Beara im je bio ekonom, Ivić učio od njih, prvi Amerikanac dobio bračnu ponudu da ostane

Vraćali smo se iz Münchena kao prvaci Europe, pilot je pitao kontrolora leta u Splitu kakvo je vrijeme, a ovaj mu je odgovorio: ‘Ma kakvo vrijeme, čovječe, pa nemaš gdje sletjeti, pista je puna navijača, dolje je 150.000 navijača’, prisjetio se trener “žutih” Božidar Maljković.

Tog 6. travnja Jugoplastika je u Münchenu 1989. godine pobijedila izraelski Maccabi i osvojila prvi naslov prvaka Europe. Na današnji dan, prije 75 godina, osnovan je KK Split, neslužbeno najbolja europska košarkaška momčad 20. stoljeća, klub koji je u povijesti pod imenima Hajduk, Split, Jugoplastika, POP ‘84, Slobodna Dalmacija i Croatia osiguranje osvojio sedam naslova državnog prvaka, deset kupova, dva naslova pobjednika Kupa Radivoja Koraća te tri naslova prvaka Europe.

LEGENDA JUGOPLASTIKE: 'Oliver nam je svirao u 3 ujutro, bio je na svakom našem finalu'

Bilo je mnogo anegdota, pa ćemo se prisjetiti samo nekih:

- Imali smo vrhunske igrače i trenera, no presudno je bilo što su u klubu svi živjeli kao jedan, na svim razinama je bila sloga i zajedništvo. Tko zna koliko bismo naslova prvaka Europe osvojili da nas rat nije poremetio - kazao je tadašnji tajnik “žutih” Josip Bilić Biba.

I nije bio daleko od istine, jer su u Split u liku Naglića, Savića, Naumoskog stizali nasljednici Kukoča, Rađe, Ivanovića, koji su poslije u drugim sredinama dokazali kvalitetu. Značajan doprinos svjetskoj košarci splitski je klub dao mnogim velikim igračima i trenerima koje je iznjedrio ili odgojio u dvorani na Gripama, od Rate Tvrdića, Petra Skansija, Damira Šolmana, Željka Jerkova, Duje Krstulovića, Petera Vilfana, Velimira Perasovića, Gorana Sobina, Tonija Kukoča, Dina Rađe, Žana Tabaka, Aramisa Naglića, Vladimira Alanovića, NIkše Prkačina, Nikole Vujčića, Krešimira Lončara, Roka Ukića...

Uoči nastupa u Kupu prvaka 1972. godine Rato Tvrdić došao je na ideju kako pojačati momčad za elitno natjecanje, pa je igračima i čelnicima Zadra predložio udruživanje snaga. Dvije godine svi najbolji igrači oba kluba igrali bi za Jugoplastiku, potom dvije godine svi za Zadar...

- Željeli smo donijeti europski trofej u Dalmaciju, ali niti mi niti oni nismo bili dovoljno jaki. Da smo se uspjeli dogovoriti, uvjeren sam kako bismo u sljedećih deset godina deset puta bili i državni i prvaci Europe. Petorka Gjergja, Tvrdić, Šolman, Ćosić i Skansi bila je jača od većine reprezentacija, a kako smo i u reprezentaciji dugo igrali zajedno, bili smo i uigrani. Nažalost, nisu svi bili za tu ideju - otkrio je Tvrdić.

Eh, da, na početku trenerske karijere Tomislav Ivić dolazio je na treninge Jugoplastike, koje je vodio Petar Skansi, i učio kako se uvježbava i igra presing, koji su poslije igrali i nogometaši Hajduka.

Avie Lester prvi je tamnoputi igrač u povijesti splitske košarke, a s Popom ‘84, kako se klub zvao u sezoni 1990/91., osvojio je treći uzastopni naslov prvaka Europe. Popularnog Antu Lustera, kako su ga Splićani prozvali, pronašli smo u Raleighu u Sjevernoj Karolini, gdje radi kao trener u školi košarke.

 - Ponosan sam na taj nadimak, bio je to znak da su me Splićani prihvatili - razveselio se Lester pozivu iz Splita, grada o kojem prije dolaska nije znao baš ništa.

- Iz enciklopedije sam naučio osnovno, bilo mi je lakše kad sam saznao da je Split na moru te da se u Jugoslaviji igra dobra košarka jer su Dražena Petrovića i Dina Rađu tražili NBA klubovi. Želio sam se dokazati nakon koledža, a dvostruki europski prvak bio je prava prilika - kaže Lester.

Navijači su ga obožavali, a bilo je i bračnih ponuda.

- Gostovali smo u TV emisiji i uživo odgovarali na pitanja gledatelja. Javila se jedna starija gospođa i ponudila mi da oženim njenu unuku, samo da ostanem u Splitu - kaže Lester.

Split je kao grad sporta iznjedrio brojne velike sportaše, koji su njegovu slavu  pronijeli diljem svijeta i svojim mu uspjesima priskrbili prestižni nadimak "Najsportskijeg grada na svijetu". Svi su oni slavljeni i dočekivani kako dolikuje šampionima, ali niti jedno slavlje i doček ne može se usporediti sa onim iz 1989. godine, nakon što je Jugoplastika u Münchenu osvojila prvi od tri uzastopna naslova prvaka Europe. Bila je to eksplozija emocija koja je zahvatila i cijeli grad i širu okolicu obojala u žute boje Jugoplastike, doček koji se nikad prije i nikad kasnije nije dogodio u gradu pod Marjanom.

