Kako je Rijeka na današnji dan ostala bez titule: 'Ispao sam lopov, a svi bi isto dosudili'

Prošlo je 25 godina od najveće nepravde u povijesti HNL-a i više od desetljeća otkad je dokazano kako je Rijeka na današnji dan ostala bez prvog naslova prvaka u klupskoj povijesti. Kantrida je 26. svibnja 1999. bila prepuna. Više od 20.000 ljudi. Par dana ranije Rijeka je pobijedila u Splitu, cijeli je Poljud pljeskao Riječanima. Ne zbog velike ljubavi. Nije ostatak Hrvatske navijao za Rijeku nego - protiv Croatije.

Naravno, nije stvar u tih 20-ak centimetara jer to je previd koji se daleko prije VAR ere mogao svakome dogoditi. Croatia je slavila naslov na sablasno i otužno praznom Maksimiru. Ta je Croatia bila i neupitno igrački najjača i državnom tronu najbliža tj. najmilija srcu prvog predsjednika Republike Hrvatske (i Sportskog društva Partizan iz Beograda) Franje Tuđmana.

Kako su bile posložene momčadi koje su na Kantridi vodili Neno Gračan i Špaco Poklepović, tko je zabijao golove, a tko igrao u dresu sudačke trojke...

Rijeka-Osijek 1-1 (26. svibnja 1999.)

Stadion Kantrida. Gledatelja: 22.000.  Strijelci: 0-1 Bubalo (42'), 1-1 Musa (54' - 11m).

Rijeka: Tafra, Mijatović, Ivančić, Milinović, Čačić, G.Brajković (68' Balaban), Agić (73' Pilipović), Musa (85' Matsubara), Sztipanovics, Hasančić. Trener: Nenad Gračan.

Osijek: Galinović, Beljan, Vidović, Ergović, Lasić, Vranješ, Gašpar, Perković, Prišč, Beširević, Bubalo. Trener: Stanko Poklepović.

Sudac: Alojzije Šupraha (Split). Pomoćnici: Zoran Krečak (Šibenik) i Slavko Kaurić (Glina).

Igrala se 89. minuta, bilo je 1-1. Barnabás Sztipánovics je zdesna centrirao, Admir Hasančić glavom zabio, a mahač Zoran Krečak dignuo zastavicu i ušao u crnu povijest Prve HNL.

Predsjednik HNS-a, pokojni Vlatko Marković, tada je konstatirao da je 'naslov naposljetku osvojio najkatoličkiji hrvatski klub (?!)',  a na sugestiju kako snimka slovenske Pop TV baca do bola mrku sjenu na odluku o zaleđu odgovorio je:

- Nećemo valjda na temelju snimke slovenske televizije procjenjivati je li gol regularan ili ne? Je li mrlja na prvenstvu i Rijekin penal kad smo mi igrali u Maksimiru - pitao se "nepristrani" prvi čovjek hrvatskog nogometa.

Dan-danas jako je puno onih koji su uvjereni da su poredak Prve HNL 1998/99. ispisale državne, manje ili više tajne službe. A priča se, kroz sve ove godine, da je bilo i Rijekinih igrača koji su: igrali da bi izgubili.

Rijeka je naslov osvojila tek kad je na čelo kluba došao Damir Mišković - 21. svibnja 2017. Evo što su nam, s višegodišnjim vremenskim odmakom, o crnom danu hrvatskog nogometa rekli sami akteri utakmice Rijeka-Osijek iz 1999. godine...

Krečak: Siguran da Rijeka dobiva

- Moji kolege i ja smo smatrali da će Rijeka, bude li trebalo, nekoga i 'pojesti', da će sigurno dobiti tu utakmicu. Bili smo na ručku u Ičićima i tamo smo ostavili aute, računali smo da ćemo se vratiti u marinu. Večerati, feštati, guštati... A onda se desilo što se desilo i kući smo otišli jedino uz sladoled na povratku, u Crikvenici.

- Zbog tog zaleđa koje sam mahao na Kantridi nisam imao problema kao sudac nego kao javna osoba koju su ljudi prepoznavali u svakodnevnom životu i prozivali. Tada sam 'postao lopov' i ostao sam takav. A označio sam zaleđe kao što bi to napravio svaki mahač! Ista situacija kao npr. policajcu na križanju. On gleda u semafor, ako je na semaforu crveno i on vidi da je netko prošao kroz to crveno - diže palicu 'Stop'.

- Ja sam tako gledao tu liniju zaleđa, a u igri su bile dvije boje. Rijekin bijeli i Osijekov crveni dres. Kako je akcija bila u Osijekovom kaznenom prostoru, zastavicu dižeš ako se iza linije pojavi bijela boja, bijeli dres. U tom trenutku ne možeš i ne smiješ drukčije razmišljati. To je automatizam. U Varaždinu sam tako Rijeci pustio akciju za koju su svi mislili da je zaleđe, a nije bilo i bio sam u pravu, Rijeka je zabila gol. Tad sam odsudio ono što sam vidio, isto kao na Kantridi.

