Milevski: S Tudorom sam pio viskije na brodu nakon otkaza u Hajduku, i Leko je znao popiti...

Artem Milevski (39) jedan je od najslavnijih ukrajinskih nogometaša u ovom stoljeću. Teško je reći da je i jedan od najuspješnijih jer je njegovu karijeru upropastio alkohol. Bio je godinu dana u Hajduku, od ljeta 2015. do 2016., potom još pola godine u RNK Splitu i dobio nadimak "Mile Viski". U velikom intervjuu za stranicu dynamo.kiev.ua prisjetio se nekih od anegdota iz bogate karijere koju je završio 2021., a u međuvremenu se i liječio od alkoholizma.

- Nitko me nije pitao želim li igrati ili ne, tata me od pete godine vodio na stadion i cijelo vrijeme bio uz mene, učio me udarcima i fintama. Bilo je smiješno. Nisam ni za koga navijao kao dijete jer nisam shvaćao da ću biti nogometaš - rekao je.

Pokretanje videa...

00:52

Gattusova novogodišnja zdravica | Video: Tomislav Gabelić/24sata

Rođen je u Minsku, imao je pravo igranja i za bjelorusku reprezentaciju.

- Kad smo prvi put došli u Kijev, tamo su još bili dečki iz Bjelorusije, odmah smo pristali na ukrajinske putovnice. A onda sam na odmoru čuo oca: "Nećeš igrati ni za kakvu Ukrajinu, igrat ćeš za Bjelorusiju!". Vratio sam se u Kijev i rekao da mi otac to brani, svi su bili u šoku. Sedam mjeseci kasnije roditelji su razgovarali s predstavnicima saveza i na kraju je pristao.

- Jednom smo se odmarali u kupaonici prije finala kupa sa Šahtarom. Pivo, škampi, rakovi. Onda je Alijev rekao: "Idemo u noćni klub". "Idemo", odgovorio sam. Ja sam vozio Maserati, a on Subaruov džip i zaustavila nas je policija. Platili smo po 100 dolara i otišli tulumariti dalje, tad to za nas nije bio neki novac.

Kaznili su ih s 50.000 dolara, ali je najveća kazna koju je platio dvostruko teža.

- Kršio sam klupski režim, izlazio poslije ponoći. Takva je tarifa. Pratili su nas posebni automobili. Ali gledam kako danas igraju igrači Dinama koji ne piju i dođe mi da pljunem. Pili smo, ali smo igrali dobro, a danas ne piju i ne igraju. Sramotno je što su 36. od 36 klubova u Europskoj ligi.

Ukrajinski trener Jožef Sabo nije podnosio ni alkohol ni igrače koji piju. U tom razdoblju s njim je u kijevskom Dinamu igrao i bivši "vatreni" Jerko Leko.

- Stranci su mu bili najdraži, a nas mlade nije volio jer smo znali popiti. Ali pili su i stranci, od Marisa Verpakovskisa, Žore Peeva i Jerka Leke, bilo je trenutaka kad su prekrdašili, ali sve im je oprostio. A mene i Alijeva Sabo je zvao pijanicama.

Nije samo pio, nego i kockao. Sa suigračima je često kartao za novac. Znao je, kaže, izgubiti i po 1000 dolara.

- Jednom sam čovjeku dugovao 50.000 dolara i trebao mu je novac odmah, a plaća je dolazila tek za tjedan dana. Javio sam se Ševčenku i rekao da mi hitno treba taj novac. Otišao sam nakon treninga u njegovu sobu u Dinamovu kampu i dobio ga u gotovini. Odmah nakon plaće vratio sam mu dug - kazao je Milevski.

U Hajduk je došao nakon neslavne epizode u turskom Gaziantepu. U Turskoj se, tvrdi, sjeća kako nije dobio plaću šest mjeseci i kako je slupao Ferrari.

- Nazvao sam vozača u Kijevu i rekao da mi odveze auto u Tursku. Došao je do Odese i dalje na trajekt. Kad sam se probudio, Ferrari je bio ispred hotela. Odmah sam se provozao. Posegnuo sam za iPodom u vožnji i promašio skretanje. Okrenuo sam volan, pritisnuo kočnicu i završio u zaštitnoj ogradi. Morao sam izaći kroz druga vrata.

- Jednom smo izgubili utakmicu u Istanbulu, a odatle do Gaziantepa ima više od dva sata. Uzeo sam pivo usput, a to je vidio litavski golman karčemarskas i šapnuo mi da ni ne razmišljam o piću, da će me domaći odmah cinkati upravi. Turci su specifični, nisu pili ni pivo. U Gaziantepu postoje samo dva kafića koja poslužuju alkohol.

Ali nije stradao samo Ferrari, nego ranije i Maserati u Ukrajini.

- Nakon gostovanja reprezentacije u Estoniji vratili smo se u Kijev, otišao sam slaviti u 4 ujutro. U 6 su me upozorili da mi gori auto. Rekao sam mu da mi ne remeti odmor i zatvorio vrata. Vratio se nakon desetak minuta i rekao isto. Kad je došao i treći put, izašao sam i stvarno vidio dim ispod haube. Bio sam u šoku.

U Hajduku ga je trenirao Igor Tudor. A baš je s Milevskim provodio prve sate nakon otkaza, tvrdi Mile Viski.

- U utakmici Hajduka i Dinama teško sam se ozlijedio, puknuo je aduktor. Imao sam toliko jaku oteklinu da je brigu o meni preuzela Sablićeva supruga Monika. Tad je Tudor dobio otkaz, momčad je otišla na sastanak, a ja sam ostao na oporavku. Onda me nazvao Tudor: "Brate, idemo na otoke, odmorimo se. Imam čamac". Hrvatska ima više od stotinu turističkih otoka i nisam razmišljao. "Idemo!". U 9 ujutro Tudor, njegov pomoćnik i ja već smo bili na jednom od otoka, svima sam naručio espresso. Tudor me ogorčeno pogledao: "Ne razumijem te, gdje je viski?" Rekao sam mu da je još jutro, ali to ga nije zaustavilo. Za minutu je konobarica donijela tri viskija, pa još tri, pa još... I vozili smo se brodom oko otoka. Tudor je legenda.

Najveći je bonus dobio za uspjeh na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj, gdje je dogurao do četvrtfinala, 150.000 dolara. A najnepromišljeniji trošak...

- U Courchevelu 17.000 eura za noć. Naručio sam šampanjac za 800 dolara, jeo kamenice i rakove, bio u sauni...