Kozniku zadnji kralj topnika 'bilih': Preugo je to za Hajduk

Prvenstvo je počelo u proljeće 1992., a ja sam na prvoj utakmici na Poljudu, protiv Istre, odmah zabio dva gola. Tomislav Piplica je branio za Istru. Bio je to prvi gol Hajduka u samostalnoj Hrvatskoj, javio se Ardian Kozniku, najbolji strijelac prvog, povijesnog prvenstva Hrvatske.

Od tada, pa sve do svibnja 2017. i Marka Futacsa, Hajduk nije imao najboljeg strijelca lige.

- Ne mogu vjerovati da je prošlo 25 godina, preveliki je to period za takav klub kakav je Hajduk. Ja sam te godine zabio 12 golova, od čega je 11 bilo odlučujućih. Prvenstvo je te godine trajalo svega 22 kola - kaže Kozniku.

Ako ćemo realno, konkurencija te 1992. bila je zastrašujuća, bili su to igrači koji su kasnije bili nositelji reprezentacije, osvajači bronce 1998. u Francuskoj.

- Konkurenti su mi bili Robert Špehar, Igor Cvitanović, Goran Vlaović, Joško Popović... Kad se sjetim kakvi su tek braniči bili, u Zagrebu Niko Čeko i Biškup, u Dinamu Ištvanić, Panadić, u Rijeci pokojni Pavličić i Brajković... Bez omalovažavanja, ali to su bili vrhunski braniči, niste tek tako mogli zabiti gol.

I tu je apsolutno u pravu. Uostalom, braniči Hajduka bili su Igor Štimac i Slaven Bilić. A pored njih se niste mogli tek tako ušetati u gol. Kozniku je nagradu za najboljeg strijelca prvenstva dobio tek sljedeće sezone, 1. studenog, na Kantridi.

- Taj dan neću nikad zaboraviti, dobio sam trofej za najboljeg strijelca i na toj utakmici dobio crveni u desetoj minuti! Uoči utakmice sam čuo da će me igrači Rijeke pokušati isprovocirati, što se pokazalo točnim. Bio je korner za nas, a Stanko Poklepović mi je s klupe viknuo: "Ardi, ne idi na skok, pazi se". Ipak sam otišao i Stojan Belaić iz Rijeke me počeo psovati. Nisam ostao dužan, neću lagati, opsovao sam nešto i ja njemu. I taman sam se maknuo, kad se on srušio! Glavni sudac je otrčao do pomoćnog i pokazao mi crveni, kao, da sam ga udario laktom. A ni taknuo ga nisam. Nakon utakmice mi je jedan suigrač rekao da je Belaić od kluba tražio duplu premiju jer me uspio izbaciti iz momčadi - kaže Kozniku.

Iz te sezone nema niti jedan suvenir. Osim golova.

- To mi je najviše žao. Sve sam podijelio, imam dres, crveno-plavi iz utakmice protiv Tottenhama u Linzu. Koji mi je najdraži gol? Ha, onaj Dinamu u Maksimiru. Zabili smo Miše i ja, a nakon utakmice sam saznao da je to prva pobjeda Hajduka u Maksimiru nakon puno vremena, čini mi se 20 godina ili tako nešto.