Na Cipru se igra 'tramvaj liga', a moj Ethnikos ima euro-trofej!

Cipar je idealna destinacija za starije nogometaše koji su na zalasku svojih karijera, tako da tu ima bivših igrača iz Premier lige, Bundeslige ili Primere. A ti ozbiljniji igrači po boljim klubovima mogu zaraditi 200-300 tisuća eura godišnje, kaže nam Dean Klafurić (47), trener tamošnjeg prvoligaša Ethnikos Achne.

Pokretanje videa...

00:28

Video: 24sata/pixsell

Dean Klafurić je 2018. godine osvojio dvostruku krunu na klupi poljske Legije, poslije toga ima kratku avanturu u Hrvatskom dragovoljcu, a onda se zaputio na Cipar. Preuzeo redove preposljednje momčadi lige (Ethnikos Achna) koju sada pokušava spasiti od ispadanja u drugoligaško društvo. To jest, pokušavao je spasiti, sve do pandemije korona virusa kada je sve stalo.

- Evo, tu smo na Cipru, i dalje se ništa ne zna. U iščekivanju smo, čekamo odluku Saveza što će se dalje događati s prvenstvom ovdje. Mi smo u karanteni, ali lijepo je vrijeme, imamo odličnu kuću, pa za sada uživamo. Odemo se malo i istrčati van, a sada smo u karanteni svi zajedno moji pomoćnici Mario Škrablin i Damir Milanović, te ja - priča nam iz Cipra Dean Klafurić, pa nastavlja:

- Kakva je tu situacija s korona virusom? A kao i svugdje, sve je zatvoreno, tu za sada ima manje od 300 oboljelih, ali Cipar ima tek milijun stanovnika. To je neki ekvivalent broju zaraženih i u Hrvatskoj. Naravno, svi bi u ovoj situaciji voljeli biti u Hrvatskoj sa svojim obiteljima, ali to je sada nemoguće, zatvorne su zračne luke u Larnaci i Pafosu, pa ne možemo nigdje.

OK, kako ste se vi snašli na Cipru?

- Odlično. Ethnikos Achna je mali klub sa skromnim budžetom, najmanjim u cijeloj ligi. Ali, tu stvarno imamo odlične uvjete za rad, a predsjednik kluba i njegova obitelj prihvatili su nas od prvog trenutka. Upisali smo dosta dobrih rezultata, napravili i nekoliko rezultatskih iznenađenja skinuvši velike ciparske klubove, ali i dalje smo u velikoj borbi za ostanak u ligi.

Znači, na Cipru se i dalje ništa ne zna oko nastavka sezone?

- Ma baš ništa, kao ni svugdje u svijetu. Bio je nedavno jedan sastanak čelnika nogometnog saveza i predsjednika prvoligaških klubova, ali tu nije baš ništa dogovoreno. Ma znate kako je, pa ljudi se u Italiji i zapadnijim sredinama ne mogu ništa dogovoriti, teško je onda očekivati da će to odmah napraviti Ciprani i Grci, haha. Puno se toga priča, kako nitko neće ispasti, pa da će se liga proširiti za dva kluba, ali stvarno još se ništa ne zna.

A kakav je život u Achni?

- Ma Achna vam je malo selo od 2000 stanovnika, a udaljena je samo pet minuta vožnje od Larnace koja je doista prekrasna. Mi ne živimo u Achni, već u 10-ak minuta udaljenoj Pyle, turističkom središtu. Cipar je prilično malen otok, ali ima nogometnu tradiciju. A Ethnikos Achna je jedini ciparski klub koji je osvojio i neko europsko natjecanje, točnije Intertoto kup 2006. godine.

Dean Klafurić je nastavio...

- Stvarno nam se sviđa ovdje, život je savršen. Živimo uz plažu, temperatura mora je ugodna, uživamo i u toj grčkoj hrani, kuće su prekrasne. Samo nam je sada malo dosadno kad nema nogometa. Ali, ne gubimo dane, mi u stožeru smo napravili puno stvari kako bi u budućnosti bili još bolji i efikasniji. Od nekih video animacija do elektronskih priprema...

Kakav je nogomet na Cipru?

- Ovdje imate pet ozbiljnih klubova, to su Anorthosis, Omonia, APOEL, Apollon i AEK Larnaca, oni stalno sudjeluju i u europskim natjecanjima, tamo imaju i dobrih rezultata. Pa APOEL je ove sezone prezimio u Europskoj ligi, pa tek na proljeće ispao od Basela. A tu su, primjerice, tek treći u prvenstvu. A ciparska liga je po Uefinom koeficijentu i bolja od HNL-a, početkom ove sezona ona je bila 15., a hrvatska 17. u Europi.

Koliko igrači mogu zaraditi na Cipru?

- OK, mi smo klub s najmanjim budžetom u ligi, ali ovi najbolji klubovi imaju jaku platežnu moć. Baš ima ozbiljnih igrača, to me iznenadilo. Igra se dosta napadački nogomet, samo suđenje nije na visokom nivou, tu postoje i određeni problemi.

