Imao je problema s Komunističkom partijom, progonili su ga, pa je zato i završio u Olimpiji. Nisu mogli shvatiti da je njegovo mormonstvo vjera, da nije protudržavni element, ispričala nam je supruga Ljerka
'Komunisti su Krešu Ćosića namjeravali staviti u ludnicu'
Da biste uopće krenuli u priču, morate znati, oni mlađi, naravno, da je Krešimir Ćosić bio jedan od najvećih hrvatskih sportaša, jedan od najčasnijih i najpoštenijih sportaša koji je ikad hodao zemljom, košarkaš koji je u amaterskoj košarci osvojio sve što se osvojiti može. On je jednostavno Krešimir Ćosić.
Koliki je ugled Ćosić imao, podsjetit će anegdota uoči utakmice Zadra i Cibone. Temperamentna zadarska publika bila je razočarana što Ćosić više ne igra za Zadar već za Cibonu. I dok se Krešo zagrijavao s Cibonon, cijela dvorana počela je zviždati, neki ga i vrijeđati.
Krešimir Ćosić se okrenuo, ispustio loptu i pogledao navijače svojim tipičnim pogledom, kao da ih je pitao: “Zar vi to meni?” Te skunde, te stotinke, kad su shvatili što rade, cijela dvorana počela je skandirati: “Krešo, majstore!”. Ćosić je dobrotom imao katkad i hipnotičke moći.
E, sad, Dick Harmon, kolumnist Deseret Newsa, u državi Utah, napisao je serijal o Krešimiru Ćosiću, a u posljednjem se bavio njegovom vjerom.
Komunistička partija u Jugoslaviji stvarala je Ćosiću velike probleme zbog uvjerenja i Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Prijetili su mu, pratili su ga... Tako je Ćosić jednom šetao Zadrom s Glennom Potterom, bivšim trenerom. Odjednom je netko dotrčao i nešto rekao Kreši. I otišao, a Potteru ništa nije bilo jasno.
- Rekao mi je kako je upravo došao sa sastanka Komunističke partije, a član odbora rekao mu je da me upozori da će me, ako ne prestanem prozivati ​​i propovijedati, smjestiti u mentalnu ustanovu - objasnio je Krešo.
- Zvuči ozbiljno - odgovorio mu je zbunjeni Potter.
- Ne bi se usudili. Ja sam najpopularniji sportaš u Jugoslaviji i ljudi ne bi podnijeli da me smjeste u mentalnu ustanovu - rekao je Ćosić.
Giuseppe Gjergja (82) jedan je od ljudi koji su u to vrijeme bili uz Krešu. Obojica su legende zadarske košarke.
- Imao je Krešo Ćosić problema s komunističkim vlastima zbog mormonske vjere u doba socijalizma. Nije to čudno, imao sam i ja koji sam rimokatolik. Uhapsili su me i odveli crnom maricom u četiri ujutrona informativni razgovor jer sam dao intervju Glasu koncila 1973. godine. Oženio sam se u crkvi i djeca su mi išla na vjeronauk, zbog čega mi supruga učiteljica nije smjela raditi u prosvjeti. Takva su bila vremena. Ti što su bili prvi u progonima danas su prvi u crkvenim klupama, gledam te kameleone posljednjih 30 godina, zazirem od njih i ne vjerujem im - rekao nam je Pino Gjergja.
Krešo je bio pod paskom tajne jugoslavenske policije. Pino kaže da su komunisti 'linčovali' mormone i proganjali ih zbog poligamije. Krešo Ćosić se s mormonskom vjeroispovjesti susreo u SAD-u.
