Lanin život: U Rusiji sam srela mafiju, a u koljenu imam šaraf

Imam veliku tremu pred nastup, pogotovo na Zlatnoj pirueti jer nas gleda domaća publika. Lijepo je kada te dođu podržati obitelj i prijatelji. To me uvijek razveseli, govori nam Lana Petranović (19).

Zagrebačka klizačica zajedno s partnerom Antoniom Souza-Kordeiruom (26) predstavlja Hrvatsku u sportskim parovima.

Prvo natjecanje ove sezone im je 52. Zlatna pirueta koja je od 4. do 7. prosinca održava u Domu sportova. No, Lanina životna priča počela je puno prije Zlatne piruete, počela je kad je još kao dijete prvi put stala na klizaljke. 

Zbog toga se preselila u Moskvu gdje živi i trenira posljednje tri godine. Najveći problem predstavlja joj hladnoća, no Lana priznaje kako joj ništa nije teško kako bi ostvarila svoj jedini san - odlazak na Olimpijske igre. 

- Svaki sportaš ima san otići na Olimpijske igre i cijeli život radim za to. Nisam izlazila van dok su moji vršnjaci to radili, dižem se svako jutro dok svi spavaju, ali s druge strane sve sam podredila klizanju - priča 19-godišnjakinja iza koje su dvije teške operacije koljena. 

- Nakon druge operacije bilo mi se puno teže vratiti jer su mi izvadili meniskus i stavili metalni šaraf koji moram vaditi za šest mjeseci. Nije lako jer imam 19 godina i dvije operacije, ali idem prema svojem cilju, prema Olimpijskim igrama i dok ne ostvarim taj cilj, čeka me duga borba - govori. Veliku podršku predstavlja joj partner Antonio, a unatoč tome što se nekad znaju posvađati, ovaj sportski par odlično funkcionira. 

- Mislim da svaki partneri imaju svoje prepirke, ali Antonio i ja smo si jako dobri. On mi je velika podrška, imamo povjerenje jedno u drugo, znam da me neće baciti iz dizanja i to mi je najvažnije. Mislim uvijek ima tih malih prepirki, ali dobri smo prijatelji - šali se Lana. Nakon nastupa na Zlatnoj pirueti sljedeće bitno natjecanje je Europsko prvenstvo u Grazu, a par se posebno priprema za ožujak i Svjetsko prvenstvo u Montrealu, Kanada. 

Prije odlaska u Rusiju Lana je živjela u Sjedinjenim Državama.

-  Trenirala sam i živjela osam mjeseci u Sjedinjenim Državama, a onda smo odlučili da trebam novog partnera. Ruski savez ponudio mi je nekoliko partnera iz Moskve i tako je krenulo. Uoči odlaska u Rusiju bila sam malo preplašena, znate kako je, čula sam priče kako je u Moskvi uvijek hladno, da su ljudi bezobrazni, da stalno piju votku. No kad sam došla, bilo je sve suprotno, muškarci su jako dragi, kad idem iz dućana i ako vide da nosim teške vrećice, odmah mi priskaču u pomoć. A što se tiče vodke, hm, piju, da, ali piju navečer. 

Osim po hladnoći i vodki jedna od najčešćih asocijacija na Rusiju je i mafija. Gledali ste, sigurno, stotine filmova u kojima strah i treper širi mafijaši ruskog govornog područja.

- Ha ha, svi kažu da je Moskva opasna i jednom sam se stvarno susrela s "ruskom mafijom". Ispred prijateljeve kuće bio je parkiran crni džip i dva čovjeka s puškama. Došli su po nekoga. Prijatelj mi je rekao: "Nemoj se okretati, a ako će trebati trči!". No ne smatram Moskvu opasnim gradom, u svako doba dana uvijek je sve puno ljudi i policije. 

U Rusiji je klizanje na najvišem nivou, pa nema, kao u nekim drugim savezima i državama, ljubomore među klizačicama. Sjetite se samo Amerikanki Tonyje Harding i Nancy Kerrigan, rivalstva na Olimpijskim igrama 1992., prema kojem je snimljen i film "I am Tonya". 

- Ruskinje su me oduševile. Od prvog dana su mi pružile svu pomoć, od upoznavanja grada, jezika, s tradicije... Evo, jedan primjer, u Moskvi nisam čula niti jedan trač o sebi, dok se u Zagrebu jako puno tračalo. Najviše o mojoj visini. Prije me to mučilo, ali onda sam se pomirila s tim i živim pod motom "za dobrim se konjem prašina diže".

Rusi su u svijetu sporta poznati i po strogim pravilima i disciplini. Hokejaška reprezentacija Rusije iz 80-ih godina, koja je bila i ostat će najbolja hokejaška momčad svih vremena, po dvije godine nije vidjela obitelj. Igrači su bili u takvoj disciplini i programu da pojedinci nisu smjeli ni na sprovod roditeljima. Dobro, u klizanju nije baš takva stega, ali je disciplina na prvom mjestu.

- Kada se u Rusiji radi, onda se radi i nema zafrkancije. Kad sam trenirala solo u Hrvatskoj ili SAD-u, mogla sam često brisati nos, piti vodu po 15 minuta, vezati iznova klizaljke. U Rusiji  nema vode tijekom treninga, nos brišemo rukavom . Disciplina je Rusima na prvom mjestu i sad sam shvatila i zašto.

Lana je svoj nastup na Zlatnoj pirueti završila kao peta u parovima.