Koliko ima hrvatskih nogometaša na Cipru?

- Evo, kod nas je došao Stjepan Babić, dok ima Hrvata i po drugim klubovima. Gordon Schildenfeld je kapetan Anorthosisa, a tamo je i Branko Vrgoč. Ivan Fuštar je u Nea Salamini, Antonio Jakoliš (brat napadača Hajduka Marina) je u APOEL-u, a Adnan Aganović u AEL Limassolu.

Ipak, hrvatskog trenera na privremenom radu na Cipru muči jedna stvar...

- Ovdje se jako slabo prati domaća liga, to mi je nevjerojatno. OK, utakmice se prate na čak dvije televizije, ali daleko je to od ozbiljne produkcije. Ne znam tko radi snimke utakmica, ali taj nema veze s nogometom. Pa na snimkama se puštaju samo golove i prekršaji, ništa drugo, to nikada nisam vidio u životu. Ljudi prikažu prekršaj, a onda ne kako je netko iz tog 'slobodnjaka' pogodio gredu. Stvarno nevjerojatno, takve stvari ne razumijem.

Ciparski nogomet, barem onaj na klupi Ethnikos Achne, ne donosi puno stresa...

- Ma dosta je mirno, ne može se to ni usporediti s vođenjem Legije. Ovo vam je kao da ste na klupi nekog zagrebačkog trećeligaša, Cipar je - tramvaj liga. Na sva gostovanja stignete za 40-ak minuta, nešto udaljeniji su tek Limassol (sat vremena) ili Pafos (90 minuta). Stvarno nema stresa, uživamo ovdje. OK, možda je drugačija situacija u ovim jačim klubovima koji ganjaju trofeje, ali tu je sve baš mirno. Kažem, Achna je malo selo, svi su uz klub, svi nam daju podršku, a predsjednik je već 30 godina na čelu kluba.

Kakva je situacija s navijačima, prati li se tamošnja liga?

- U Savezu su prije dvije godine odlučili da svaki navijač, ako želi kupiti ulaznicu mora imati svoju ID karticu. To je nešto kao osobna karta koju vam klubovi izdaju preko Saveza. Znači, kada biste vi došli kod mene u goste, ne biste mogli na utakmicu bez te ID kartice. Zbog tih se regula smanjio broj gledatelja na tribinama, ali na utakmicama Anorthosisa ili AEK-a i dalje ima i više od 10.000 gledatelja.

Imate li vi u svojoj momčadi nekog pojedinca koji bi mogao egzistirati i u boljim HNL klubovima?

- Imamo jednog Kamerunca Ibrahima Koneha koji je prošao školu Boaviste, a onda u Estorilu igrao s bivšim igračem Dinama Goncalom. Onako, divlji je, ali nevjerojatno brz. Ima velik potencijal, samo ga se još treba stisnuti, mora popraviti i fazu obrane. Vjerujte da on može jako puno, on je naš najbolji igrač. A kakva mi je momčad? Pa recimo kod nas je nezamjenjiv jedan igrač koji je igrao 3. portugalsku razinu, onda vam je jasno koja je to razina.

A planirate li u Ethnikos dovesti još kojeg Hrvata?

- Zašto ne? Doveli smo Stjepana Babića jer smo trebali igrača na toj poziciji, a poznajem ga i svjestan sam što nam on može dati. Balans i stabilnost momčadi. Imali smo peh, razbolio nam se na jedno vrijeme. Želio sam na Cipar dovesti i Tonija Gorupeca, već je sve bilo dogovoreno, ali je zapelo oko nekih uvjeta. Žao mi je zbog toga, volio bih tu pružiti priliku našim dečkima.

Jeste li posjetili već i turski dio otoka?

- Ne, nismo ga još otišli vidjeti, ali smo prolazili kroz tu granicu. Jednostavno, nemamo vremena, u normalnoj situaciji radimo po cijele dane, a sada smo zatvoreni u karanteni. Inače, mi živimo praktički vrlo blizu te granice, ali tu nema nikakvih nereda, sve je potpuno mirno. Cipar je inače jedna od najsigurnijih zemalja u Europu, prepuna turista, a ljudi su jako veseli i srdačni.

Kakvo je sada stanje s plaćama na Cipru? Je li i vaš klub morao smanjivati ugovore zbog ove krize?

- Puno se toga govori i nagađa, ali ništa još nije službeno. Kako se priča u tom sindikatu igrača trebali bi nam smanjiti plaće za 50%, ali nam ih onda vratiti do kolovoza. Tako se priča, ali sve je to na staklenim nogama. Pa nitko ne može znati ništa, čudim se tim sastancima i pričama Uefe o nastavku sezone i europskih natjecanja kad nitko ne može znati kada će završiti ova pandemija korona virusa.

Pratite li stanje u HNL-u, dinamovci imaju velikih problema oko smanjivanja svojih ugovora...

- Ma pratim sve, ali teško mi je komentirati tu situaciju u Dinamu kada nisam još pričao s nikim iz kluba - završio je Dean Klafurić.