Krečak: Napravio sam što bi i svatko, ali ja sam postao lopov

Rijeka je morala dočekati Damira Miškovića da naslov prvaka Hrvatske proslavi 21. svibnja 2017. na Rujevici, a ne prije točno dva desetljeća: 26. svibnja 1999. na Kantridi.

Rijeci je za naslov trebala pobjeda protiv Osijeka, igrala se 89. minuta, bilo je 1-1. Barnabás Sztipánovics je zdesna centrirao, Admir Hasančić glavom zabio, a mahač Zoran Krečak dignuo zastavicu i ušao u crnu povijest Prve HNL.

Glavni sudac Alojzije Šupraha priznao je pomoćnikovu odluku. Na Kantridi se više nije ni skandiralo 'Ca-nju-ga pe..ru'! Kantrida je utihnula, a 20-ak tisuća ljudi se kao na tihoj misi sa suznim očima razilazilo sa stadiona.

Završilo je 1-1, naslov je osvojila ondašnja Croatija tj. današnji Dinamo, a predsjednik HNS-a, pokojni Vlatko Marković, tada je konstatirao da je "naslov naposlijetku osvojio najkatoličkiji hrvatski klub (?!)",  a na sugestiju kako snimka slovenske Pop TV baca do bola mrku sjenu na odluku o zaleđu odgovorio je:

- Nećemo valjda na temelju snimke slovenske televizije procjenjivati je li gol regularan ili ne? Je li mrlja na prvenstvu i Rijekin penal kad smo mi igrali u Maksimiru?

Dok je cijeli Kvarner tugovao zbog nepravde, na maksimirskom stadionu slavili su samo igrači Croatije. Tribine su im bile prazne.

Tehnologija je godinama poslije dokazala da zaleđa nije bilo. Za tek 10-ak centimetara, ali Hasančić je bio u dozvoljenoj poziciji.

Naravno da je nemoguće nekoga optužiti što 20 godina prije uvođenja VAR-a golim okom nije vidio tako malo zaleđe, ali daleko od toga da je stvar bila u samo tih, na kraju je ispalo dvojbenih desetak cm nego u tih godina favoriziranja jednog kluba.

I danas su mnogi uvjereni da su poredak Prve HNL 98/99 ispisale državne, manje ili više tajne službe. A priča se, svih ovih 20 godina, da je bilo i Rijekinih igrača koji su igrali da bi izgubili.

Admir Hasančić: Mahao je prije centaršuta

- Bio sam prvak Hrvatske sa Zagrebom, ali neosvojeni naslov s Rijekom 1999. ostat će neprežaljen, rana koja nikad neće do kraja zacijeliti. Kakav je to nezapamćeni zanos bio, cijelog Kvarnera. Ljudi su živjeli sa nama i za naše pobjede, a za nas je navijala i skoro cijela Hrvatska. Krečak je mahao zaleđe ne kad je Sztipanovics centrirao nego kad je krenuo zamahnuti nogom da centrira. Trener Gračan nam je prije utakmice rekao: "Vi ste za mene heroji. Bez obzira kako ovo završilo". Bakir Beširević mi je na travnjaku, također prije početka utakmice, rekao: "Čuvajte se sudaca, samo se sudaca čuvajte". I ne samo on. Isto sam čuo od nekolicine Osijekovih igrača. Da, znam da se i dan-danas u Rijeci priča o tome kako nije svo zlo došlo izvana. Na tu vam temu mogu reći dvije istine. Prvo, ja sam dao svojih 100%. I to su vidjeli svi koju su vidjeli utakmicu. Drugo, postoji snimka. Tko hoće nek' pogleda tu snimku. Ne treba biti genije. Sjedneš, pogledaš i vidiš tko se na toj utakmici trudio, a tko nije. Ta tuga neosvojenog naslova s Rijekom nikad ne može izaći iz mene. Nazabijao sam se golova u dresu s Rijekinim grbom, dugo vremena bio sam najbolji klupski strijelac. Nikad crvenog kartona, nikad incidenta i što ti obilježi karijeru? Ne da si zabio gol kojim je klub osvojio prvi naslov u svojoj povijesti nego da je taj gol nepriznat pa za sva vremena ostaje priča o pomoćnom sucu, a ne nogometašu!

Zoran Krečak: Djeci su mi vikali da su lopovi

- Moji kolege i ja smo smatrali da će Rijeka, bude li trebalo, nekoga i 'pojesti', da će sigurno dobiti tu utakmicu. Bili smo na ručku u Ičićima i tamo smo ostavili aute, računali smo da ćemo se vratiti u marinu. Večerati, feštati, guštati... A onda se desilo što se desilo i kući smo otišli jedino uz sladoled na povratku, u Crikvenici. Zbog tog zaleđa koje sam mahao na Kantridi nisam imao problema kao sudac nego kao javna osoba koju su ljudi prepoznavali u svakodnevnom životu i prozivali. Tada sam 'postao lopov' i ostao sam takav. A označio sam zaleđe kao što bi to napravio svaki mahač! Ista situacija kao npr. policajcu na križanju. On gleda u semafor, ako je na semaforu crveno i on vidi da je netko prošao kroz to crveno - diže palicu 'Stop'. Ja sam tako gledao tu liniju zaleđa, a u igri su bile dvije boje. Rijekin bijeli i Osijekov crveni dres. Kako je akcija bila u Osijekovom kaznenom prostoru, zastavicu dižeš ako se iza linije pojavi bijela boja, bijeli dres. U tom trenutku ne možeš i ne smiješ drukčije razmišljati. To je automatizam. U Varaždinu sam tako Rijeci pustio akciju za koju su svi mislili da je zaleđe, a nije bilo i bio sam u pravu, Rijeka je zabila gol. Tad sam odsudio ono što sam vidio, isto kao na Kantridi. Imam obitelj pa razmišljam 'Lako za mene', ali najgore je ono što je prolazila moja obitelj. Šetam sa svojim, tada 12-godišnjim djetetom, a za mnom viču "Lopove". U školi se dijele gratis knjige svim učenicima, a mojoj djeci govore "Što će to vama? Vama je sve dao Canjuga. Vi ste lopovi"!

