Odgojen u hrvatskom duhu, ali rođen, odrastao i sazrio u Njemačkoj, Niko se ponekad znao iznenaditi hrvatskom mentalitetu i opuštenosti u reprezentaciji...
Legende kockastih: Veću čast od trake nisam mogao zamisliti
Naš izbornik Niko Kovač nesumnjivo spada u najveće kockaste legende. Dugogodišnji kapetan nacionalne nogometne vrste, igrač koji je borbenošću davao primjer sada kao izbornik nameće način ponašanja kojeg je on prakticirao kao sportaš.
Disciplina, borbenost, pristojnost, sve to su bile osobine Nike Kovača kao igrača, a danas sve to isto traži i od svojih izabranika.
U reprezentaciji je debitirao na najposjećenijoj utakmici u povijesti hrvatske reprezentacije, na turniru Kralja Hassana u Maroku 1997. godine, pred gotovo 100.000 gledatelja. Hrvatska je tada pobijedila Maroko nakon izvođenja penala, a Niko Kovač je tu i zabio.
Tako je započela sjajna reprezentativna karijera mladića koji je rođen i odrastao u Berlinu, a reprezentaciji se nešto kasnije priključio i njegov brat Robert koji je također bio nogometaš svjetske kvalitete. Istina, osjetio se Niko Kovač pogođenim činjenicom što nije pozvan u nogometnu vrstu Ćire Blaževića za svjetsku smotru u Francuskoj 1998. godine.
Naposljetku, Niko se uspio vratiti u reprezentaciju i u njoj u razdoblju od 1997. do 2008. godine sakupio 83 nastupa. Njegov brat Robert, jer o Niki bez učestalog spominjanja brata ne vrijedi govoriti, ima nastup više u reprezentaciji. Niko je, naime, češće bio ozlijeđen, što i ne čudi s obzirom koliko se stariji Kovač trošio na terenu.
Niko Kovač predvodio je Hrvatsku u kvalifikacijama za SP u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine. Na tom prvenstvu je i nastupao čak i na mjestu bočnog igrača. Njegova polivalentnost bila je adut svih izbornika, pa tako i Mirka Jozića. Igrao je i kod Barića, i kvalifikacije i samu europsku smotru u Portugalu 2004. godine. Sjećamo se njegovog gola protiv Engleza u prvim sekundama utakmice.
No, svaki puta kada bi Hrvatska i prošla na veliko natjecanje uvijek bi nedostajao koračić za plasman u drugi krug velike priredbe. Sam Niko Kovač ovako to objašnjava:
- Mora da je nešto bilo i zbog naših pogrešaka, nije to samo splet okolnosti ili nesreća. Očito nam je nešto nedostajalo.
Iskren, pa i samokritičan, Niko Kovač je za izbornikovanja Zlatka Kranjčara postao i kapetan reprezentacije.
- Veću čast nisam mogao ni zamisliti!
Odgojen u hrvatskom duhu, ali rođen, odrastao i sazrio u Njemačkoj, Niko se ponekad znao iznenaditi hrvatskom mentalitetu u reprezentaciji.
- Trebalo mi je jedno vrijeme da se prilagodim. Znao sam se iznenaditi prilikom opuštenosti, neke šale nisam shvaćao, no brzo sam se snašao - priča naš današnji izbornik.
Kao krunu svoje igračke, sportske karijere doživio je utakmicu Hrvatske i Brazila na Olimpijskom stadionu u Berlinu. Na stadionu gdje je praktički počeo igrati profesionalan nogomet (Hertha), u gradu u kojem je rođen i gdje su mu tada živjeli roditelji.
Toliko se borio u toj utakmici da je iznesen na nosilima u 41. minuti. I to se osjetilo, samo tri minute kasnije Kaka je prošao kroz sredinu hrvatskog reda i zabio Pletikosi s dvadesetak metara. Da je Niko ostao na terenu, Kaka nikad s loptom ne bi došao do blizine našeg gola. Šteta...
Niti u Njemačkoj Hrvatska nije došla do drugog kruga, unatoč izvrsnim igrama Nike Kovača koji je u dvoboju protiv Australije donio vodstvo koje je značilo i daljnji prolaz. No Australija je izjednačila i otišla dalje.
- Teško mi je palo to ispadanje. Mislim da smo u Njemačkoj bili sposobni napraviti dobar rezultat, no on je uslijedio tek dvije godine kasnije. I tada smo mogli i morali više, a ispalo je unatoč uspjehu jako tužno...
Da, Niko Kovač teško zaboravlja Euro 2008. godine u Austriji i Švicarskoj. Nakon superiornog prolaska skupine, pokraj Austrije, Njemačke i Poljske naša je reprezentacija bila golom Klasnića u 118. minuti nadomak polufinala. A onda je došao trenutak nepažnje i udarac Senturka.
- Morali smo po kvaliteti izvedbi biti u finalu tog natjecanja, a zapeli smo u četvrtfinalu. Odmah nakon toga sam se mislio ostaviti reprezentacije, toliko sam bio pogođen, a turski gol nikad više nisam želio pogledati na televiziji.
Ostao je ipak još malo u reprezentaciji, ne samo zalaganjem čelništva HNS-a već i aklamacijom navijača, no kada je otišao itekako se osjetio njegov nedostatak u momčadi. A kad igrač nedostaje, onda je tako jasno da je silno vrijedio.
Hrvatskoj momčadi Niko Kovač vrijedio je mnogo, nevjerojatno mnogo, kao i svima koji su u druženju s njim dobili nove, plemenite, ljudske i radne spoznaje. Učeći je postao trener, izbornik. Niko voli učiti i to nas nije iznenadilo. Međutim, i od njega svi smo mogli jako puno naučiti, a ovih dana uče i reprezentativci.
Ne sumnjamo da će u Brazilu biti vođa u hotelu, svlačionici, na klupi i terenu. Jedino što mi možemo jest poželjeti sreću i njemu i našoj reprezentaciji. 'Kockasti', sretno i učinite nas ponosnima