Bukovi (1902. - 1985.) je stigao u tadašnji Građanski 1936. godine i uz kraći prekid trajao sve do 1947. godine potpisavši tri naslova prvaka i ukupno devet trofeja. A zanimljiva je priča kako je uopće stigao u Zagreb
Legenda Dinama i Fradija: S 'modrima' je osvojio 9 trofeja
Prije nego će Dinamo i Ferencvaroš u utorak od 20 sati istrčati na maksimirski travnjak, i dalje je zanimljivo "čačkati" po povijesnim poveznicama koje vežu ova dva kluba koja su u 60-ima imali i zapažene europske istupe.
Stoga ne čudi da će sutrašnja utakmica biti njihova 19. međusobna, a jedna od najvažnijih bila je 1963. godine kada su Zagrepčani u dvije utakmice izborili finale Kupa velesajamskih gradova. U prvoj u Budimpešti slavili su Lamzinim golom, a u uzvratu s 2-1 (Zambata, Kobešćak - Fenyvesi).
Te godine Dinamo, nažalost, nije otišao do kraja, dok su Mađari uspjeli za dvije godine. Nešto ranije, 1961. godine na klupi zagrebačkog kluba posljednji je put sjedio Marton Bukovi, nekadašnji mađarski reprezentativac i igrač Ferencvaroša (1926. -1933.).
Bukovi (1902. - 1985.) je stigao u tadašnji Građanski 1936. godine i uz kraći prekid trajao sve do 1947. godine potpisavši tri naslova prvaka i ukupno devet trofeja. A zanimljiva je priča kako je uopće stigao u Zagreb.
Umjesto plaće menza
Tijekom jedne turneje, dok je bio u francuskom Seteu (ondje je i završio igračku karijeru) kao trener djece, klub je organizirao turneju po sjevernoj Africi, a on se vratio u Budimpeštu, gdje mu je žena rodila sina Gabora te u dogovoru s njom odlučio da neće nazad u Francusku. Ferencvaroš ga je želio, no Francuzi su zbog njegovog aktualnog ugovora to minirali. Nije prihvatio MTK-ov poziv da bude trener seniora, ali kako se našao u birokratskoj petlji (pet puta mijenjao putovnicu), prihvatio je poziv Željka Bergera, tadašnjeg tajnika Građanskog.
- Najsimptomatičnija priča njegovog pogleda na svijet jest saznanje da je na stadionu Građanskog (i u svom domu ponekad) sakrivao Maksa Reisfelda, čuvara stadiona i njegovu ženu, bečke Židove. Nakon rata prešao je u poluamaterski status, klubovi su se tek nanovo formirali, nije bilo pravih natjecanja, pa je prihvatio poziv nekoliko bivših igrača da ih trenira u KNOJ-u. Umjesto plaće honorar su mu bili obroci u menzi. Na nekoliko dana bio je i trener Lokomotive, ali nije mogao odoljeti pozivu Dinama i vrlo brzo postao je njegov trener - podsjetio je Dinamo u svojim memoarima.
U finalu zagrebačkog prvenstva, pak, Bukovi je protiv Lokomotive uveo tada apsolutnu taktičku inovaciju. Hripka je koristio kao povučenog napadača, uloga u kojoj, primjerice, briljira Lionel Messi.
- Metode koje je uveo na trening bile su teško pojmljive za ono doba - svaka sekunda bila je isplanirana, metodologija ispred svojeg vremena. Nabavile su se i prve specijalizirane naprave - popularno "vješalo" za vježbanje udarca glavom, preko zida za preciznost udarca, do tunela omeđenog žicom na čijem se kraju nalazio gol popunjen daskama od kojeg bi se lopta svaki put drugačije odbila. Nije svakome zadavao jednaku količinu trkačkih dionica, već ih je prilagodio igračevoj kilaži, godinama i mogućnostima. Za razvoj atletskih sposobnosti uveo je rukomet i odbojku kao sastavne dijelove zagrijavanja. Imao je i interesantnu metodu discipliniranja; nakon što je kaznio Jazbinšeka neodlaskom na veliku turneju po Engleskoj zbog kašnjenja, igrači su se sami međusobno disciplinirali i pozivali na red, svjesni da u slučaju zabušavanja štete sebi jer neće imati snage za izdržati 90 minuta. Često bi osluškivao razgovore na vratima svlačionice i ne bi ulazio dok god oni među sobom ne riješe takva pitanja.
Iskrao se s leta
Nakon 11 zagrebačkih godina otišao je tako što se kao jugoslavenaski izbonik u prvoj utakmici te države u Pragu protiv Čehoslovačke iskrao tijekom leta kući (!). Zrakoplov je, naime, prisilno sletio u Budimpešti zbog guste magle i kako nije bilo uvjeta za noćni let, a Bukovi nije imao putovnicu, nestao je zbog rigotoznih kriterija za strance. Tada je zamolio Dinamo da ga pusti da bi se mogao vratiti u Mađarsku.
- Nogometni genij i inovator, tvorac modernog hrvatskog nogometa i najdugovječniji trener na klupi našeg kluba u kojem je proveo čak 4277 dana i osvojio 9 trofeja, najviše u povijesti - završio je Dinamo svoje prisjećanje na Bukovija, a on sam na Klub i Zagreb:
- Volim purgere kao svoje dijete. Zavolio sam Građanski i Zagreb.