Mamić tvrdi da nitko nije pisao o bratu Stojku koji je igrao za Hajduk. Evo jednog od tekstova

Zdravko Mamić (63), bjegunac od hrvatskog pravosuđa i pravomoćni osuđenik za izvlačenje 117 milijuna iz Dinama, u novom monologu pred novinarima dotaknuo se i brata Stojka. Tvrdi da mediji nisu pisali o tome da je igrao za Hajduk.

- On je igrao u Hajduku i ja se time ponosim! Zašto to nitko ne spominje? Onda bi to onemogućilo da se ga se zove neprijateljom Hajduka. A ja se divim Hajduku, ali želim ga pobijediti. Mamić voli Split najviše na svijetu, a Hajduk poštuje najviše nakon Dinama - govorio je Mamić u srijedu u Mostaru.

POGLEDAJTE VIDEO:

No bio je u krivu. O Anti-Stojanu Mamiću (65), poznatijem kao Stojko, pisali smo još prije tri godine nakon što se na skupštini nije složio s inicijativom da pravo odlučivanja u Maksimiru ima svatko, nego da se to ograniči na manji broj ljudi.

- Postali smo kao Hajduk, još će nam i ulica voditi klub - požalio se Stojan na skupštini.

Spomenuli smo kako je u mladosti bio igrač Hajduka. Priču smo ponovili i prije nešto više od mjesec dana, nakon skupštine u kojemu su Krešimiru Antoliću izglasali nepovjerenje.

Stojko Mamić rođen je u Bjelovaru 8. lipnja 1957., a kad se obitelj preselila u Sesvete, u osmom razredu, počeo je ozbiljnije trenirati nogomet. Prvo u Zagrebačkim plavima (Jedinstvu), gdje ga je trenirao bivši napadač Hajduka Ivan Ito Pavlica.

Za Dinamo ipak nije zaigrao iako su ga preporučili, ali odbio ih je Dinamov trener s kraja 1970-ih, Vlatko Marković. Pa je onda potegnuo do - Hajduka, u vrijeme selidbe sa Starog placa na Poljud. Trenirao ga je Tomislav Ivić, a pomagao mu je Špaco Poklepović.

- Izvanredan talent, dečko u kojemu sam vidio veliku perspektivu. Njegov otac, pa i brat Zdravko zamolili su me da ga preporučim Dinamu. Trener je bio Vlatko Marković i dobili smo odbijenicu, rekao je da mu nije potreban. Okrenuo sam se prema Hajduku i ponudio Stojka Iviću. Pozvali su ga na probnu utakmicu u Kistanje, no prekinulo ju je olujno nevrijeme pa Stojko nije ni dobio šansu. No Ivić mi je rekao: "Ako ti kažeš da je pravi igrač, ja ga uzimam!" - rekao je za Večernji list Pavlica, prvi Stojkov trener.

Igrao je u napadu, imao nevjerojatne predispozicije, ali i, kako je rekao Pavlica, jednu manu.

- S loptom je bio sjajan, ali u defenzivi često zaboravan, čak pomalo i nezainteresiran...

Nije imao najbolji odnos s trenerom ni u Hajduku.

- Imao je potencijala za svjetsku klasu. Zašto nije uspio? Često su treneri bili nepravedni prema njemu, a on nepravdu nije trpio. Bio je bez nadzora, nije imao nikoga iza sebe, jer roditelji su nam u to vrijeme bili u Njemačkoj. Ja sam tada živio s bakom i sa Zdravkom - rekao je Zoran Mamić.

U Hajduku se Stojko nije naigrao u dvije godine.

- Do dan prije utakmice uvijek sam bio u prvoj momčadi, na primjer novine su pisale "Mamić i Zlatko Vujović igraju protiv HSV-a", a onda me Ivić zagrli i kaže da je ipak promijenio odluku - govorio je Stojko.

Cimer mu je u splitskim danima bio Ivan Gudelj (62).

- On gotovo da ništa drugo nije znao reći nego trening, trening i opet trening. Putem do Starog placa pojeo bi more jabuka i razmišljao samo kako što spremniji doći pred trenera Tomislava Ivića. Djevojke su se lijepile na njega, ali morao sam ga povlačiti za rukav da koju pogleda. On je tada vidio samo loptu - kazao je Mamićev brat o Gudelju.

Bez obzira na nezahvalan status, Stojko je zarađivao respektabilnih 3500 njemačkih maraka na mjesec, a u nakon nastupa u europskim utakmicama, kaže, znalo je to skočiti i do 5000, 5500 maraka.

- Stojka smo svi prihvatili, izvrstan dečko. Usto je znao sve s balunom! Profinjeni igrač, znalac, mogao je puno trčati. Ali znate kako je u Hajduku; kad dođe igrač sa strane, taj mora biti bolji od domaćega, a mi smo u to vrijeme imali vrlo jaku momčad - rekao je legendarni trener Hajduka Ivan Katalinić (71).

Najstarijeg Mamića u Hajduku trenirao je i Vojo Kačić.

- Taj dečko bio je nevjerojatno brz, zato ga je Ivić i uzeo. Ali imao sam dojam da nije bio previše zainteresiran za nogomet. A u njegovoj pratnji bio je i Zdravko. On vam je u to vrijeme bio hajdukovac, skloniji nama nego Dinamu. Neka me demantira ako nije bilo tako - prisjetio se Kačić.

Osvojio je naslov prvaka s Hajdukom 1979. iako nije nijednom nastupio, a onda se, nakon Napretka iz Kruševca, otisnuo u Ameriku i kratko nastupao za momčad Buffalo Stallionsa, posljednji klub u karijeri velikog Eusébija.

Nakon igračke karijere okušao se i u trenerskoj, doduše kratkoj, pa je na kraju sezone 1993/94. vodio Dubravu u 1. HNL u tri utakmice protiv Primorca (0-7), Dubrovnika (0-0) i Pazinke (0-4).

Krajem 2018., pola godine nakon što su mu braća Zdravko i Zoran nepravomoćno osuđeni za izvlačenje novca iz Dinama, Stojan je, s bivšim rukometnim reprezentativcem i izbornikom Slavkom Golužom, ušao u skupštinu maksimirskog kluba.