Legendarni hajdukovac o teškoj bolesti: Spavao sam kraj ruža da ozdravim. Evo što me spasilo

Legendarni nogometaš Hajduka Ivan Gudelj (64) bio je jedan od najperpektivnijih nogometaša bivše države, velika zvijezda, pred njim se otvarala međunarodna karijera, ali ga mu se svijet okrenuo naglavačke kad se srušio na terenu tijekom utakmice protiv Crvene zvezde. Ispostavilo se da je to bio simptom zaraze hepatitisom B koji mu je završio karijeru.

Pokretanje videa...

01:48

Bolest na vrhuncu karijere Ivana Gudelja: 'Ljudi su se bojali i ruku mi pružiti da se ne zaraze' | Video: 24sata/pixsell

Gudelj je o srušenim snovima i pronalasku novog smisla u životu govorio u emisiji Nedjeljom u dva.

- Dizao sam se kao dijete ljeti u 4-5 ujutro pomusti kravu. Pješke sam išao na trening Mračaja biciklom, nisam ni jeo. Toliko sam volio nogomet koji je u meni bio emocija i strast, molio sam mater i oca da idem. Nije bilo jednostavno. Kad je majka vidjela koliko to želim, pustila me i kasnije prodala kravu - prisjetio se Gudelj.

Od malog mjesta Runovića kraj Imotskog upornošću je zavrijedio priliku u Hajduku koju je objeručke iskoristio.

- Moj put strahovito je bio brz, u Split me doveo pokojni Andrija Anković. Sin Bruno sad priprema igrani film o meni, on radi s Draganom Bjelogrlićem. Preko Ankovića sam strahovito brzo napredovao i došao do reprezentacije Jugoslavije, bili smo juniorski prvaci Europe 1979. Nisam bio standardan u Hajduku, a zvali su me u reprezentaciju kad je Jugoslavija prvi put igrala u Zagrebu. Bio sam najbolji igrač reprezentacije. 

Transfer u Real bila je gotova stvar, ali došla je kušnja

U to vrijeme igrači nisu mogli samo tako napustiti državu prije nego što dosegnu zrele nogometne godine. A Gudelju se otvarao transfer i u Real Madrid.

- Nije se moglo ići prije 28. godine van, u 25. godini imao sam poziv Bordeauxa. Tad nije bilo puno menadžera, Ljubo Barin mi je došao i ponudio mi milijun maraka u tri sezone. Transfer je bio ogroman, a poslije bih otišao u Real. To je bila gotova stvar. Ali došla je bolest, kušnja od Boga i ja sam to prihvatio.

U obitelji je imao puno problema, ali rekao je kako ih nije htio uveličavati i da postoje oni koji se bore s težim stvarima.

- Sestra mi je slijepa, brat bolestan, otac i majka su preminuli, supruga je umrla vrlo mlada, sestrina kći je poginula. Ali postoje još teže stvari, postoje obitelji koje prolaze još težu golgotu. Veliki sam vjernik. Što je mene spasilo? Tri godine liječenja, odlazaka kod energetičara, travara... Neka moj život bude poruka, izgradio sam sebe duhovno, upisao fakultet u 35. godini, završio ga u 42. za profesora kineziologije - rekao je Gudelj.

Nakon 37 godina hepatitis je negativan

Lani su ga dočekale nevjerojatne vijesti. Ozdravio je.

- Dobio sam hepatitis B koji je završio kronično. Nakon 37 godina prošle godine vadim krv, zovem doktoricu. Za taj hepatitis B nema lijeka, ali dogodila se konverzija i hepatitis je negativan, bez lijekova! Hvala dragom Bogu, svim ljudima koji su bili pozitivni oko mene - rekao je Gudelj, koji je godinama radio kao instruktor u HNS-u i posvetio se radu s mladima.

Kako je došla bolest?

- To je virusna upala jetre. Hepatitis A prođe bez većih problema, kao i mononukleoza. Ali druge vrste su teže. U svijetu više ljudi oboli hepatitisom B nego HIV-om, 257 milijuna ljudi! Ja sam obolio, postojalo je cjepivo, ali nije bilo prave edukacije i da se mladi idu cijepiti. Sad se daje djeci i dojenčadi. Može se dobiti virus seksualnim putem, sterilizatorom, krvlju... I piercinzi i tetovaže mogu dovesti do zaraze. I o tome treba razmišljati.

Žena mi je umrla, nisam znao ni kuhati

Kad mu je supruga umrla, bilo mu je vrlo teško.

- Nekad se smrt zbog hepatitisa dogodi iznenada, a nekad bude vrlo teško. I danas mi je teško govoriti o tome. Kći je imala 14 godina, nisam znao ni kuhati. Godinu dana bili smo u šoku. Susjed mi je ponudio pomoć, kći je išla kod njega. Prihvatio sam i tu kušnju. Iz svih ljudi oko sebe iz obitelji i prijateljima crpim energiju za sebe.

Kako kaže, o alkoholu nije razmišljao. Ali je zato išao kod kojekakvih nadriliječnika i samoprozvanih stručnjaka.

- Ne, bio sam sportaš. Išao sam kod travara, išao na planinu u Makedoniju, trošio sirutku i sir, bio na makrobiotici i molitvi kod Bonna. Ali najbizarnija stvar koju sam napravio, rekao mi je čovjek o ženi iz Vrnjačke Banje. Dolazim kod te obitelji, bilo je ljeto. Pun vrt ruža, žute, crvene. Žena nešto moli, stavlja mi obični konac oko vrata, a drugi veže oko ruža. Kaže "idemo leći i probuditi ćemo se kod izlaska sunca". Zaspao sam se i digao oko 4-5. Digla je taj konac oko ruža i meni oko vrata, stavlja ga obratno. Rekla je da ću ozdraviti kako ruže budu venule. I ja sam u to vjerovao. Malo mi je pomoglo...