Marinova životna priča: Boban mu je bio veza s Ivaniševićem

Goran Ivanišević svoj je posljednji finale igrao u ponedjeljak, baš kao što će i Marin danas na teren. Popularni Zec osvojio je Wimbledon 9.7., a Čilić je Federera u meču života "slomio" u jutarnjim satima 7.9. Marin i Goran upoznali su se prije 12 godina, sad žestoko treniraju 12 mjeseci i, kako obojica kažu, jednostavno im je bila suđena suradnja.

Sredinom 2002. godine, dok je Goran Ivanišević nakon operacije ramena po Zagrebu "bogu krao dane", nazvao ga je stari prijatelj Zvonimir Boban i pozvao na njegove terene nedaleko od Maksimira da "popiju kavicu", ali i zajedno prouče dvojicu talentiranih klinaca. Odradio je trening s obojicom klinaca, impresionirani što imaju čast trenirati s wimbledonskim pobjednikom.

- Jedan je malo temperamentniji i dobar je, a ovaj drugi je nešto šutljiviji, ali mislim da ima sjajnu ruku.

Goran je otkrio Marina prije 12 godina

Goranovo mišljenje, a bilo je da obojica imaju vrhunskog potencijala, itekako je imalo utjecaja na obitelji temperamentnog Šibenčanina Jurice Grubišića, ali i na tog šutljivijeg momka Marina Čilića. Zdenko, otac tad 14-godišnjeg Marina, uložit će u razvoj svog sina u sljedećih pet godina oko 500.000 eura, što je, kaže, minimum minimuma kao želiš imati šanse u profesionalnom tenisu.

- Boban i Goran već su tad trebali ući zajedno u taj projekt, ali ispriječile su se Goranove obaveze. Zato je Marinu sredio odlazak kod poznatog stručnjaka Boba Bretta - rekao je Zdenko, koji je otkrio da su tad dobivali strašne ponude od menadžera, ali da su sve odbili jer, kaže, nisu htjeli ovisiti o nekome.

Uzgajanje duhana i grožđa način je života obitelji Čilić, ali i većine sumještana omalenog Međugorja. Tako je odrastao i Zdenko, naporno radio da bi, to mu je bio san, jednog dana omogućio četvorici sinova, Vinku, Goranu, Marinu i Mili priliku da se bave profesionalnim sportom. Više je ciljao na nogomet, košarku ili rukomet, no iznenadni dolazak Marinove sestrične iz Njemačke 1995. imat će konačan utjecaj na tad sedmogodišnjeg Marina.

Odvela ga je na tenisko igralište, ono prvo koje je u Međugorju sagrađeno tek 1991. godine, i tamo je shvatio da to želi raditi u karijeri. Kako se njegova polica punila trofejima, tako je Zdenko odlučio povezati se sa stručnjacima u Zagrebu. Uspio je doći do Zvonimira Bobana, ovaj do Gorana i ostalo je povijest...

- Goran me je spojio s Bobom, s kojim sam odlično radio, ali nekako sam znao da ću opet doći do njega - rekao je Marin.

Bob Brett odradio je lavovski posao, odveo Marina prvi put među Top 10 tenisače, no Australac je previše surađivao s kineskim, kanadskim savezima, nije često putovao s našim tenisačima te mu se ovaj zahvalio na suradnji. A kad se Marin konačno odlučio na Gorana, dogodilo se to tijekom afere koja mu je umalo zaključila karijeru.

Zbog nepažnje, gluposti, uzeo je u travnju prošle godine glukozu koju mu je majka Koviljka kupila i nije detaljno čitao sastojke. Na doping-kontroli pao je na zabranjeni niketamid, no poslije se ispostavilo da su u njegovu urinu pronađeni tragovi markera N-etilnikotinamida, koji nije zabranjen. Zato mu je ITF smanjio kaznu s devet na četiri mjeseca.

- Nikad neću zaboraviti taj period života. Mislio sam da su mi uništili karijeru. Da je sve gotovo - rekao je 25-godišnji Čilić.

A u tih 12 mjeseci mukotrpno su radili i sav taj trud demonstriran je u 100 minuta besprijekornog tenisa protiv Rogera Federera. Sudbina je očito odigrala svoje...

Djevojka Kristina velika pomoć na tribinama

Marin je u dugogodišnjoj vezi s Kristinom Milković, diplomiranom psihologinjom. Njegova djevojka je s njim u New Yorku, tako ga je bodrila i u subotu kad je ostvario, kako je rekao, životnu pobjedu protiv Švicarca Rogera Federera. Njih dvoje ipak rijetko zajedno putuju po svjetskim turnirima, uglavnom zbog njezinih obaveza u Hrvatskoj, te se to svodi na lokalne turnire, u Zagrebu i Umagu, ali i na poneki Grand Slam, poput ovoga...

Navijači se mole na brdu ukazanja

Marinovi uspjesi slave se žestoko u Međugorju, cijeloj Hercegovini. Prije četiri godine, kad je igrao polufinale u Melbourneu, njegovo mjesto molilo se uz Brdo ukazanja, kako je otkrio tata Zdenko, a takva tradicija, prema vijestima iz Međugorja, nastavljena je i jučer. Nedjelju su tako brojni navijači iskoristili kako bi se pomolili za sumještanina da poput Gorana, svog trenera, osvoji Grand Slam turnir.