Na Maksimiru je prije 35 godina 50.000 ljudi pratilo otvaranje Univerzijade, Zagi obišao svijet

Zagreb je tad procvjetao i prvi put živio kao prava metropola. Imala sam 24 godine i uživala sam u toj neponovljivoj atmosferi.

Tako srpanj 1987. i 11 nezaboravnih dana Univerzijade danas pamti Sanja Doležal iz Novih fosila. Na današnji dan prije 35 godina u Zagrebu je svečano otvorena XIV. Ljetna Univerzijada - najveće svjetske studentske sportske igre, koje svake druge godine organizira Međunarodni studentski sportski savez. Igre na kojima su sudjelovala 6423 sportaša iz 122 države, uz moto “Svijet mladih za svijet mira”, za Zagreb i Hrvatsku bile su puno više od sportskog natjecanja.

'Čast nam je bilo nastupati'

Cijeli je Zagreb živio Univerzijadu i svi su na neki način bili u Univerzijadu uključeni. Sve se tad promijenilo.

- Pamtim da su tada dućani prvi put dulje radili, što je tad svima nama bio pravi doživljaj. Imali smo lijep koncert i puno nam je značilo što baš Fosili pjevaju na Univerzijadi. Ne sjećam se što smo sve pjevali, zapravo se ne sjećam detalja jer ipak je to bilo prije 35 godina, a mi smo u to vrijeme imali 300 nastupa godišnje. Sjećam se samo te neponovljive atmosfere, Zagreb je tad prvi put živio kao prava metropola - ispričala nam je Sanja Doležal.

50.000 ljudi na stadionu

Te 1987. Novi fosili su predstavljali Jugoslaviju na Eurosongu u Bruxellesu. Osvojili su četvrto mjesto pjesmom “Ja sam za ples”, koja je objavljena kao singl u čak devet europskih zemalja. Svečano otvaranje na stadionu Maksimir gledalo je čak 50.000 ljudi. Otvaranje i zatvaranje igara osmislio je i oblikovao Ivan Ivančan, a režirao Paolo Magelli.

Tadašnji predsjednik predsjedništva SFRJ Lazar Mojsov otvorio je igre, a baklju za početak igara upalio je Dražen Petrović.

Svečanost otvaranja organizirao je Duško Ljuština. Tad je bio direktor Sektora za kulturu grada Zagreba.

- Juan Antonio Samaranch tad je rekao da je Univerzijada po spektakularnom otvaranju bila maštovitija, kreativnija i umjetničkija i od Olimpijskih igara. I to je istina. Univerzijada je bila jedan od najvećih projekata našega glavnoga grada. Pamtim je kao najmasovniju sportsko-sveučilišnu priredbu, koja je objedinila kulturu i gospodarstvo. Zagrepčani su disali kao jedan, svi su bili puni entuzijazma. Dvije godine prije Zagreb je 24 sata živio za Univerzijadu. Univerzijada je bila jedan pokret. To je daleko više od sportskog događaja. To je bio pokret koji je mobilizirao masu ljudi. Organizacija je bila fenomenalna. Da nije bila, ne bi se to sve napravilo. Mi smo godinu i pol ili dvije radili studiozno da bismo sve to savršeno pripremili. U jednom periodu radili smo i po 15-16 sati dnevno i 30 dana prije početka. Sektor za kulturu bio je zadužen za kulturno-zabavni program u selima i drugim objektima. Bili smo zaduženi za proslavu pobjednika i za samo otvorenje - prisjetio se Ljuština.

Prema njegovim riječima, najkreativniji ljudi koje je Hrvatska tad imala radili su na organizaciji Univerzijade, koja je trajala 11 dana, od 8. do 19. srpnja.

- Pozvali smo Paola Magellija da bude glavni redatelj priredbe. Malo se nećkao, ali pristao je. Pod njegovom ravnateljskom rukom otvorenje je odrađeno fenomenalno. Mnogi visoki dužnosnici i dužnosnici UN-a koji su bili na otvorenju rekli su da je priredba bila na razini olimpijske. Čak 22.000 volontera je radilo na igrama. Zagreb je kulturno procvao - sjeća se Duško Ljuština.

Među volonterima koji su radili na Univerzijadi bila je i Ivančica Ladišić, novinarka 24sata.

Ništa im nije bilo teško

- Tad sam išla u srednju školu. Nekoliko mjeseci prije svečanog otvorenja Univerzijade počeli smo vježbati koreografiju. Budući da smo trebali plesati u parovima, a bilo je premalo muških, pridružili su nam se polaznici srednje vojne škole. Probe su bile usred dana po najvećoj vrućini. Kako se bližilo otvorenje, bili smo sve uzbuđeniji, a plašili su nas da ne smijemo griješiti u koracima jer će nas pratiti deseci kamera koji će tijekom plesa biti među nama. Nasreću, sve je dobro prošlo i bilo je to prekrasno iskustvo - kaže Ivančica Ladišić.

Dvije godine prije početka Univerzijade Zagreb je postao veliko gradilište. Po nekim je procjenama u Zagrebu osvanulo čak 130 novih ili obnovljenih građevina, ali ne samo u Zagrebu. Jer su nove sportske terene dobili i mnogi okolni gradovi poput Bjelovara, Čakovca, Jastrebarskog, Karlovca, Kumrovca, Petrinje, Siska, Varaždina i Svetog Ivana Zeline, u kojima su održavana neka sportska natjecanja. Osim sportskih sadržaja Zagreb je za Univerzijadu dobio novi Autobusni kolodvor, novi ulaz u Zagrebački velesajam, galeriju Gradec na Gornjem gradu, nove hotele Holiday, Hotel I, te međunarodni press centar koji je izgrađen uz Vjesnikov neboder u Savskoj ulici. Tad je sagrađen i Cibonin toranj, također u Savskoj ulici.

