Mogla bih biti pjevačica, a što slušam subotom, nije za novine

Prvo smo morali provjeriti jesmo li poremetili popodnevni odmor.

- Niste, tek se spremam na kratki spavanac.

Srećom, nazvali smo taman na vrijeme. Malo smo kasnije i shvatili da je Lucija Mlinar (24) itekako trebala "ubiti" oko jer uvjerena je bila da su ona i suigračice iz odbojkaške reprezentacije na kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u nizozemski Apeldoorn (7. - 12. siječnja) stigle u subotu, a ne, kako i jesu zapravo, u nedjelju.

- Putovale smo cijelu noć, zato sam se zbunila pa pobrkala dane. Evo, vi pratite bolje nego ja, ha, ha.

Hvala na komplimentu premda nam je to, da si ne umislimo previše, i zadatak. A zadatak naših odbojkašica, počevši od danas, bit će hvatanje ulaznice za Tokio. Pretendenata je još sedam, sve odreda jakih i moćnih na čelu s domaćinom Nizozemskom, a samo će jedan naljeto put Zemlje Izlazećeg Sunca. Hrvatice će u svojoj skupini, iz koje dvoje ide u polufinale, izazvati Belgiju, Njemačku i Tursku kojoj, koliko pamtimo, imamo nešto za vratiti.

- Mi smo pune motivacije, dobro smo se nosile s Turkinjama na Europskom prvenstvu i taj poraz u osmini finala nećemo prežaliti možda nikada. Kao da nismo vjerovale da možemo dobiti takvu ekipu pred 10 tisuća njenih navijača, pa se uvukla nesigurnost u nas. Sada imamo priliku te stvari, barem s mentalne strane, odraditi bolje. Međutim, ni Turkinje, a ni Belgija i Njemačka nisu kvalitetom puno ispred nas, možemo igrati sa svima.

Bekecsaba za pamćenje

Da uspiju u tome, pomogle su desetodnevne pripreme u bugarskoj Sofiji.

- Tamo je bilo totalno drugačije nego je sada ovdje u Nizozemskoj. U dvoranama je bilo hladno, posebno u ovoj zadnjoj. Sada imamo stvarno predivne uvjete, od hotela u kojem su smještene sve reprezentacije, hrane... Dvorana nam je praktički prekoputa ceste, ali nas svejedno voze autobusom do ulaza. Baš vrhunska razina.

Njoj je iz dana u dan, a to nije tek novinarska fraza, bliže i Lucija. Nekad smo na poziciji primačice-pucačice bili spokojni s Mijom Jerkov i Mirom Topić, sada smo opet sa Zagrepčankom s Kvatrića koja je za reprezentaciju debitirala još 2013. godine na Mediteranskim igrama, a 2018. bila i kapetanica na turniru Grand Prixa.

- Malo mi čudno još to zvuči jer ja sam tim curama nosila vodu, skupljala lopte. Neke su se i ranije oprostile, pa se meni otvorio put. Izbornik mi vjeruje, ali sve to pripisujem upornom radu i željom za statusom te smatram da je to velika odgovornost. To što sam bila kapetanica na Grand Prixu, bilo je nezaboravno iskustvo dok nije bilo naše kapetanice Samante Fabris i nekih starijih cura.

Uz dobar dio zemaljske kugle, zahvaljujući reprezentaciji, Lucijina je putovnica već sada dobro popunjena zbog klupske karijere. Iz zagrebačke je Mladosti otišla u švicarski Pfeffingen kao tinejdžerica, prošla je i belgijski Charleroi, zatim mađarsku Bekecsabu, dok je od ove sezone u njemačkom Dresdenu.

- U Bekecsabi mi je posebno u pamćenju ostala prva sezona kada smo osvojile prvenstvo i MEVZA ligu. Stekla sam i prijateljice za život, zato sam i ostala još jednu godinu. Njemačka je, pak, najjača liga u kojoj sam dosad igrala. Klub ima veliku povijest i ambiciju nešto osvojiti, imamo 7-8 strankinja i to dovoljno govori o profesionalnosti kluba, od smještaja, prijevoza, sponzorskih stvari, timskih večera, putovanja dan prije utakmice. Zaista je sve tu što nam treba da dobro funkcioniramo, i više nego dovoljno. Puno se trenira, nekad su treninzi na pripremama i po tri sata. Dvorane su prepune, to je cijeli light-show, nagradne igre, plesačice, sad smo izborile i finale kupa, a otkad sam se ja ustalila u posljednjih sedam utakmica nakon traženja na početku sezone i prilagodbe, dobile smo svih sedam. Hoću li ostati u Njemačkoj? Sviđa mi se ovdje, ali san mi je zaigrati u Italiji, zato sam možda i u školi kao drugi strani jezik izabrala talijanski.

Sigurni smo da je san velikog dijela glavnog grada pokrajine Saske na njemačkom istoku vidjeti opet najveći gradski sportski ponos, nogometni klub Dynamo, u prvoj Bundesligi. Vi ste odbojkašice sigurno visoko na gradskoj ljestvici?

- Ne znam, ima više sportskih kolektiva ovdje, pa ne znam baš kako mi stojimo, ha, ha.

Pljačka dragulja

Provjereno znamo da Lucija jako dobro stoji s još nekim rekvizitima uz odbojkašku loptu. Onim glazbenim.

- Završila sam glazbenu školu i svirala klavir šest godina. Morala sam odlučiti hoću li nastaviti s time ili s odbojkom. Volim i pjevati, pjevanje mi je veća ljubav od sviranja, pa ćemo vidjeti nakon odbojke što će biti s pjevačkom karijerom.

I kakvim taktovima počastite društvo?

- U školi sam samo svirala klasičnu glazbu, ali to više nije moj ukus. Volim hrvatsku glazbu, Prljavce, Grašu, Olivera, od stranoga najviše Brunu Marsa i Sama Smitha. Ono što slušam subotom navečer, nije za novine, ha, ha.

Hmmm, nećemo dublje kopati premda pretpostavljamo da toga baš u Dresdenu i nema... Ili?

- Grad je predivan, to mogu reći. Postoji novi dio grada i stariji u kojem su opere, muzeji, sada je u Državnom muzeju bila i ta velika pljačka dragulja. Meni se više sviđa stari dio u kojem ima restorana, kafića, šetnice uz rijeku...

Čini se da lijepo ispunjavate vrijeme.

- Ma, ja kažem da je naš privatan život dosta dosadan.

Nije valjda?

- Je, je. Nemamo puno slobodnog vremena. Da sam u Zagrebu, sigurno bih imala bogatiji društveni život. Dobro, ovdje uvijek si mi cure priuštimo neki šoping, što nas uvijek veseli. Još kad bih uspjela proširiti njemački vokabular...

A tek kad bi Hrvatice izborile Olimpijske igre 20 godina nakon jedinih u Sydneyju...

Bugarska, Azerbajdžan, Nizozemska, Poljska

Hrvatska, Turska, Belgija, Njemačka

8. siječnja: Hrvatska - Turska (13:00)
9. siječnja: Hrvatska - Belgija (13:00)
10. siječnja: Hrvatska - Njemačka (13:30)