeni kazneni udarac, Primorac se odmah po ulasku u svlačionicu 'posuo pepelom'.

- Kriv sam, ubijte me, najradije bi sam udario glavom u zid kad bi to pomoglo - ispričali su njegovi suigrači. Inače, miri i tihi Primorac dugo nije želio pričati o nesretnoj utakmici, no prijateljima je povjerio kako je kazneni udarac trebao pucati Ivica Šurjak, a ne on koji je standardno izvodio kaznene udarce i bio nepogrješiv. Šurjak je već uzeo loptu, no Tomislav Ivić s klupe je rekao da Boro izvede kazneni udarac, vjerojatno kako bi ga podignuo nakon pogreške kod prvoga gola HSV-a.

Hajdukova momčad bila je u to vrijeme pravi spoj mladosti i iskustva, iz trofejne 'zlatne generacije' još uvijek su igrali Šurjak, Mužinić, Rožić, Luketin..., no snaga momčadi počivala je u mladima i poletnima, braći Vujović, Gudelju, Pudaru, Krstičeviću, Čopu..
- Mi smo ih napadali bez ikakvog respekta. Nije tada bilo TV prijenosa i interneta kao danas, znali smo da je Keegan najbolji igrač Europe, da je Hrubesch najbolji centarfor..., ali nije nas to impresioniralo. Mi smo bili mladi, nismo razmišljali o protivniku,  'dimili' smo 200% od prve do zadnje minute,  kod Ivića se nije ni moglo ni smjelo drugačije – prisjetio se strijelac drugoga gola Zlatko Vujović.

- Bili smo prava momčad, imali smo pravoga trenera koji nas je posebno pripremao za tu utakmicu. Pa mi smo u pripremama za HSV u prijateljskom ogledu na Poljudu deklasirali Manchester United 6-0. Nadigrali smo ih i tehnički i taktički, no još i više od toga trkom i agresivnošću po cijelom terenu. Kasnije sam saznao da je to najteži poraz Uniteda u povijesti međunarodnih utakmica...

Ivica Šurjak odigrao je kao kapetan Hajduka i reprezentacije brojne velike utakmice u karijeri, no 40 godina nakon povijesne bitke s HSV-om nema dileme da je upravo uzvrat u Splitu najveća utakmica Hajduka.

Od ambijenta, preko savršenog protivnika, do jakoga Hajduka, koji nije zaslužio izgubiti ni prvu utakmicu, a kamo li ne proći dalje. Da smo tada prošli HSV-a vjerujem da bi otišli do kraja, toliko smo bili jaki. Igrali smo hrabro, otvoreno, napadački, 90 minuta igrali smo presing protiv jedne vrhunske momčadi prepune zvijezda i kad bih morao izdvojiti jednu utakmicu za kojom žalim u karijeri, onda je to ta utakmica s HSV-om – zaključio je Šurjak.