Kad sam vidjela da je Martin Solveig upitao osvajačicu Zlatne lopte Adu Hegerberg može li tverkati, ostala sam u šoku, piše Monika Conjar, hrvatska reprezentativka i naša ponajbolja nogometašica
'Mi nogometašice svaki dan se moramo boriti sa seksizmom'
Kako bih reagirala da je meni rekao da tverkam, odnosno zaplešem stražnjicom? Hm, rekla bih mu da znam tako plesati, ali da to nije za njegove oči niti za bilo koga u publici. To je isključivo privatna stvar.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
Ada Hegeberg je zaista sjajna nogometašica, zasluženo je osvojila Zlatnu loptu te stvarno nije zaslužila onakve seksističke i šovinističke ispade. Ponašanje Martina Solveiga bilo je sramotno, nitko normalan se ne smije tako ponašati. Kad sam vidjela što joj je rekao, samo sam upitala dečka: “Pa kako ga nije sram, kako joj to može reći pred svjetskim auditorijem?”
Užas, valjda je htio ispasti faca, a ispao je budala. Ada mu je dobro odbrusila, kratko i nedvosmisleno mu je rekla - NE. No to je rekla kroz smiješak, pa bih mogla reći da je još bila blaga, ja bih drugačije reagirala. To što je rekao je stvarno odvratno i spustila bih mu svakako. Ne znam što bi mi prošlo kroz glavu u tom trenutku, ali bih mu sigurno odbrusila. Znam, jer se sa seksizmom susrećem svaki dan. Mi nogometašice smo zaista na udaru šovinista i odvratnih muških ispada.
Ne mogu ni nabrojiti koliko sam puta čula takve gadosti. Evo, reći ću vam ih samo nekoliko. Primjerice, kako štopate prsima kad imate imate cice, amortiziraju li cice loptu, kako igrate tijekom menstruacije, je li ti dopušteno, kakve bolove imate... Meni su znali govoriti: “Imaš veliku guzicu, je li ti teško kad trčiš”.
Ma stvarno zna biti gnjusnih muških ispada, ali ne dam na sebe, odmah im spustim. Ne želim šutjeti i samo se smješkati na takve šovinističke komentare. A da vam ne pričam koliko ima onih komentara da se ostavimo nogometa i primimo kuhače, da to što mi igramo nije nogomet, da nam je mjesto u kuhinji, a ne na travnjaku. Takvih komentara ima mali milijun. Općenito, čim muškarci vide nas djevojke da igramo nogomet, imaju potrebu za nekim glupim komentarom. I to je tako oduvijek.
U početku, kad smo tek počinjale, bilo je takvih komentara puno više. No isto tako moram reći da nikad, ali nikad u karijeri nisam doživjela nikakav seksistički ili šovinistički ispad od trenera, sudaca i slično. Stvarno su izuzetno profesionalni.
Djevojke u tenisu su se izborile za jednaki nagradni fond, kao i tenisači, dok se mi u nogometu ne možemo izboriti za ništa. Baš za ništa. U reprezentaciji dobijemo opremu koju moramo nositi deset dana, a u paketu opreme su dvije majice i dvoje hlačica. I to dobijemo opremu koju su prije nas nosili valjda U-17 reprezentativci, a prije njih opet netko. Nikad ne dobijemo novu.
Naravno, ne trebam vam govoriti da su to obično L veličine, pa nam se trenirke vuku po podu. Logično, jer su nam prevelike. Dobijemo valjda pet S veličine, ali to ide najmanjim igračicama, mi ostale dobijemo L. Ukinute su nam i dnevnice, a za remi protiv Danske, što je rezultat ravan svjetskom čudu, to je bio povijesni remi, dobile smo po 750 kuna.