Pa ovaj grad je raj na zemlji. Sunčano vrijeme, more, sjajno pivo. Mogli bismo se mi ovdje i preseliti, rekli su nam oduševljeni velški navijači kojih se više od 1300 raštrkalo po gradu
Lica Velšana postala kao njihovi dresovi, a krcata Riva pokazala da su Hrvati jedno - kad to žele
Molimo vas da hrana i piće budu na razini, poslao je velški nogometni savez uputu HNS-u prije nekoliko dana. Mnoštvo ispijenih krigli i one pune pšeničnog napitka čekale su da ih netko popije u krcatim kafićima na splitskoj Rivi. Ako to nije na razini...
POGLEDAJTE VIDEO:
- Pa ovaj grad je raj na zemlji. Sunčano vrijeme, more, sjajno pivo. Mogli bismo se mi ovdje i preseliti - rekli su nam oduševljeni velški navijači kojih se više od 1300 raštrkalo po gradu podno Marjana.
Onako blijede puti, sunce Velšane nije baš blagoslovilo. Sunčeve zrake napravile su svoje pa su mnogi izgorjeli od sunca. Jogurt i ostali preparati za preplanulu kožu bit će itekako traženi među velškim pukom u nedjelju. Gosti s Otoka bili su očarani hrvatskim djevojkama, vremenom, Splitom, ali i čudesnom atmosferom.
POGLEDAJTE VIDEO: Navijanje na rivi prije utakmice Hrvatska - Wales
Pokretanje videa...
- Dalmacijoooo, moja ružo procvala - izmjenjivale su se pjesme jedna za drugom na krcatoj Rivi.
Oni najhrabriji Velšani pojavili su se u utrobi Rive pa njih desetak zapjevalo njihove patriotske pjesme među mnogobrojnim 'kockicama' pa se i pridružili Hrvatima.
- Malo vas je, malo vas je, pi*kice - zapjevali su hrvatski navijači, a s njima i veseli Velšani.
Hrvatska je kao jedno - kad to želi
Dok su se nizale navijačke pjesme, do nas je prišao jedan gospodin koji je shvatio da smo novinari te nam se požalio.
- Gradonačelnik Puljak nije nam dao da se po gradu postave zvučnici, smije se svirati samo unutar kafića. Kad igra Hrvatska, za nas je to nacionalni praznik. A ovo sve je slabo nakon bronce u Katru - objasnio nam je.
No, nisu se dali smesti hrvatski navijači koji su se bez ikakvih incidenata zabavljali, opustili i navijali. Bilo je tu pirotehnike, ali policija je sve mirno promatrala znajući da je sve to dio folklora.
Nizale su se navijačke pjesme od 'Inati se Slavonijo', 'Košulje plave' pa sve do 'Dalmacijo, moja ružo procvala', a ono što se na splitskim ulicama vidjelo 'u tragovima' su zastave s ispisanim imenima mjesta. Možda je do dogovora, ili do neke slučajnosti, ali ovako su stvarno Hrvati ponovno pokazali koliko ujedinjeni mogu biti - kad to žele.
- Dečki, karta 150 eura, za vas 100 - prišla su nam dvojica mladića koji su pronašli način za dodatnu zaradu.
Pristojno smo ih odbili, a vjerojatno su dobili neke sponzorske ulaznice koje glase na tvrtku pa i nije moguće usporediti ime na karti s onom na osobnoj iskaznici ili pak idu na puku sreću. Jer ih sigurno nije briga tko će i kako na tu kartu ući na stadion kad se u džepu gužva 100 eura.
Što se tiče dolaska same Torcide te spomenutog mogućeg dolaska ostalih navijačkih skupina s vremenom, sve je nekako ostalo u tajnosti i 'iza kulise'. O tome se dosta nagađalo te je javnošću kolala moguća 'povratnička poruka', to je vidio i predsjednik HNS-a, ali istaknuo da nikakvog sastanka nije bilo. Za to ćemo morati pričekati do utakmice pa da atmosfera doživi i 'novi level' na do posljednjeg mjesta pupunjenom Poljudu.
Sreća je vladala splitskim ulicama, a na putu do rive sreća se osmjehnula i iz zraka kad je galeb kirurški precizno pogodio moju glavu. Nećemo reći da je galeb možda nanjušio kako je zagorska krv kročila u Dalmaciju, već da je ovo samo znak kako će se sreća nastaviti i nakon susreta Hrvatske i Walesa na Poljudu.