- Imam obitelj pa razmišljam 'Lako za mene', ali najgore je ono što je prolazila moja obitelj. Šetam sa svojim, tada 12-godišnjim djetetom, a za mnom viču "Lopove". U školi se dijele gratis knjige svim učenicima, a mojoj djeci govore "Što će to vama? Vama je sve dao Canjuga. Vi ste lopovi"!

Gračan: Najveća nepravda i tuga

- To što je Rijeci napravljeno 1999. gore je od bilo čega što sam prošao igrajući i u Jugo-ligi. Nisu nam uzeli jedan gol, jednu pobjedu. Ukrali su nam cijelo jedno prvenstvo, prvu titulu u povijesti koju smo mogli osvojiti 18 godina ranije! I nisu nepravde počele u tih posljednjih 90 minuta nego ranije. Kad su shvatili koliko dobro Rijeka igra. Očigledno je to bilo prekasno pa se na samom kraju uopće nisu birala sredstva.

- Jer u početku te sezone u Croatiji su razmišljali kako im je najopasniji konkurent Hajduk. A mi smo ušli nekako 'sa strane' i ušli u formu pa nas je teško bilo zaustaviti. Danas se sve priče vrte oko te posljednje utakmice, a u drugom dijelu sezone suci su nas 'udarali' iz kola u kolo. Meni je taj 26. svibnja 1999. najveća tuga, najveća nepravda koju sam doživio i kao čovjek i kao profesionalac. A zaslužili smo naslov.

- Bilo bi dobro ne samo za Rijeku nego za hrvatski nogomet da smo ga osvojili, da se nije dogodilo to što se dogodilo. Da ne govorim o tuzi desetaka i desetaka tisuća prevarenih ljudi. Navijača koji su bili na stadionu i onih koji nisu mogli do ulaznice. Istina, u toj posljednjoj utakmici bilo je previše straha, možda je odgovornost bila prevelika. Nismo igrali dobro, ali zabili smo taj regularan gol i zaslužili smo taj naslov. Ne priznati regularan gol uvijek je pogreška, a ne učiniti to u onoj situaciji na Kantridi to je bilo... Neljudski.

- Krečak je mahao prije nego što je lopta krenula od Sztipanovicsa. Sljedeće sezone je dočekao Croatiju na aerodromu sa gostovanja kod mađarskog MTK pa ponosno pričao da je i on zaslužan sve to?! Mi smo kolo prije kraja pobijedili smo Hajduka 1:0 u Splitu, uzeli mu posljednju šansu da se bori za naslov, a 40.000 ljudi na Poljudu je skandiralo 'Ri-je-ka, Ri-je-ka'! I to nije bilo samo navijanje za Rijeku nego protiv utjecaja Croatije u hrvatskom nogometu. Svima je bilo dosta njihovog 'zatvaranja utakmica'.

- Nama je stalno sudilo istih 4-5 sudaca. Iz nekih državnih institucija, iz državnih firmi koje su, naravno, bile pod kontrolom tadašnje vlasti. Nije bilo načina da se zaštitimo. Svašta se pričalo o tome da je bilo mojih igrača koji nisu igrali loše samo zato što su bili impresionirani važnošću utakmice, ali imao sam apsolutno povjerenje u sve njih. Na nešto drugo ne želim ni pomisliti.

Hasančić: Ma mahnuo je prije ubačaja

- Bio sam prvak Hrvatske sa Zagrebom, ali neosvojeni naslov s Rijekom 1999. ostat će neprežaljen, rana koja nikad neće do kraja zacijeliti. Kakav je to nezapamćeni zanos bio, cijelog Kvarnera. Ljudi su živjeli sa nama i za naše pobjede, a za nas je navijala i skoro cijela Hrvatska. Krečak je mahao zaleđe ne kad je Sztipanovics centrirao nego kad je krenuo zamahnuti nogom da centrira. Trener Gračan nam je prije utakmice rekao: "Vi ste za mene heroji. Bez obzira kako ovo završilo".

- Bakir Beširević mi je na travnjaku, također prije početka utakmice, rekao: "Čuvajte se sudaca, samo se sudaca čuvajte". I ne samo on. Isto sam čuo od nekolicine Osijekovih igrača. Da, znam da se i dan-danas u Rijeci priča o tome kako nije sve zlo došlo izvana. Na tu vam temu mogu reći dvije istine. Prvo, ja sam dao svojih 100 posto. I to su vidjeli svi koju su vidjeli utakmicu. Drugo, postoji snimka. Tko hoće nek' pogleda tu snimku. Ne treba biti genij. Sjedneš, pogledaš i vidiš tko se na toj utakmici trudio, a tko nije.

- Ta tuga neosvojenog naslova s Rijekom nikad ne može izaći iz mene. Nazabijao sam se golova u dresu s Rijekinim grbom, dugo vremena bio sam najbolji klupski strijelac. Nikad crvenog kartona, nikad incidenta i što ti obilježi karijeru? Ne da si zabio gol kojim je klub osvojio prvi naslov u svojoj povijesti nego da je taj gol nepriznat pa za sva vremena ostaje priča o pomoćnom sucu, a ne nogometašu!