'Klopp i ja smo ista škola, mi smo zajedno učili od Kužea...'

Dijete, pakiraj kovčege i kreći za Njemačku, jer to što ti radiš trebaju Nijemci, a ne mi ovdje u Bosni, kazao je Bruni Akrapoviću trener omladinskih kategorija Čelika Sejo Begičević i spasio mu karijeru.

Akrapović se sjajno snašao u Njemačkoj, gdje su cijenili njegov trud i borbenost, a nakon igračke karijere započeo je i trenersku...

'Njemačka disciplina, bosanski šarm i poštenje' - riječi su koje opisuju trenera Splita Brunu Akrapovića. Na početku press konferencije uoči kup utakmice s Dinamom prisjetio se bivšeg trenera Splita Vjekoslava Lokice, koji je zaslužan za plasman u polufinale. Zna koliko se teško probijao, zato i cijeni kolege. A bilo je teško nakon što je krenuo u Njemačku.

- Poslušao sam trenera, otišao kod sestre u Njemačku, nakon 15 minuta probnog treninga u trećeligašu donijeli su mi papire na teren i potpisao sam ugovor. Prošao sam sve, trenirao sam, probijao se, odbio sam i posao samo kako bih se bavio nogometom. Bio je to trnovit put, ali u Njemačkoj je pošten sustav. Ako igraš dobro, sigurno ćeš napredovati... - prisjetio se Akrapović početaka, ali i dvojice trenera koji su mu obilježili karijeru.

- Wolfgang Frank i Josip Kuže, a igrom slučaja obojica su umrli u mjesec dana. Frank je prvi uveo liniju četiri otraga, ja i Klopp smo zajedno učili od njega i Kužea, koji je također bio vizionar.

Igrao je do 40., a već pri kraju karijere znao je da će biti trener.

- Prepoznao sam da me igrači slijede i znao sam da je to moj budući poziv. Kao igrača treneri su me voljeli jer sam bio njihova produžena ruka na terenu. Bio sam dovoljno drzak da kažem suigračima gdje griješe. Nisu me voljeli, smetalo im je što im stalno nešto prigovaram i razmještam ih, ali ni protivnici me nisu voljeli jer sam ih tukao.

Oštrinu i beskompromisnost 'naslijedio' je od svog idola iz mladosti.  

- Volio sam Jerka Tipurića koji je igrao u Čeliku, bio sam borac kao i on, više sam volio uklizati i uzeti loptu nego dati gol... 

U mladosti je navijao za Partizan. 

- U mladosti smo svi gledali i navijali za neki klub 'velike četvorke', pa sam tako i ja navijao za Partizan. Doduše posve slučajno. Igrali smo u mom selu Drivuša pored Zenice utakmicu, netko je predložio da igramo Zvezda protiv Partizana, ja sam igrao za Partizan... I tako je ostalo. Ali nisam bio neki navijač. Nije u to vrijeme bilo nacionalnih podjela kao danas, nisam na to tako gledao...

Na pitanje tko mu je bio draži, Dinamo ili Hajduk, odgovara - Barcelona!

- Volim nešto naučiti, a Barcelona je najbolja. Nemam posebnih simpatija ni prema Hajduku, ni prema Dinamu, a smeta me i taj antagonizam, rivalstvo, previše je tu podjela, a malo sporta. Pokušavam se izdignuti iznad toga kao što sam se pokušavao ponašati i u Makedoniji, gdje je stanje još gore. Tamo je situacija između Makedonaca i Albanaca jako eskalirala i to je bolesno. To treba što prije zaustaviti, a sport vratiti mladima.

Kad je preuzimao Split, tražio je dozvolu supruge. 

- Nije to bila šala jer supruga i sin Elias, koji je tek krenuo u školu, žive u Augsburgu. Osjetljivo je to doba za dijete, teško nam pada razdvojenost... Imam još dvoje djece iz prvoga braka, Dianu i Aarona, oni su stariji i žive u Italiji... 

Iako ih je život razdvojio, s Jurgenom Kloppom čuje se redovito.  

- Nije do mene, čujemo se kad on može. Ipak je kod njega puno više posla i putovanja. Obojica smo učili i voljeli Kužea, koji je još tada od nas tražio da igramo na način na koji to danas igraju PSG i Real, ili pokušava igrati Kloppov Liverpool... Volio bih jednoga dana dobiti priliku raditi u nekom velikom klubu i pokušati kreirati igru koju sam učio od Kužea. No u Njemačkoj se probiti...

Slobodnog vremena je malo, a Akrapović ga uglavnom krati igranjem šaha i biljara, a između bosanske i dalmatinske kuhinje bira dalmatinsku. 

- Volim dobru ribu, sir, maslinovo ulje... Zaželim se i ćevapa i uhvatim se kako bi srce naručilo ćevape, ali mozak ipak kaže riba, ha, ha, ha...