- Najpopularnija zgrada bio je Cibonin toranj, danas je poznata po Agrokoru. Tad joj je nadimak bio Mirkova cigara. Nisam htio da se Cibonina dvorana financira novcem iz fonda Univerzijade već sam htio da dvorana ostane u vlasništvu Cibone. Zato je neboder i ‘izmišljen’. Svaki kat nebodera imao je 425 kvadrata, svaki kvadrat je koštao 28 milijuna tadašnjih dinara, a mi smo ga prodavali po 32,5 milijuna dinara.

Dozvola za osam katova

S tom razlikom smo izgradili dvoranu. Također, prema tadašnjim propisima neboderi nisu smjeli imati više od osam katova, no mi smo uspjeli u papire staviti da će to biti poslovna zgrada te da će se liftovi redovito održavati pa smo dobili dozvolu - ispričao nam je Mirko Novosel, koji je bio jedan od glavnih operativaca na Univerzijadi 1987. godine. Prema njegovim riječima te studentske igre transformirale su Zagreb jer su izgrađeni brojni sportski objekti na Jarunu, ŠRC Šalata je potpuno preuređen, a podignuta je i dvorana “Dražen Petrović” uz Cibonin toranj.

- Prije toga na Šalati je trava rasla iz bazena, vaterpolisti Mladosti su morali igrati u Ljubljani jer je bazen bio preplitak, Jarun je bila šljunčara, treninzi Cibone i ostalih su bili jako teški jer nismo imali dvorane - ispričao je Novosel gostujući jučer u studiju 24sata. U središtu grada bilo je uređeno pročelje na dvjestotinjak zgrada, ali Zagrepčani ipak najviše pamte uređenje središnjeg trga, koji se onda zvao Trg Republike. Asfalt je zamijenjen granitnim pločama i kockama.

Potrošene su milijarde

Prema podacima iz časopisa Građevinar, sva ulaganja u gradnju i obnovu iznosila su oko 391 milijardu ondašnjih dinara. “Kako je tako golemu svotu, uz inflaciju koja je od 1984. do 1987. iznosila 912 posto, nemoguće zamisliti ili s bilo čim usporediti, poslužili smo se jednom nepreciznom “metodom” koju smo već primijenili u nekim drugim prigodama iz tog razdoblja. Kako se novac trošio kroz tri godine, podijelili smo iznos na tri dijela i svaki od njih podijelili s tečajem dinara prema dolaru krajem godine. Dobili smo tako 1,065 milijardi dolara, a iznos smo pomnožili s tri jer se i vrijednost dolara u međuvremenu za približno toliko smanjila. Dobili smo tako iznos od približnih ili okvirnih 3,2 milijarde današnjih dolara ili 19,3 milijarde kuna”, procijenili su stručnjaci u Građevinaru.

Svi oni koji su rođeni tog vrućeg srpnja 1987. godine Univerzijadu ne pamte po tad sagrađenim velebnim tornjevima i sređenim trgovima nego po jednoj maloj slatkoj vjeverici koja je i dalje popularna.

- Zanimljivo je to da nisam sudjelovao na natječaju za izradu maskote. Nikad nisam išao na to. Nisam imao ni vremena, a predugo to traje. Moja sreća je bila što sam poznavao Josipa Vrhovca. On je bio predsjednik organizacijskog odbora. Njega sam znao jer je bio urednik Vjesnika u srijedu, a ja sam radio karikature za njih. Pozvao me jedan dan i rekao ‘Mali, dođi do mene, nije uspio natječaj, nismo zadovoljni prezentiranim’. Rekao sam mu da mogu ja skicirati maskotu, ali mi mora dati barem neke upute. Mogao sam nacrtati 1000 drugih životinja pa sam htio bar neke upute, da mi bar malo olakšaju. Vrhovec mi je rekao da su oni razmišljali da to bude vjeverica, sljemenska vjeverica. Odmah je i meni bilo lakše jer sam znao što nacrtati. Napravio sam puno varijanti. Oni su već imali ime, ali ja sam htio da ljudi prihvate i karikaturu. Kad sam završio, donio sam to u odbor. Polijepio sam to sve po zidu, sve varijante.

Sljemenska vjeverica

Oni su se skupili i rekli im da se sviđa. Moram priznati da sam se dosta trudio. Nije bilo baš lako crtati da budete zadovoljni i vi i publika. Nije bilo lako crtati za jedan takav događaj kakav je bila Univerzijada. Ja sam za svaki sport napravio varijantu Zagija - ispričao nam je Nedjeljko Dragić, autor Zagija.

Zagi je obišao cijeli svijet zahvaljujući i televizijskim prijenosima, koje je radila tadašnja Televizija Zagreb.

- Televizija Zagreb je toliko dobro odradila Univerzijadu da komotno mogu reći da je odrađeni posao bio na razini prijenosa Olimpijskih igara. Kolega Cvitković i ja smo svaku večer imali emisiju uživo u kojoj bi bilo po 20-30 gostiju. Upoznao sam mnoge velike sportaše. Tad su mnogi svjetski prvaci i olimpijski pobjednici nastupali za svoja sveučilišta. Puno je poznatih faca stiglo u Zagreb, više se i ne mogu sjetiti koje sam sve poznate sportaše upoznao tih dana u Zagrebu. To je najbolji posao koji je u Zagrebu odrađen u povijesti kad su u pitanju sportski događaji kojima smo mi bili domaćini. U ovih 35 godina ništa nije nadmašilo to kako smo mi odradili Univerzijadu. Univerzijada je sigurno jedna od najboljih stvari koje sam odradio u svojoj karijeri - rekao nam je Mićo Dušanović.