Tek sad možemo vidjeti kakvoj je momčadi Dinamo u Maksimiru zabio četiri komada. Sav bijes, umjesto na četvrtog suca, Bjelica bi trebao usmjeriti na svoju momčad jer ono što su izvodili u Milanu je neshvatljivo
I Šahtar i ovo je dobra škola koju Dinamo mora proći...
Jedan od prvih nogometnih postulata, koji se uči dok kao sedmogodišnje dijete krenete u školu nogometa, jest da se nikad, ali nikad lopta ne vraća u sredinu. Marin Leovac kao da je preskočio taj trening. Ono što je napravio u 26. minuti omogućila je Atalanti penal, pobjedu i tri boda. No sve je počelo puno ranije, onog trenutka kad je sudac označio početak...
Pokretanje videa...
Može se Nenad Bjelica ljutiti, a nikad ga nismo vidjeli tako ljutog, i izderavati na četvrtog suca koliko hoće, njegova posljednja linija u Milanu potpuno je zakazala. Od prve sekunde, od prvog dodira s loptom, vidjelo se da Dinamo nije u utakmici. Pogreške koje je radila Dinamova obrana idu u udžbenike o osnovi nogometa. Greška za greškom, kiks za kiksom, Dinamo je, ako ćemo rječnikom video igrica, uključio "self destruction mode". Samouništenje.
Dino Perić umjesto da na teren uđe pun samopouzdanja nakon reprezentacije, igrao je kao i njegovi kolege u obrani i vezi, u božićnom duhu, darovali su protivnike šakom i kapom i pravo je čudo što je sve završilo samo 2-0. Ovoliko pogrešaka napraviti u Ligi prvaka nedopustivo je.
No čak i takav Dinamo imao je priliku uzeti bod, Oršićev udarac, koji je cijeli stadion, uključujući i Atalantinog golmana, vidio u golu, završio je na stativi. Kojoj? Valjda desetoj u ovoj skupini. Ali, to je sada manje važno. Dinamo je od gotovo sigurnog putnika u drugi krug došao u poziciju da može završiti posljednji. Dinamo je, ako ćemo iskreno, svoj prolazak prokockao u utakmici protiv Šahtara.
Uostalom, tražiti nešto u utakmicu u kojoj Atalanta uputi 22 udarca prema golu, a Dinamo tek jedan u okvir, bilo bi, da se ne zezamo, bedasto. Na kraju je Dominik Livaković spašavao suigrače prave blamaže. Ovaj Dinamo, niti u jednom elementu nije podsjetio na Bjeličin Dinamo, ovaj Dinamo izgledao je kao onaj stari, koji je dobio sedam komada od Lyona, četiri od Ajaxa, Juventusa i PSG-a... Ruku na srce, i u Milanu je mogao dobiti četiri komada. Možda i pet. Možda i sedam.
I to je dobra škola. Primiti dva gola u 120 sekundi, kao protiv Šahtara, ili griješiti kao protiv Atalante, ono je što Dinamo na putu da postane stalni sudionik Lige prvaka mora proći. Štoviše, ovaj poraz samo je dokaz kakvoj je momčadi Dinamo u Maksimiru zabio četiri komada.
I nije sramota izgubiti od Atalante, to je momčad koja je prije nekoliko dana u šaci držala Juventus, sramota je što Dinamo u Milanu nije ni pokušao pobijediti. Jer nije strašno kada ste nešto probali i niste uspjeli. Strašno je kad niste ni probali. A mogli ste...