Matijaš: Nisam smio razočarati Vedrana Runju, a gušt je vidjeti kako Čuić zabija golove Dinamu

Iskreno, još uvijek ne skidam osmijeh s lica. Navečer u krevet legnem nasmiješen, ujutro se budim sav sretan, kaže nam Davor Matijaš (20).

Pokretanje videa...

00:37

Hajduk na Maksimiru | Video: Antonio Bevanda/24sata

Mladi golman belgijskog prvoligaša Antwerpa imao je vatreno krštenje u svojoj novoj momčadi, Matijaš je priliku dobio u finalu Kupa. I oduševio. Bivši golman Hajduka odradio je fenomenalan posao u debiju, zaustavio sve napade Club Bruggea, te bio jedan od glavnih junaka u pohodu Antwerpa na novi trofej. Prvi poslije čak 28 godina.

- Nije bilo lako, pritisak je bio velik. Ovo mi je bila prva službena utakmica, nisam smio razočarati ni sebe ni trenera Vedrana Runju koji toliko vjeruje u mene. Branio sam već prijateljske utakmica, ali nije to - to. Ovo je nešto potpuno drugačije, sva sreća da je sve dobro završilo, nitko sretniji od mene.

Kako ste se osjećali večer prije utakmice?

- Ma nikad se u karijeri nisam suočio s takvom situacijom, nisam znao kako se ponašati, što uopće mogu očekivati. Tu sam večer mirno zaspao, ali me na dan utakmice počela tresti nervoza. Inače imam svoj ritual, uvijek poslije ručka odspavam malo, ali sada nisam mogao. Ma nema šanse, zaklopio sam oči u sobi, ali nisam mogao zaspati. Srce je već tada počelo brže kucati, počelo je sve 'raditi' u meni.

MATIJAŠ NA GOLU BRILJIRAO Ivan Leko tukao 'svoj' Brugge i osvojio trofej belgijskog kupa!

Davor Matijaš je nastavio...

- Nikako nisam mogao dočekati taj početak utakmice, cijelo sam vrijeme bio na 'iglama'. Na zagrijavanju je sve postalo malo lakše, a onda je počela utakmica, tu je trema nestala. Ostao sam iznenađen kako smo dobro igrali, pa Brugge nam u prvom dijelu nije šutirao na gol, razbili smo ih. A to je momčad koja je lani dobila Reala, remizirala s Man. Unitedom. No, trener Leko nas je uvjerio da možemo to dobiti, bili smo spremni na sve.

A osjećaj poslije utakmice?

- E, baš mi je pao kamen sa srca. Mi smo sedam tjedana pakleno radili na pripremama, a onda vam dođe taj osjećaj kad znate kako vam se sve to vratilo. I kako vas je nagradilo. Baš sam pomislio 'hvala Bože, hvala Vedrane' i s guštom u svlačionici popio jednu pivicu. Takve trenutke pamtite, na njih se lako naviknuti, haha.

Kakvo je bilo slavlje po osvojenom trofeju?

- Svi skupa smo malo proslavili u svlačionici i onda otišli kući. Naravno, opet nisam mogao zaspati cijelu noć, mislim kako sam uspio tek oko četiri ujutro, a u sedam sam već bio budan. Čitao sam poruke na Instagram i WhatsAppu, bilo ih je stvarno puno.

Je li tu bila i neka posebna, neka koju ćete dulje pamtiti?

- Ma najdraža mi je bila poruka od roditelja. Oni su tu sa mnom u Belgiji, ali zbog ove korone nisu mogli biti na utakmici, već su je pratili kod kuće. I onda čim je završio dvoboj, čuli smo se preko Face Timea, to su predivni trenuci. Što su mi poručili? A ono 'sine, hvala ti za ovaj dan, preponosni smo što si nam sin' i takve stvari, naravno da tu i suze krenu.

