Dinamo i Hajduk nikada nisu derbi dočekivali u mučnijoj atmosferi. Na Poljudu neće biti navijača. Igrači se sada mogu fokusirati samo na svoju igru
Mogu li igrači spasiti derbi koji to zapravo više i nije?
Utakmice Dinama i Hajduka svake sezone privuku najviše pozornosti. S pravom, jer to je jedini pravi derbi u Hrvatskoj. Ne samo u hravatskom nogometu, nego općenito sportu. Iako, rijetko su utakmice dva najveća rivala u Hrvata odlučivala o prvaku. No uvod u prvi ovosezonski derbi prava je suprotnost svemu na što smo dosad bili naviknuti. Momčad Hajduka je 'spustila gaće' već nakon uvodnih kola, a nogometašima Dinama u isto vrijeme bilo je jasno da su prvaci te da i ovu sezonu samo odrađuju. Fokusirali su se na Europu. No i to su si u suradnji sa svojim 'navijačima' upropastili. Poraz od Anderlechta i divljanje huligana u Rumunjskoj napravili su svoje, Uefa ih se odrekla. Kazna je stroga, no ne baš tako neočekivana kao što nas u Maksimiru pokušavaju uvjeriti. Navijači Hajduka su, pak, sasvim druga priča. Oni su se odrekli svog kluba za, kako sami kažu, spas velikog Hajduka. Kad se tome ubroje i izostanci glavnih igrača Mandžukića i Anasa Sharbinija, dobijemo nikad čudniji derbi. No još uvijek su to dvije najveće, najskuplje i momčadi s najviše navijača u Hrvatskoj. Na svakoj strani pregršt je odličnih igrača. Pa tko to može tvrditi da Hajduk s Vejiće, Cernatom i Ibričićem ne može srušiti Dinamo s Kovačem, Moralesom, Badeljom?! Mogu li igrači spasiti jedini hrvatski derbi? Mogu li prazne tribine utjecati na kvalitetu igre? Možda upravo to skine okove i svi mi pred malim ekranima vidimo kvalitetan nogomet?