On je otišao u SAD studirati 1969. godine, a mormoni su utočište od progona našli baš u gradu Provo u Utahu, gdje je Brigham Young University, na kojem je studirao Krešo, i on je tamo došao u doticaj s njima. Igrao je za sveučilište i proslavio ih. Bio je najbolji igrač svih vremena iprvi koji je igrao u "All American", što je nacionalna vrsta sastavljena od najboljih studentskih ekipa seniora. Krešo je bio među prvih 10! Time im je napravio veliku reklamu - priča Pino, pa nastavlja:
- Bili su jako ponosni na njega ali su i shvatili da on može popularizirati mormone. On je postao njihov pripadnik. Ništa mu nisu plaćali za to, čak je on morao plaćati članstvo,čini mi se od 10 posto plaće. Znate ono Bogu Božje, caru carevo. Godine 1973 godine u Zadru mi je rekao "Pino, ajde i ti u mormone". Kako on nikad prije toga nije išao u crkvu jer su njegovi bili članovi partije, rekao sam mu "Oću ako na izust izrecitiraš Očenaš" jer sam znao da ga ne zna. Objasnio sam mu da sam ja kršćanin i da mi ne treba druga religija ni sekta - kazuje Gjergja.
Krešo Ćosić na to mu je poklonio "Il libro di Mormon", talijanski prijevod Knjige mormona.
- To mi je poklonija, to je kao njihova Biblija. Pročitao sam je, ali nije me nešto dojmila. No Krešo je u Zadru osnovao mormonsku ustanovu, prvu u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Zbogi toga je bio maltretiran, a čuvari komunizma su mu prijetili. U to vrijeme bio je slogan SUBNOR-a (Savez udruga boraca Narodnooslobodilačkog rata) ' Đerđa i Ćosić van iz kluba ako treba, neka Zadar ide u 2. ligu ako treba, ali da bude ideološki čist'. Bila je to čista glupost, ali bilo je to 70-ih godina. Nakon toga u Zadru više nitko nije vikao Mi smo Titovi, Tito je naš. Indoktrinirani imbecili čak su ga optuživali da je agent CIA-e. Kasnije je Ćosić bio visokorangiran u mormonskoj crkvi i njihov agitator , zbog čega je bio pod velikim pritiscima SUBNORA I UDBE, tajne policije. No Krešo jeu svim odlukama bio samostalan i volio je svoje odluke - kaže Gjergja.
Ćosićeva slava nastavila se u godinama nakon igranja na Brigham Youngu. Vodio je Jugoslaviju do naslova Eurobasketa 1975. i 1977., titule FIBA-ovog svjetskog prvenstva 1978., srebrne medalju na SP-u 1974., olimpijskog srebra u Montrealu 1976. i zlata 1980. u Moskvi. Kao prvi Europljanin u NBA ligi otvorio je put Draženu Petroviću, Arvidasu Sabonisu, Vladi Divcu i Toniju Kukoču.O progonima se prisjetila i supruga Ljerka, danas umirovljenica.
- Poznata je stvar da je imao problema s Komunističkom partijom jer nisu mogli shvatiti da je njegovo mormonstvo pitanje samo vjere i religije, a ne nekakvog protudržavnog elementa. Progonili su ga, a to je na koncu bio i jedan od razloga zašto je otišao u Olimpiju - rekla nam je Ljerka Ćosić.
Ćosić se oženio francuskom profesoricom, ljubavlju života Ljerkom Kobašić i imali su troje djece, Anu, Ivu i Krešimira Petra. Ana je pohađala BYU gdje je igrala košarku. Sin se rodio kad je otišao u Washington, D.C. kao diplomat.
Prestao je igrati košarku 1985. godine, trenirao je reprezentaciju Jugoslavije, s kojom je osvojio broncu na SP-u 1986. godine.
Preminuo je puno prerano, 25. svibnja 1995., nakon što se borio s rakom. Krešo je ostigao je zapažene sportske, religijske i diplomatske uspjehe. Za generaciju BYU-ovih navijača koji sjede u odjelu ROC-a Marriott Centra i gledaju povučeni dres br. 11, on je legenda, igrač o kojem generacije pričaju.
Bio je najveći, neviđen talent, strašan um, veliki pacifist koji je život posvetio Bogu i domovini. I danas ga mnogi smatraju najvećim hrvatskim košarkašem u povijesti.