Lučić prekinuo šutnju: 'Srce mi je kao kuća kad vidim Mirjanu'

Sve dobro ovog svijeta na mene se srušilo. Svi ovdje su cvjetali, ne samo ja. Tu se rodila, tu je radila, svi su je kao svoju gledali, svatko je prezadovoljan i sretan. Da se zadovoljstvo i sreća mogu mjeriti, ja bih u ova posljednja dva dana odnio svjetski rekord, rekao nam je Marinko Lučić, otac tenisačice Mirjane.

To je jedan od rijetkih njegovih javnih istupa nakon što su supruga i djeca pobjegli od njega prije gotovo 20 godina zbog ozbiljnih optužbi za obiteljsko nasilje.

Mirjana je opisivala kako ju je otac, koji ju je uveo u svijet tenisa, tukao i zlostavljao godinama. Zbog njega je završila i u sigurnoj kući. Lučić je godinama tvrdio da više ne prati kćerine teniske nastupe.

No, stvari su se, očito, promijenile.

- Ponosan sam na sve što je do sada napravila na Australian Openu, odnosno što se nakon 18 godina uspjela plasirati u polufinale jednoga Grand Slama. Srce mi je veliko kao kuća - iznenađujuće je otvoren bio Lučić.

Trebalo ju je zaustavljati

- Bitno je ovo što se desilo. Za mene je ona osvojila, dalje me ne zanima. Mislim, zanima me, naravno, ali ovo što je napravila za mene je već čudo - rekao nam je prisjećajući se ‘nevjerojatne Mirjanine upornosti’ dok je još živjela i trenirala u rodnoj Makarskoj.

- Ponekad sam je morao tjerati da se napije vode, toliko je to željela. I nakon treninga tražila je još 20 smečeva, 30 voleja, trebalo ju je zaustavljati - rekao nam je.

Na pitanje o njihovu rastanku, zapravo bijegu majke s kćerima uz optužbe da ih je tukao, Lučić samo kaže: “Ništa, oni su otišli, ja ostao”...

I tu prekida razgovor.

Pričljiviji je zato bio Goran Raffaneli, dugogodišnji trener u Makarskoj, koji Mirjanu Lučić poznaje dok je još kao djevojčica sjedila na klupi i gledala treninge.

Igrala je po cijeli dan

- Ja sam se tu upisao na tenis još 1984. godine, tad je tu bila Slavica Talaja, starija sestra Silvije Talaje. Pa je tu bila i Silvija, pa Ana Lučić, Mirjanina starija sestra, a Mirjana je došla nešto kasnije, ona je pet-šest godina mlađa. Odmah je počela s jačim treninzima i bila je odlična, vidjelo se da je talentirana. Taj uspjeh je bio neminovan. Ona je sa 17 godina trebala bila vrhunska i tad je sve to stalo. Izgleda da joj se konačno sve poklopilo, kako je i sama rekla, ima 34 godine, glava je čista - kaže nam Goran kazavši kako mu je, baš kao i svima u Makarskoj, neizmjerno drago što je uspjela.

- Tu je bio top i ovdje bi po cijele dane igrala. Pa bi nakon treninga s ocem još na Biokovo. Ali nikad se nije žalila da joj je naporno – kaže nam Goran, koji žali samo za jednom stvari.

Mirjane nema u Makarskoj, a on bi je volio ugostiti na nekom turniru. No ona je tisućama kilometara daleko od Makarske. Točnije, 15.720 kilometara, u Melbourneu stvara tenisku povijest.

Peta igračica svijeta Karolina Pliškova bila je blizu pobjede nad Mirjanom, no još jednom se Mikica izvukla i pokazala svima da ne treba nikog otpisivati zbog godina.

Suze, ali radosnice

Uostalom, njena iduća protivnica Serena Williams godinu dana starija je od Mirjane, a njen tenis godinama je drži na vrhu svjetske ljestvice.

- Ne mogu vjerovati da sam u polufinalu. Ovo je ludo. Samo mogu reći da je Bog dobar, u šoku sam - rekla je Mirjana, a odušeljena publika skandiranjem je prekidala svaku njenu izjavu.

Kad je osvojila odlučujući, zadnji poen, samo je pala na pod, pokrila se po glavi i plakala. Bile su to suze radosnice talentirane tenisačice kojoj se napokon sve poklopilo.

Mikica je primjer osobe koja se ne predaje usprkos silnim životnim nedaćama. Prošla je pravu torturu dok je odrastala. Iako je sve to iza nje, ipak nije uspjela suspregnuti suze pred punim gledalištem Rod Laver Arene.

- Jednog dana ispričat ću jako dugu priču o onome što mi se dogodilo, ali nikad, baš nikad nisam mogla sanjati da ću danas stajati ovdje s vama - rekla je Mirjana kroz suze.

Iako ju je Mirjana pobijedila, i njena protivnica Karolina Pliškova ostala je dirnuta Mirjaninom pričom.

- Bilo mi je nemoguće servirati zbog sunca. Pa promijenite središnji teren, ha-ha. Ovdje ni naočale na pomažu - rekla je Mirjana još brišući suze s lica.

Glavni razlog za pobjedu nad Karolinom Pliškovom Lučić-Baroni vidi u svojoj smirenosti.

Tu je nakon 18 godina

- Osjećala sam se mirno. Nisam se uopće brinula. Samo mir i unutarnja mirnoća, dobro sam ulazila u udarce - rekla je Mirjana, koja je bila i blizu predaje u jednom trenutku.

Nakon što je u odlučujućem, trećem setu gubila 4-3, zatražila je medicinski time-out zbog bolova u lijevoj nozi. Ipak je pregrmjela to teško razdoblje, a kad se vratila, otpuhala je Karolinu Pliškovu s terena osvojivši 12 od posljednjih 13 poena u meču.

Uoči servisa za meč oko vrata je stavila posebnu ogrlicu koja joj donosi sreću. Upalilo je i Mikica je ušla u svoj prvi polufinale Grand Slama od davne 1999. godine i Wimbledona.