Najveća nogometna tragedija u povijesti: Krenuli su po trofej, a greška pilota poslala ih - u smrt

Danas se obilježava godišnjica ponajveće tragedije u povijesti sporta, kada se srušio zrakoplov s nogometašima Chapecoensea, koji su putovali na utakmicu Cope Sudamericama protiv Atlético Nacionala. Podsjećamo na tragediju koja je potresla svijet.

Tog 28. studenoga 2016. u 22.15 po lokalnom vremenu zrakoplov na letu 2933 de LaMia (LMI2933) srušio se na Cerro Gordu, planini u La Uniónu, pet minuta udaljenom od zračne luke José María Córdova u Medellínu u Kolumbiji.

POGLEDAJTE VIDEO:

Prema brazilskim pravilima, čarterski let smije biti samo u zrakoplovu kompanije države polaska ili dolaska i zato je Chapecoense morao stati u bolivijskom Santa Cruzu, da presjeda. Udaljenost leta bila je 2983 kilometra, za što je trebalo 4 sata i 22 minute.

Kako su se približavali odredištu i već počeli slijetanje, alarm je oglasio da imaju još 20 minuta prije nestanka goriva. U to je vrijeme kontrola leta odobrila slijetanje na autocesti 01, no pilot je tražio još ranije slijetanje. Motor broj 3 se ugasio, potom i broj 4, a to piloti nisu prijavili kontroli.

Nekoliko minuta kasnije došlo je i posljednje upozorenje kad se ugasio motor 2, a potom i broj 1, kada je pilot to prijavio... i bilo je to posljednje što se čulo od njega.

KLUPKO SE ODMOTAVA Vlasnik helikoptera u kojem je Kobe stradao nije imao dozvolu

Poginula je 71 osoba uključujući i glavnog trenera Luiza Carlosa Sarolija, a 42 člana prve momčadi. Do danas je to ostala prometna nesreća s najvećim brojem žrtava neke nogometne momčadi. Štoviše, samo je jedna nesreća bila smrtnosnija za jednu sportsku momčad uopće, ona američkog nogometa Sveučilišta Marshall iz 1970., kad je poginulo 46 ljudi.

Preživjeli su jedino nogometaši Alan Ruschel (31), Jakson Follmann (28) i Neto (35), novinar Rafael Henzel te članovi posade Ximena Suárez (32) i Erwin Tumiri.

- Svjetla su se isključila manje od minutu prije pada - rekla je članica posade Ximena, koja je prošla samo s ozljedama nogu.

I njen kolega Erwin Tumiri preživio je. Nije paničario kao ostali.

- Mnogi su se putnici ustali sa svog mjesta i počeli vikati. Ja sam stavio torbu između nogu i bio u preporučenom položaju za takve situacije - rekao je.

Golmana Danila izvukli su živog s mjesta nesreće, no preminuo je u bolnici. Ruschel je preživio nesreću jer se tijekom leta zamijenio za mjesto.

- Isprva se nisam htio zamijeniti, no onda mi je rekao suigrač Jakson Follmann da sjednem pored njega i pustim novinare neka budu zajedno u stražnjem dijelu aviona. Samo Bog može objasniti zašto sam preživio nesreću. Zgrabio me i pružio drugu priliku - rekao je Alan, koji je i dalje u Chapeu, i to kao kapetan.

Toga je dana i danas pokojni Diego Armando Maradona na Facebooku poručio: "Od danas sam navijač Chapea..."

SUDAR AVIONA U VRBOVCU Obljetnica tragedije: 'S neba su padali leševi i prtljaga, truplo bez noge i ruke palo mi je u vrt'

Follmannu su nakon nesreće morali amputirati desnu nogu. Počeo je koristiti protezu i istaknuo kako mu je velika želja zaigrati za paraolimpijsku nogometnu reprezentaciju Brazila.

- Šanse za preživljavanje avionske nesreće praktički su ravne nuli. Činjenica što je moj sin među preživjelima Božje je čudo - govorio je otac Paulo.

Novinar Rafael Henzel preminuo je dvije i pol godine poslije nesreće, 26. ožujka 2019., zbog srčanog udara, i to - dok je igrao nogomet. Bilo mu je samo 45 godina.

Neto se u Chapeu zadržao do prošle godine, kad se s 34 na leđima umirovio jer više nije mogao trpjeti bolove zbog ozljede koljena, pluća, ruke i glave. Ostao je u strukturama Chapea.

Klubovi diljem Brazila, ali i nekih drugih država, nudili su nakon nesreće Chapecoenseu igrače besplatno, mnogi i novčanu pomoć, a Barcelona ih je ugostila u prijateljskoj utakmici u kolovozu 2017. Ruschel je tad dobio ovacije krcatog Camp Noua.

Bio je prvi kojeg su izvukli iz smrskanog aviona.

- Spasite mi zaručnički prsten - vikao je spasiocima u polusvjesnom stanju.

Atlético Nacional, nesuđeni suparnik u finalu Cope, ubrzo potom napravio je veliku gestu i prepustio im taj trofej, najveći u povijesti kluba dugoj 47 godina. Danas je Chape brazilski drugoligaš, ali je i regionalni prvak savezne države Santa Catarina.