Kada je Šibenka igrala s Bosnom onu povijesnu utakmicu, cijeli je Šibenik bio u dvorani na Baldekinu, jedino je moj Jole dok je trajala utakmica šetao rivom, ispričala je Biserka koja se za supruga udala s 18 godina
U BRAKU 62 GODINE
Ljubavna priča Biserke i Jole: 'Upoznala sam ga sa 17, a Acu i Dražena rodila kao velike bebe'
Nakon duge i teške borbe s bolešću u 94. godini preminuo je Jole Petrović, otac Dražena i Aleksandra Petrovića. Sa suprugom Biserkom bio je u braku gotovo 62 godine, a otišao je dva mjeseca prije rođendana...
- Sretna sam što sam ga imala uza sebe, pa i u trenucima kad nam se dogodila tragedija koja nam je promijenila živote. Unatoč Draženovom odlasku ostali smo stajati čvrsto na zemlji. Drago mi je što sam mu mogla pružiti sve u njegovih posljednjih trinaest godina koliko je bio nepokretan nakon moždanog udara. Nipošto ga nisam htjela dati u dom i skrbila sam se o njemu cijelo vrijeme. Bilo da je noć, dan, praznik ili vikend... Ništa mi nije bilo teško! Živjeli smo u Draženovom stanu u Zagrebu čuvajući uspomenu na njega - prisjetila se za Slobodnu Dalmaciju Biserka koja se za supruga udala s 18 godina.
- Rodio se u Hercegovini, ali je bio šibenski stipendist i nakon završene upravne škole u Zemunu došao je živjeti u Šibenik. Upoznali smo se 1. svibnja na slapovima Krke gdje sam bila s prijateljicom. Bio je naočit i mnoge su Šibenčanke bile u njega zaljubljene. Primijetile smo da nas gleda, ali nismo znali koju od nas. Bila sam nekako skrušena i neka ljubav nije baš bila na umu. Ali, eto, dogodila mi se. Kada mi je Jole prišao da se upoznamo, sve je bilo jasno. Počeli smo izlaziti. Imala sam 17 godina. Udala sam se za njega godinu dana kasnije. Unajmili smo stan u kući Jadronjića kod Gimnazije gdje se rodio Aleksandar. Živjeli smo životom koji me je ispunjavao, a Jole je bio kriv što sam bila jedna od prvih Šibenčanki koje su položile vozački ispit i vozile automobil. I to će se kasnije korisno uklopiti u mozaik moga života - ispričala je Biserka za Mok.hr.
- Radio je odgovoran i težak posao u policiji i bio je često na putu. Došla su i djeca. U tim okolnostima nisam mogla tražiti neko zaposlenje. Željela sam što je moguće više biti s djecom, a trebalo je nešto i privređivati. Spasonosna formula bila je - ostati uz djecu i šivati kod kuće. Tako sam šivala i bila uz djecu što mi je bilo najvažnije.
Biserka je otkrila kako su i Dražen i Aco rođeni kao velike bebe.
- Dražen je imao smo 10 dekagrama manje od pet kilograma. Bili su zdravi, snažni i krupni. Tada sam bila uvjerena, a ni danas ne mislim drugačije, da je na to presudnu ulogu imalo moje odrastanju na onom svježem i mirisnom bakinom mlijeku. Djecu sam odgajala misleći na to kakvi bi ljudi trebali biti kada odrastu. Moji sinovi nikad nisu imali ključić oko vrata. Uvijek sam znala gdje su i s kim su, a oni su u svakom trenutku znali da sam prisutna čak i ako me ne vide u svojoj blizini. Pratila sam ih u školu i dočekivala na kraju nastave. Pružala sam im sve što sam mogla, ali ih nisam štedjela. Nisu nikada imali nikakve popuste. Obojica su imala svoje obveze. Mogli su dobiti sve što smo im Jole i ja mogli priuštiti, ali nisu smjeli zanemarivati svoje školske i kućne obveze. S druge strane mi kao roditelji podupirali smo sve ono čime su se bavili i sva njihova nastojanja da ostvare ciljeve prema kojima su stremili - rekla je.
- Stjecajem okolnosti njihova su stremljenja bila usmjerena prema sportu. Ni Jole ni ja o sportu i sportskim perspektivama, a kamoli o profesionalnom sportu njegovim mogućnostima, izazovima i zamkama, nismo ništa znali, ali to nas nije spriječilo da ih podržimo. Uvjerena sam da smo dobro postupili. Tada smo reagirali instinktivno i znamo da smo radili dobro. Gdje god su, posebno u sportu, roditelji stali iza djece, uspjeh nije izostao. Ispravnost naših roditeljskih odluka, koje nismo donijeli olako jer nismo imali nikakve uzore, danas potvrđuju primjeri Janice Kostelić, Blanke Vlašić, Gorana Ivaniševića i mnogih drugih sportaša uz koje su čvrsto, žrtvom i djelom, stali njihovi roditelji. Da bi uspjela, djeca moraju imati stabilnost u obitelji, moraju biti svjesni da ih obitelj prati i podupire, da netko stoji iza njih i brine o njima, ali ne tako da ih sputava već da ih potiče. Jole i ja smo u svakom trenutku željeli znati i gdje Aco i Dražen se kreću, kakvi su u školi. Dijete mora imati pravo na svoj stav, i mora ravnopravno sudjelovati u svemu što se tiče obitelji, a sve odluke moraju biti zajedničke.
Suprug, međutim, nije išao na utakmice svojih sinova.
- Jednako se kao i ja radovao i strepio, ali on je bio drukčiji od mene. Jole nije išao na utakmice jer to za njega bilo previše stresno, a toliku količinu stresa, i dobrog i lošeg, nije mogao podnijeti njegov bolesni želudac. Kada je Šibenka igrala s Bosnom onu povijesnu utakmicu, cijeli je Šibenik bio u dvorani na Baldekinu, jedino je moj Jole dok je trajala utakmica šetao rivom. Mnogima je to bilo čudno, neki su ga zbog toga i osuđivali, ali on jednostavno nije mogao izdržati toliku količinu uzbuđenja. Treba reći istinu o Acinom i Draženovom ocu. On svoje sinove ni u jednom trenutku nije iznevjerio. On je bio stup obitelji, vodio je računa o svemu i u svemu je stajao iza mene, Ace i Dražena. Pa ja uopće ne bih mogla putovati na utakmice i bodriti svoju djecu da on nije bio takav.
Na posljednji počinak će pokraj Dražena...
- To mu je bila želja. Napravili smo pokraj Draženovog počivališta obiteljsku grobnicu gdje će biti pokopan. Htio je da to bude u najužem krugu obitelji. To ćemo ispoštovati, neka ode tiho kako je i živio.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