Tri su velike, zlatne, trofejne generacije koje su pod ranijim sponzorskim imenima, Jugoplastika, a potom i Pop ‘84, osvajale trofeje i penjale se na krov Europe. Najprije ona koja je izborila plasman u prvoligaško društvo i osvojila prvo prvenstvo, kup i igrala finale Kupa prvaka, koju su predvodili Petar Skansi, Rato i Lovre Tvrdić, Damir Šolman, Zdenko Prug, Mihajlo Manović, potom druga, koja je dva puta uzastopno osvojila Kup Radivoja Koraća, 1976. i 1977. godine, predvođena Ratom Tvrdićem, Damirom Šolmanom, Željkom Jerkovim... na terenu te Petrom Skansijem s klupe, a treća, ona Kukočeva, Rađina, Perasovićeva, Sobinova, Tabakova, Naglićeva, Savićeva, koju su Božidar Maljković i Željko Pavličević tri puta zaredom vodili do naslova prvaka Europe.

Zadnji naslov prvaka Hrvatske Splićani su osvojili 2003. godine, kad su pod vodstvom povratnika Dina Rađe u finalu pobijedili Cibonu, a Kup 2004. godine, kad je Roko Ukić potopio Zadrane košem koji je postigao u zadnjoj sekundi utakmice u Jazinama.

No doček i prvi naslov prvaka Europe 1989. nešto je što se nikad neće zaboraviti.

- Bili smo mladi, bili smo neopterećeni, ali bili smo i dovoljno drski i kvalitetni da osvojimo taj prvi veliki trofej. Poslije je sve bilo mnogo lakše – slikovito je opisao Toni Kukoč, koji je bio ne samo nositelj igre nego i dobri duh ove momčadi. A slično je razmišljao i drugi veliki igrač Jugoplastike, Dino Rađa. Koji je tad, kako kaže, igrao za plaću od 1000, a bonus je bio 3000 njemačkih maraka.

NEPOZNATI DETALJI TRANSFERA Čelnici Bullsa došli su po Tonija privatnim zrakoplovom u Split

- Ma tko je razmišljao o trofeju?! Razmišljali smo o tome kako da se ne osramotimo protiv Barcelone u polufinalu. Bilo je to čudo koje će teško ikad itko ponoviti - rekao je Rađa.

Najplodnije razdoblje reprezentativne košarke bilo je zadnjih 20-ak godina u Jugoslaviji, od Svjetskog prvenstva u Ljubljani 1970. godine, do Europskog prvenstva u Rimu 1991., kao i prvih pet godina u samostalnoj Hrvatskoj, a upravo su u tom razdoblju igrači Jugoplastike dali nemjerljivi doprinos silnim uspjesima i osvojenim medaljama.

Sama činjenica da su u Ljubljani početnu petorku činila tri igrača Jugoplastike Skansi, Tvrdić i Šolman te da je zadnji zvuk sirene u povijesti reprezentacije nekadašnje države na parketu dočekala petorica igrača Jugoplastike Kukoč, Rađa, Perasović, Savić i Sretenović najbolja je potvrda koliko je u tom svom najplodnijem razdoblju reprezentacija imala "žuti pečat". Od zlata u Ljubljani do zlata u Rimu, dakle u 21 godini, reprezentacija bivše države odigrala je 22 velika natjecanja i na njima se okitila s čak 19 medalja, a 12 igrača Jugoplastike osvojilo je čak 42 medalje, i to 26 zlata, 9 srebra i 7 bronci.

I u samostalnoj Hrvatskoj igrači s Gripa nosili su reprezentaciju, od Kukoča, Rađe i Perasovića, kasnije i Tabaka, Naglića, Alanovića, J. Vrankovića, Prkačina, Vujčića, Lončara, Ukića..., a dali su nemjerljiv doprinos i u osvajanju četiri medalje, srebra na OI u Barceloni 1992., bronce na SP 1994. u Torontu, te dvije bronce na EP 1993. u Münchenu i 1995. u Ateni, na kojima su Splićani osvojili 6 srebrenih te 10 brončanih medalja.

sve je počelo osnivačkom skupštinom košarkaške sekcije na današnji dan davne 1945., godine, kada su Uroš Tominić i Elvira Carbonini preuzeli glavne uloge u organizaciji košarkašica, a zanimljivo je kako im je prvi ekonom bio ni manje ni više nego kasniji legendarni golman Hajduka Vladimir Beara. Košarku su u to vrijeme igrale isključivo žene, a zanimljivo je kako je prvu povijesnu utakmicu ženskih ekipa Splita i Zadra gledalo čak 16.000 gledatelja, jer je odigrana pod zapadnom tribinom Staroga placa kao predigra utakmice Hajduk – CDK Moskva.

Nedugo potom osnovana je i muška sekcija, no košarkaši su tada uglavnom gledani s podsmjehom, često su im se i rugali zbog toga što se bave "ženskim sportom". Ozbiljniji uspjesi muške košarke u Splitu javljaju se tek šezdesetih godina, na igralištu u Spinutu, a prave stvari tek kada se rada u klubu prihvatio legendarni igrač i trener Branko Radović. Radović je uveo žute u prvu ligu 1963. godine, a već 1971. Jugoplastika osvaja svoj prvi naslov prvaka Jugoslavije.

Godinu potom nesretno su izgubili finale Kupa prvaka protiv Ignisa iz Varesea u Tel Avivu..., no sve je naplaćeno osvajanjem trostruke krune 1977. godine, kada su žuti osvojili prvenstvo, kup i Kup Radivoja Koraća u istoj sezoni, a potom i s tri naslova Europskog prvaka za redom, kada je split na košarkaškoj karti svijeta postao metropola.

Žuti, sretan vam 75. rođendan!