Dva dana prije buknuo je rat, ali rekla sam si što da radim, moram skupljati bodove, ha, ha. A u Argentini sam igrala na tri Celzijeva stupnja, kaže stolnotenisačica Ivana Malobabić (44), koja je izborila OI
Najstarija hrvatska olimpijka: Zbog Pariza sam bila u Bejrutu i slušala kako odjekuju eksplozije
Hrvatska olimpijska delegacija istoga je dana dobila najmlađu i najstariju olimpijku! Mlada plivačica Jana Pavalić (17) isplivala je A normu na Europskom prvenstvu u Beogradu, a Ivana Malobabić, samo dva tjedna prije 44. rođendana, konačno je primila vijest zbog koje je ove godine proputovala - desetke tisuće kilometara!
- Morat ću jednog dana sjesti i sve izračunati - dojmove još sabire stolnotenisačica iz Duge Rese koja je u petom desetljeću života ispunila olimpijski san.
Prvi puta nakon Londona 2012. godine Hrvatska će imati stolnotenisačicu pod olimpijskim krugovima, štoviše, Ivana je, barem u ovom sportu, za godinu dana prestigla i Zorana Primorca. Kada je nastupao na zadnjim Olimpijskim igrama u Londonu 2012., imao je tek 43.
- Nisam znala za taj podatak, ali mogu vam reći da se ja osjećam kao da imam 25! Iskreno, još nisam ni osvijestila što sam napravila, rekla bih da su drugi ljudi još sretniji nego ja, ha, ha. Nisam mislila da će mi se ovo dogoditi, još u ovim godinama. Vrhunac karijere definitivno.
Koji je izborila temeljem svjetske ljestvice, na kojoj se, uz pokoji zastoj ili korak unatrag, uglavnom penjala.
- Postoje dvije ljestvice, na onoj standardnoj sam 73., a na ljestvici za Pariz 39. U jednom sam trenutku lagano "visjela". Najteže mi je palo kada sam sam propustila šansu u kvalifikacijama u Sarajevu. Na dan polaska probudila sam se s temperaturom 38! A godinama nisam imala temperaturu i baš je dobijem ja najvažnijem turniru u četiri godine.
Stoga je, da bi skupila bodove, morala letjeti od kontinenta do kontinenta. Pa, čak i u ratne zone!
- U ožujku sam putovala na turnir u Bejrut. Dva dana prije buknuo je rat, ali rekla sam si što da radim, moram skupljati bodove, ha, ha. . Svi su mi govorili da ne idem, da bi netko mogao srušiti i avion. Ali morala sam prijeći preko toga. Svi natjecatelji jedino su razgovarali o bodovima, zbrajali, oduzimali... A onda u noći čujemo rafale, eksplozije! Okrenuli smo to na pozitivnu stranu, da možda slave ljudi na nekakvom vjenčanju. Nismo znali što se događa, mogli smo samo pretpostavljati - prisjeća se Ivana.
- Mi smo bili u drugom dijelu Bejruta, siromašnijem. Organizatori su nam rekli da ne smijemo nikamo osim u hotel i dvoranu. Imala sam i tablete za spavanje, koje su mi pomogle. Ma, još je i let bio mučan jer sam doživjela turbulencije kao nikada prije! Osvojila sam na kraju treće mjestu i, kad sam sjela u avion za nazad, rekla sam si da još samo moram preživjeti pet sati do Frankfurta.
Malobabić: Hana Arapović uvijek me pobjeđuje
Živopisno je iskustvo imala i u Južnoj Americi.
- U Argentini sam igrala na tri Celzijeva stupnja. Igralo se u hokejaškoj dvorani i ni grijalice nisu mogle puno pomoći, osim da nam zagriju gumu na reketu. No, meni su takvi uvjeti baš odgovarali. Ondje su bili i Tomislav Pucar i Hana Arapović.
Upravo je i 24 godine mlađa Hana, uz Ivanu, hvatala Pariz, no ona će pričekati sljedeću priliku za Los Angeles.
- Ona je naša budućnost i ne treba biti žalosna što sada nije uspjela. Ona je ujedno i moja partnerica u parovima i zajedno smo u sobi kada smo na turnirima. I nemam osjećaj da je puno mlađa od mene, vrlo je pametna i dovoljno odrasla da mogu s njom komunicirati. A i moru reći da kad igramo međusobno, baš i nemam šanse.
Stolnotenisači su među sportašima koji duže traju nego ostali i čija kvaliteta s godinama nužno ne opada, dapače.
- U cijeloj karijeri, koja traje već 38 godina, nisam imala većih ozljeda, tek teniski lakat. Valjda je za to zaslužno i kondicijsko "drilanje" u mlađim danima. Od 2017. godine opet sam počela igrati za reprezentaciju i tada se počela stvarati ova priča kakva je, nasreću, ispala. Posvetila sam se obitelji, ali i dalje trenirala dva puta dnevno.
Usporedno, uz ovu igračku, ima još jednu ulogu.
- Izbornica sam austrijske juniorske reprezentacije i moram se zahvaliti i Austrijancima što su me ove godine poštedjeli putovanja s reprezentacijom da se posvetim turnirima i plasmanu u Pariz.
U Austriji, zapravo, i održava formu igrajući za Linz, s kojim je osvojila prvenstvo, kup te treće mjesto u Ligi prvaka. U austrijskoj ligi omjer joj je bio 27-0!
- Baš odlična sezona i ostajem u Linzu još jednu. Ne znam koliko ću još igrati jer ovisi o fizičkoj spremi i motivaciji, ali s time sam zasad jako dobra, pogotovo nakon ovog rezultata. Svaki put kad bih pomislila prestati, dogodio bi mi se dobar rezultat pa bih nastavila.
Možemo li očekivati takav u Parizu, pa da pokušate do Los Angelesa?
- Uh, svima je prva želja samo izbjeći Kineze. Mješoviti parovi? Imamo od stolnotenisača Andreja Gaćinu, Tomislava Pucara i Filipa Zeljka, ali ja imam drugačiji stil igre, defenzivni za kakav se kaže "lovac" u našem žargonu. Stoga, netko mora biti voljan igrati s takvom igračicom. No, koristi mi protiv mlađih jer nisu naviknute na takav stil.