Lončarića nisu uništile ni kocka niti teške ozljede...

Godinama je Dinamo ispadao iz Europe zbog 'fantastičnih’ reakcija golmana. Turina  protiv Auxerrea, Šarlija u Dnjepropetrovsku Butina protiv Salzburga i Anderlechta primali su golove koji idu u rubriku 'obranjivo’. U Temišvaru je Dinamov gol konačno bio 'zaključan’. Lončarić je poskidao sve, a trener domaćih uhvatio se za glavu.
- Pa zar je moguće da je i ovo obranio...
Dinamova 'jedinica’ do prije godinu dana bio je na samom rubu. Sreću je iskušavao u kockarnicama, potjeran je s priprema u Kapfenbergu, kažnjen zbog kašnjenja u Međugorju.. - Dobio je još jednu priliku jer je Dinamovo dijete i dobar golman - objasnio je odluku o vraćanju Lončarića Zdravko Mamić.
U Temišvaru je Fićo imao svoj europski debi.  I vratio je Mamiću na najbolji način.
- A, pa moram i ja nešto obraniti - pričao je na izlasku iz svlačionice presretni Fićo.
Smijao se cijelo vrijeme, nema više tuge na njegovu licu. Kao što je bilo nekad. U Virovitici je 2007. teško ozlijedio koljeno. Vrisak koji se prolomio sugerirao je tešku ozljedu. I bilo je pitanje hoće li se ikad vratiti.
- Bio mi je to najgori trenutak u karijeri. To i odlazak iz Dinama dvije su stvari koje bi htio izbrisati - kaže junak iz Rumunjske.
Uoči utakmice puno je pričao s Butinom.
- On je moj idol. Poznajem ga još otkad sam bio klinac, vozio me doma i poklonio mi rukavice, šuškavac i dres - kaže Lončarić.
Na debi u Poljudu, prije tri godine, istrčao je kao da iza sebe ima 300 utakmica. Hladnokrvan, kakav je, istrčao je i na europski debi. I vratio se tamo, od kuda, da mu je sadašnja glava, nikada nije ni trebao otići... Na mjesto prvog Dinamovog golmana.