Nenad Gračan: Najveća tuga u životu

- To što je Rijeci napravljeno '99-e gore je od bilo čega što sam prošao igrajući i u Jugo-ligi. Nisu nam uzeli jedan gol, jednu pobjedu. Ukrali su nam cijelo jedno prvenstvo, prvu titulu u povijesti koju smo mogli osvojiti 18 godina ranije! I nisu nepravde počele u tih posljednjih 90 minuta nego ranije. Kad su shvatili koliko dobro Rijeka igra. Očigledno je to bilo prekasno pa se na samom kraju uopće nisu birala sredstva. Jer u početku te sezone u Croatiji su razmišljali kako im je najopasniji konurent Hajduk. A mi smo ušli nekako 'sa strane' i ušli u formu pa nas je teško bilo zaustaviti. Danas se sve priče vrte oko te posljednje utakmice, a u drugom dijelu sezone suci su nas 'udarali'iz kola u kolo. Meni je taj 26. svibnja 1999. najveća tuga, najveća nepravda koju sam doživio i kao čovjek i kao profesionalac. A zaslužili smo naslov. Bilo bi dobro ne samo za Rijeku nego za hrvatski nogomet da smo ga osvojili, da se nije dogodilo to što se dogodilo. Da ne govorim o tuzi desetaka i desetaka tisuća prevarenih ljudi. Navijača koji su bili na stadionu i onih koji nisu mogli do ulaznice. Istina, u toj posljednoj utakmici bilo je previše straha, možda je odgovornost bila prevelika. Nismo igrali dobro, ali zabili smo taj regularan gol i zaslužili smo taj naslov. Ne priznati regularan gol uvijek je pogreška, a ne učiniti to u onoj situaciji na Kantridi to je bilo... Neljudski. Krečak je mahao prije nego što je lopta krenula od Sztipanovicsa. Slijedeće sezone je dočekao Croatiju na aerodromu sa gostovanja kod mađarskog MTK pa ponosno pričao da je i on zaslužan sve to?! Mi smo kolo prije kraja pobijedili smo Hajduka 1:0 u Splitu, uzeli mu posljednju šansu da se bori za naslov, a 40 tisuća ljudi na Poljudu je skandiralo 'Ri-je-ka, Ri-je-ka'! I to nije bilo samo navijanje za Rijeku nego protiv utjecaja Croatije u hrvatskom nogometu. Svima je bilo dosta njihovog 'zatvaranja utakmica'. Nama je stalno sudilo istih 4-5 sudaca. Iz nekih državnih institucija, iz državnih firmi koje su, naravno, bile pod kontrolom tadašnje vlasti. Nije bilo načina da se zaštitimo. Svašta se pričalo o tome da je bilo mojih igrača koji nisu igrali loše samo zato što su bili impresionirani važnošću utakmice, ali imao sam apsolutno povjerenje u sve njih. Na nešto drugo ne želim ni pomisliti.

Barnabás Sztipánovics: Zaleđe, a centaršut unazad?!

- Išao sam po desnoj strani i nabacio unatrag, nije moglo biti zaleđe, ali taj Krečak je podignuo zastavicu. Nikad neću zaboraviti to prezime. Onda me još HNS kaznio s 5.000 kuna jer sam medije pitao 'Zašto se politika miješa u sport?'. Mislio sam na Canjugu, a tada se to nije smjelo ni spomenuti.

Gdje su danas dečki iz generacije '99.

Đoni Tafra - trener u Rijekinoj akademiji
Andre Mijatović - pomoćni trener u Greuther Fürthu
Mladen Ivančić  - instruktor HNS-a
Damir Milinović - trener Cibalijem, Gorice, Kopra...
Božidar Čačić - trener u Kuvajtu
Goran Brajković - poginuo u prometnoj nesreći
Igor Musa - menadžer, živi u Mostaru
Jasmin Agić - trener kadeta Lokomotive
Dalibor Višković - trener Buja
Barnabás Sztipánovics - trener u Mađarskoj
Admir Hasančić - trener u akademiji FK Sarajeva
Boško Balaban - menadžer, živi u Opatiji
Renato Pilipović - trener za razvoj mladih igrača u Rijeci
Yoshika Matsubara - vlasnik nogometne akademije u Japanu
Igor Budan - skaut Sampdorije
Mauro Tomišić - nogometni sudac
Kristijan Čaval - trener u Rijekinoj akademiji

Nenad Gračan - izbornik Hrvatske U21

*Zoran Krečak je vozač u šibenskoj Elektri, a Alojzije Šupraha prije koju godinu povukao se iz javnog života