Zanimljivo, igrači Antwerpa nisu mogli zajednički proslaviti prvi klupski trofej poslije 28 godina jer...

- ...ovdje poslije 23 vlada policijski sat. Po danu možete sresti ljude po gradu, ali navečer nema šanse. Nije to čudno, u Belgiji svakodnevno na koronu oboli 500-600 ljudi, a njih 80-ak % dolazi iz Antwerpena koji je žarište u Belgiji. 

A testirate li se i vi u klubu redovito?

- Da, kako ne, testiramo se svaki tjedan. Hvala Bogu, za sada u ovih sedam tjedana koliko smo svi skupa nismo imali niti jednog zaraženog, nitko ni oko kluba nije bio pozitivan na koronu.

U Belgiji već za vikend počinje nova sezone, jeste li se vi uspjeli što odmoriti? 

- Srećom, jesam. Prvenstvena sezona u Belgiji je završena u ožujku, a onda se do svibnja čekala Uefa koja je morala odlučiti smiju li se nogometna prvenstva prekinuti. Kada je stigla da potvrda, belgijsko prvenstvo je prekinuto, pa smo trener Vedran Runje i ja krajem svibnja otišli kući, a na pripreme smo se vratili 1. srpnja. Tako da je bilo dovoljno vremena i za odmor i za kupanje.

Vi imate tek 20 godina, jeste li uopće svjesni kakav je vratar bio Vedran Runje?

- Jesam, jesam, ne brinite. Gledajte, on mi je već bio trener u juniorima i Hajdukovoj B momčadi, u početku i nisam razmišljao o tome. Ali, kako starite, gledate ga na treninzima i pomislite 'uh, kakvu je on imao karijeru'. Pa čovjek je branio u Marseilleu, Standard Liegeu, Lensu, Bešiktašu, za reprezentaciju..., tu malo stanete i pomislite si 'čovječe, pa ovo mi je trener'. Na početku to možda i nisam shvaćao, ali sad sam svjestan kakvog trenera imam.

Je li vas ljudi prepoznaju po gradu?

- A prije ove utakmice me nisu prepoznavali, ali sada se to malo mijenja. Evo, jučer su nam došli neki navijači na trening, čim sam izašao iz auta počeli su pljeskati i vikati 'Matijas, Matijas'. Da, i na društvenim mrežama mi raste broj pratitelja, ali to je nogomet, to sve ide jedno s drugim. Iskreno, ne zamaram se time, nije mi to toliko bitno, samo želim još bolje trenirati.

Vedran Runje je kao golman bio 'malo lud', jeste li i vi takvi?

- Haha, teško je tako pričati o sebi. U svakom slučaju, za golmana morate imati tu 'žicu', ako ju nemate, niste sposobni za veće stvari. Kada je lopta između vas i napadača, vi znate da ona mora biti vaša, tu ne razmišljate o posljedicama. Pa niti o tome hoćete li slomiti prst ili ruku, samo želite imati tu loptu.

Iz Hajduka je otišao ove zime, tražio je drugu opciju jer su ispred njega bili Posavec i Ljubić. Runje, koji ga je trenirao u mlađim uzrastima Hajduka, pozvao ga je u Antwerp, a Hajduk je, prema Transfermarktu, dobio 150.000 eura odštete.

- A kako ne bih pratio Hajduk, pogotovo sad kada je momčad puna mojih prijatelja, dečki s kojima sam igrao za B momčad. Jako sam sretan što oni dobivaju minutažu, odmah mi je zanimljivije to gledati, baš guštam kada su oni na terenu. A onda 'moj Čuić' zabije dva gola Dinamu, uh kakav je to gušt. Drago mi je što im trener Tudor vjeruje, ova sezona je bila razočaravajuća, ali sve se to da ispraviti u novoj sezoni. I kako god bilo, pobjeđuju ili gube, ja ću te dečke uvijek podržavati - završio je Matijaš.