Mirkov dnevnik: Kažu nam da spavamo s medaljom

Osam je utakmica iza nas. Imamo osam pobjeda i osigurali smo polufinale Svjetskog prvenstva. Puni smo samopouzdanja, no sad slijede najvažnije utakmice. Neki će reći da spavamo s medaljom, ali ne smijemo stati sada na korak do cilja. Želimo naplatiti ono što smo propustili na SP-u 2006. u Njemačkoj, a to će nam biti lakše uz ovako divne i glasne navijače. Mnogi uspoređuju atmosferu u Splitu i u Zagrebu, ali nema razlike. Ako je cijela dvorana uz tebe, nema te sile koja će te zaustaviti. Uspjeli smo prebroditi psihološku barijeru, malo nas je 'zakoučilo’ u prvoj utakmici protiv Mađara u Zagrebu. Nije bilo lako, ali brzo smo 'skupili’ glave i dobili utakmicu.
U Zagrebu nam, u odnosu na Split, nedostaje sunca. Kiša stalno pada, ne možeš iz hotela izaći niti u šetnju. A u Splitu smo navikli da možemo sjesti na terasu, malo se osunčati. Ma ne smeta nam to, podnijet ćemo svaku žrtvu samo da uzmemo medalju, onda ćemo se opustiti, prije toga nema labavo.
Drago mi je da su u Zagreb stigli mama i tata, oni su moji najveći navijači. Nabavio sam im karte, gledaju svaku našu utakmicu. Neizmjerno sam im zahvalan,stalno su uz mene, podržavali me. Majka i otac su mi najveći motiv, imaju svako pravo biti ponosni na mene, hvala im na svemu što su učinili za mene.

PETAK, 23. 01. - U četvrtak navečer smo dobili Šveđane. Nismo previše slavili, popili smo pivicu, dvije, i na spavanje. Dizanje je oko 8, da u Zagreb stignemo što prije, da se adaptiramo, odradimo trening, osjetimo teren u Areni... U autobusu je bilo zabavno, u dobrom društvu niti jedan put nije naporan.
SUBOTA, 24. 01. - Kreće drugi krug, nema nervoze, već smo se 'uhodali’ ali treba zapeti, odraditi posao do kraja. Svi kažu dosta je jedna pobjeda i polufinale... Ali neće biti lako, znamo to svi. Već smo i umorni, naporno je igrati svaku večer, i fizički i psihički se trošimo. No dok istrčiš pred 15.000 navijača, sve zaboraviš. Mađara smo se riješili.
NEDJELJA, 25. 01 - Novi dan, nova utakmica. Jutarnji trening je lagan, istezanje i rastrčavanje pred meč sa Slovacima. Nakon jučerašnje pobjede nad Mađarima sve je puno lakše, ali treba ostati dosljedan, idemo po pobjedu. Znali smo da su 'zeznuti’, pogotovo braća Stranovsky na krilima, ali pokazali smo im tko je gazda u Areni Zagreb.
PONEDJELJAK, 26. 01. - Polufinale smo osigurali i sada se lakše diše. Uopće ne razmišljamo o mogućim protivnicima. Danas je dan odmora, zasluženi predah. Idealna prilika da se vidim s roditeljima, da popijemo kavu, da popričamo u miru. Spremamo se za Francuze, a izbornik će vjerojatno odmarati neke igrače, prije svih Ivana i Peru.
UTORAK, 27. 01. - Rezultatski nevažna utakmica iako izbornik Červar želi tu pobjedu. Želimo je i svi mi, nema većeg gušta nego dobiti Francuze. Igramo u 'kombiniranim’ sastavima, važno je da se nitko ne ozlijedi i da se odmore oni koji se najviše troše. Nisam ulazio u igru, nije bilo potrebe jer je Venio branio savršeno. Svaka čast, Loci! Pravi si.
SRIJEDA, 28. 01. - Počeli smo s pripremama za polufinale, u Zagreb nam stižu Poljaci. Dobri su, nanizali su tri vrijedne pobjede u drugome krugu, dižu se u formi, vidi se da su jaki. Imaju strašne šutere, no spremno ćemo ih dočekati. Imamo dva dana za pripremu, 'secirat’ ćemo ih do najmanjeg detalja, ne mogu nas iznenaditi.
ČETVRTAK, 29. 01. - Dan prije polufinala smo lagano napeti.. Nije to nervoza, ali svi govore da 'spavamo s medaljom’. No treba nam još taj korak, da uđemo u finale, pa što bude. Znamo da je Arena već danima rasprodana, atmosfera će biti strašna, uvjeren sam u to, ma ne možemo ne dobiti Poljake, nema šanse.