'Kome smeta rođendan Rijeke, jubilarni dres, ponosna povijest, svi trofeji i blistava tradicija?'

Silnu je prašinu u Rijeci i dijelu nogometne Hrvatske krajem prošle godine podigla najava predsjednika Damira Miškovića kako će kvarnerski ponos, HNK Rijeka, u 2021. proslaviti 115. rođendan.

Rečeno je to na predstavljaju nove, fantastične klupske monografije 'Rijeka bijelih snova' urednik koje je poznati publicist i izdavač, Dragan Ogurlić.

POGLEDAJTE VIDEO: Rijeka bijelih snova

Pokretanje videa...

01:15

Rijeka bijelih snova | Video: Rijeka bijelih snova

Buka oko cijele priče opet se pojačala kad su iz kluba najavili predstavljanje novog trećeg dresa, baš povodom 115. godine postojanja kluba. Pa je glavni urednik Naklade Val i urednik monografije lagano osvježio svoje nekoliko mjeseci staro podsjećanje onima koje treba podsjetiti i koji monopoliziraju pravo na "istine" o klubu koji navodno vole.

Evo što kaže čovjek koji je obavio vrhunski posao, kakav u povijesti riječkog nogometa još nitko obavio nije:

Kao urednik uspješne klupske monografije 'Rijeka bijelih snova', objavljene koncem prosinca 2020., svjedočio sam iznimnom naporu grupe autora i suradnika da dovršimo posao koji je trajao tri godine. 

Knjiga se pojavila dvanaest godina nakon prethodne monografije o HNK Rijeka, u kojem razdoblju su se dogodili i najveći uspjesi kluba u povijesti, osvajanje prvenstva, četiri Kupa i Superkupa te ogroman skok na UEFA ranking ljestvici i 10-godišnjem klupskom koeficijentu, po čemu je Rijeka sada drugi klub u Hrvatskoj.

POGLEDAJTE VIDEO: Rođendanski dres Rijeke

Pokretanje videa...

01:01

Novi gostujući dres Rijeke | Video: HNK Rijeka/Vigo Mavrović

Marinko Lazzarich je u prvoj knjizi 'Kantrida bijelih snova' obavio pionirski posao, ali je bio nedorečen u dijelu obrade najranijeg razdoblja razvoja riječkog nogometa. Čak i on, u 'Kantridi bijelih snova', zaključuje da je Fiumana prethodnica Kvarnera ("Mada je najjači gradski klub nosio novo ime, promijenio klupsko rukovodstvo i boju dresova, Kvarner nije stvoren "iz pepela", ni iz čega - njegova prethodnica bila je legendarna Fiumana").

Ni Fiumana nije nastala ni iz čega, slijedit ćemo tu logiku, nego iz klubova koji su se ujedinili 1926. na nagovor Gradskog poglavarstva, Olympije i Glorije. Olimpia je kao prvo gradsko sportsko društvo svoju nogometnu sekciju pokrenula 1906.

Od Austro-Ugarske pa do danas pratimo ideju o vodećem gradskom klubu, zvao se on Olimpia, Fiumana, Kvarner ili Rijeka. Uvijek je iza te ideje stajala riječka Gradska uprava, koja se naravno mijenjala ovisno o državnom uređenju, a njih je u burnoj riječkoj povijesti XX. stoljeća bilo podosta. Stadion kontinuiteta je Kantrida (Campo Sportivo Olympia, Campo US Fiumana, Stadio Comunale dell’ Littorio, Stadion Kantrida), a kontinuitet igranja nogometa kroz razna državna uređenja pa i lige jednostavno pratimo kroz igrače i uprave.

Nova vlast 1946. radi isto ono što i prethodne gradske uprave 1906. i 1926. – želi kompetitivan klub u ponovo spojenom gradu, preuzima 11 igrača Fiumane, od toga osam u prvoj postavi. Ako je Fiumana bila "fašistička", kao što se dugo govorilo, kako to da je rukovodstvo kluba uzelo baš sve najbolje iz Fiumane u Kvarner, a da nitko nije niti stradao niti suđen zbog kolaboracije s neprijateljem, iako su još par godina ranije na centru dizali ruku u zrak okrenuti centralnoj tribini? Pa stvar je možda u tome što se ideja protivljenja fašizmu duboko uvukla u klub: u listopadu 1943. godine na Risnjaku pogiba Giovanni Maras, kapetan Fiumane, i to kao - partizan! Po Giovanniju Marasu naziva se prvi turnir po oslobođenju grada.

Osnova problema je zapravo u sljedećem: mi smo dočekali 2008. godinu da se objavi 'pionirski' rad o riječkom nogometu. Što su u ovom gradu radili do tada? Skrivali su i prešućivali podatke o periodu prije Prvog i Drugog svjetskog rata, odnosno uzimali samo ono politički oportuno.

U Rijeci, koja je prvi i najnapredniji grad u Hrvatskoj po mnogočemu, imamo manjak poštenih povijesnih sinteza i ponegdje zbog objektivnih okolnosti mnoge stranice još nisu napisane. Osobno sam s autorima u izdavaštvu proteklih desetak godina radio rekonstrukcije raznih povijesnih političkih zbivanja, povijesti arhitekture Rijeke i Sušaka, vatrogastva Rijeke i Sušaka, meteorologije odnosno mjerenja vremena i koječega drugog.

Povijest je u ovom specifičnom gradu dugo počinjala tek iza oslobođenja, što naprosto nije i ne može biti istina. Valja nam napustiti taj socijalistički obrazac pisanja povijesti od 1945. ili od 1990. Stasala je nova generacija autora koji će zadatak sportske publicistike (ne znanosti!) obaviti još uspješnije od prethodnika. Samo trebaju 'pustiti ruku'.

Na promociji nove knjige 'Rijeka bijelih snova' u press centru na Rujevici u prosincu 2020. poduže sam govorio o povijesti kluba i tada napomenuo da ćemo se truditi što je moguće više pisati i objavljivati povijesne sinteze, pogotovo o riječkom nogometu. Toga nedostaje. Neka područja je pokrio mrak. Pa samo je Jurica Gizdić objavio 14 knjiga o Hajduku. A mi o Rijeci i o njenoj povijesti? U tom smislu pozdravljam i novi dres HNK Rijeka, kao način novog razmišljanja o povijesti igranja nogometa u Rijeci.

Tko želi čitati i učiti, neka čita. Osim toga, 2021. je proglašena Godinom čitanja u Hrvatskoj.