Ivica Križanac u intervjuu otkriva kako je došlo do ponovne suradnje sa Splitom te zašto je završio igračku karijeru. Prisjetio se dana iz Zenita i naše reprezentacije
Križanac: 'Zasitio sam se igre, htio sam ploviti i odmarati...'
Nakon šestomjesečnog odmora, koji je sanjao tijekom dva desetljeća duge karijere, Ivica Križanac prihvatio se posla menadžera u upravi RNK Splita. Uskoro će potpisati četverogodišnji ugovor, tijekom kojeg planira "crvene" dovesti do vrha HNL-a.
Križanac nam je pojasnio zašto se odlučio otići u mirovinu.
- Moj život i karijera nisu bili jednostavni, prošao sam težak put, došlo je do zasićenja, a i ugovor mi je istekao. S 35 godina sam se zasitio, dugi niz godina imam brod i želio sam na more. Četiri-pet mjeseci sam plovio, guštao, dobro se odmorio, zaigrao malo s društvom na balote, spremali smo "pivca na lešo", "brujete", "gregade"...
Zašto ste se odlučili vratiti nogometu?
- Zahladilo je - nasmijao se Križanac i nastavio.
- Financijski nisam morao, ali zaželio sam se nogometa. Uvijek je negdje u zraku visila ideja da preuzmem važnu ulogu u upravi Splita, a kako nisam za trenera, ovo je bilo idealno. Znam da neće biti lako, ali zahvalan sam braći Žužul na prilici.
Zbog leđa ste otišli iz Zenita, iz reprezentacije i Splita, kakvo je danas stanje?
- Da kucnem u drvo, dobro, čim ne igram, nema problema. Napatio sam se, igrao vrlo često pod injekcijama, igrao utakmice koje nisam trebao igrati... Mogao sam trpjeti i dalje, ali želio sam biti pošten i prema Zenitu i prema reprezentaciji i prema Splitu i ne žalim, odlazio sam na vrhuncu, nisam se želio šlepati.
Žalite li za boljom karijerom?
- Imao sam ponuda i iz puno jačih sredina od Zenita, ali zbog svega što sam tamo doživio, nikad nisam imao želju i potrebu otići. Zenit je veliki klub.
S najjačim navijačem na svijetu, Vladimirom Putinom.
- S obzirom na to da Obama ne prati nogomet, moglo bi se i tako reći.
Kako gledate na zadnje rezultate reprezentacije?
- Samim time što smo redovito na velikim natjecanjima, a već smo praktično izborili i odlazak u Francusku, to se može smatrati uspjehom.
Nekad ste na stoperima igrali Štimac, Bilić, Kovač, Tudor, Šimunić, vi... Ima li danas Hrvatska problem stopera?
- Rezultati ne pokazuju da imamo. Vjerujem u Ćorluku i Lovrena, ne bi oni igrali u tako velikim klubovima, da nisu pravi. Promjena sredine zahtjeva proces prilagodbe od najmanje šest mjeseci.
Je li moderni nogomet promijenio uloge stopera?
- Na top nivou, gdje se traži rezultat i ljepota, stoperi su u problemu. Mascherano je vrhunski zadnji vezni u svjetskim okvirima, a silom prilika igra stopera. Danas stoper ima novu ulogu, tehnički mora biti bolje potkovan. Vrhunski to rade Ramos i Pepe, potom Pique, David Luiz, Thiago Silva, pa John Terry, koji zbog trenera i u poznim godinama može igrati na vrhunskom nivou.
U HNL-u je Dinamo svijet za sebe, Rijeka puno ulaže, Hajduk živi na krilima navijača, vaš Split na privatnom kapitalu. Svi ostali ili preživljavaju ili se spašavaju kupeći mrvice s bogate Dinamove trpeze. Dokle to može funkcionirati?
- HNL po meni ide prema naprijed, što pokazuju rezultati Dinama, Rijeke, Hajduka i Splita u Europi. Jasno da ima problema, prije svega financijskih, svi živimo od prodaja, a ne pomaže nam ni situacija u državi. Samo jaka država može imati kvalitetnu nogometnu ligu.
Mogu li odnosi Hajduka i Splita biti bolji?
- Moraju. Split nije protivnik, niti uteg Hajduku. Neke stvari iz prošlosti su iza nas, moji prijatelji Tudor i Vučević su na Poljudu i suradnja će sigurno biti bolja.
Možete li zamisliti situaciju da navijači Hajduka podržavaju vaš klub?
- Torcidi svaki čast, ona je unikatna. Niti jedan klub u Hrvatskoj ne može se usporediti, pa čak ni težiti da ima takve navijače, jer oni su konstanta već 65 godina, oni su pokret. Split je nešto drugo, mi pokušavamo privući što više simpatizera, koji će doći pogledati dobar nogomet, sutra i na novom stadionu. Iz današnje perspektive bih rekao da nema šanse da nas Torcida ikad podržava, no ovo je najluđi grad na svitu i svašta je moguće.
Može li se Split uskoro uključiti u utrku za naslov prvaka?
- Ne bih bio sportaš ni čovjek da o tome ne razmišljam. Kad izgradimo novi stadion i postupno novu momčad, nije to nemoguće.
Kakav je vaš stav o HNS-u i o tome da reprezentacija dugo zaobilazi Split?
- Kao djelatnik Splita, to nije moja domena. Privatno, očigledno je da neke stvari ne štimaju i da bi se morala uključiti i država. Tužno je da je reprezentacija češće igrala u Londonu, nego u Splitu, pogotovo jer je Poljud najljepši i najkomforniji stadion. U Splitu se 35.000 ljudi diglo na noge, a takvu masu ljudi ne može pokrenuti neki mali gaf.
Hoćete li napraviti oproštaj?
- Jedan je Zvonimir Boban, nakon njegovog oproštaja, više nema smisla organizirati oproštaje. Sigurno da bi mi mnoga poznata imena došla, ali ne odlazim ja nigdje, samo sam se iz kopački popeo na kat...