Klara programira igrice i igru Hrvatske: Odbojka pa ulazim u virtualni svijet. Nagradim se...

Nakon dvije plavokose - crnokosa. 

- Znam da moja pozicija tehničarke nosi veliku odgovornost, da je zahtjevna, ali prihvatila sam sve kao izazov.

Drugim riječima, nakon Ane Grbac pa Bernarde Brčić igra hrvatske odbojkaške reprezentacije sad je u rukama Klare Perić (23), Vinkovčanke koja, u svakom smislu - programira. Što van terena, što na terenu, tj. napad Hrvatske, a u čemu se premijerno jako dobro snašla u Zlatnoj europskoj ligi u kojoj je prije nekoliko dana odigrala prve utakmice za reprezentaciju. Neki smatraju da je to trebala i puno ranije...

- Igrala sam za mlađe kategorije i sada sam konačno dočekala debi za seniorsku reprezentaciju, ma presretna sam. Imala sam veliku podršku svih cura, s većinom njih već sam igrala, pa prilagodba nije bila tako teška. Otvorile smo natjecanje lošije, osjetila se neuigranost, no rasle smo svakom utakmicom i na kraju, uz malo sreće s drugim rezultatima, izborili završnicu u Bugarskoj gdje u polufinalu 19. lipnja igramo protiv Španjolske. Imamo mi ovdje visoke ciljeve.

Koji će uključivati, recimo, barem četvrtfinale Europskog prvenstva (18. kolovoza - 4. rujna) čiju uvodnu skupinu za više od dva mjeseca Hrvatice igraju u Zadru. Više nego dovoljno vremena da se još uštima osovina Perić - Fabris. Je li kapetanica Samanta zadovoljna loptama koje joj zasad servirate?

Iz Italije u Barcelonu

- Haha, moram prvo reći da je odlično imati igračicu takvog kalibra kraj sebe. Ali, nadam se da je zadovoljna.

Hm, zvuči kao da to moramo provjeriti i s kapetanicom. S kojom je Klara, štoviše, već igrala zajedno prije četiri godine u Italiji. Iz zagrebačke Mladosti s tek 18 godina otišla je ravno u tada aktualnog prvaka Europe!

- Točno, Casalmaggiore je nekoliko mjeseci ranije osvojio Ligu prvaka i imao je zvjezdanu ekipu. I kada sam prvi put ušla u svlačionicu među te igračice, bilo je to "vau". Igrali smo i finale Svjetskog klupskog prvenstva, a ja sam u završnici sezone dobila priliku kao prva tehničarke zbog ozljede Amerikanke Lloyd. Ma, jedna predivna sezona koje se uvijek rado sjetim i iz koje su mi ostale i neke osnove talijanskog jezika. Međutim, klub je kasnije promijenio viziju, ne bih mogla ni igrati zbog kvote stranaca i otišla sam.

U - Barcelonu. Da, i odbojka postoji u Kataloniji...

- Živjela sam odmah do Camp Noua. Makar nisam nogometni fanatik, naravno da nisam propustila obići stadion. Međutim, tamo sam se ozlijedila i često, nažalost, išla u medicinski centar koji je jedan od najboljih u Europi i u koji stižu svi sportaši iz kluba, nogometaši, košarkaši, rukometaši... 

I... Jeste li ga upoznali?

- Ne, nisam uspjela čak ni vidjeti Messija. Ali jesam zato sve moguće muzeje i sve što se moglo obići. Inače, odbojka je u Barceloni na amaterskoj razini za razliku od vodećih sportova, a to znači da je manje sponzora i manje novca. Nisam se, nažalost, zadržala do kraja u Barceloni jer mi je stradalo rame i vratila sam se u Zagreb na operaciju.

Prvu od dvije u kratkom razdoblju.

- Da, i u završnici sljedeće sezone koju sam odradila u Sloveniji u GEN-I-ju u Novoj Gorici opet mi je rame postalo problematično i morala sam ga drugi put operirati. Kako je sada? Dobro, održavam ga, nema brige.

Više nego dobro, pak, zazvonila je izjava Vasje Sameca, tada trenera Slovenki, koji je rekao sljedeće: "Klara je najbolja mlada tehničarka u Europi".

- Ma to je lijepo čuti i nije mala stvar kad takvo što kaže jedan trener. Koliko sam sada bolja igračica? Inače su tehničari bolji što su stariji, pa tako i ja. Ispao je pun pogodak kad sam se ove sezone iz Finske i Vampule vratila u Mladost koja po uvjetima može parirati mnogim europskim klubovima i to definitivno nije korak natrag kako se možda čini. Dobila sam puno povjerenje i puno radila na sebi.

Podrazumijeva li to da ste prvi dolazili na trening, a zadnji odlazili?

- Haha, naravno! I puno gledanja videa s trenerom. Lara Štimac, moja suigračica na poziciji tehničarke i ja, imale smo četiri-pet puta tjedno individualne treninge i vježbale dizanje koliko god je trebalo.

PlayStation i Nintendo uvijek idu na put

A kada ne vježba s loptom u stvarnom, Klara vježba u posve drugom svijetu. Virtualnom!

- Studiram programiranje i razvoj igrica, sada sam treća godina. Kad sam razmišljala što upisivati od fakulteta, bila sam pravi fanatik igrica i ta je industrija radila pravi boom pa zašto ne bih odabrala ono u čemu uživam. Od dizajna, razvoja aplikacija, softwarea... Bila je to dobra odluka.

Znači li to da...

- Da, PlayStation i Nintendo uvijek nosim sa sobom, haha. Imaju li cure iz reprezentacije uopće šanse protiv mene? Pa ovisno što igramo. Najviše me, pak, zanima fantasy žanr i, s obzirom da odbojka nema još nešto slično, razmišljam i o tome. Najdraža mi je igrica trenutno Witcher, ali, naravno, imam granicu, igrice mi dođu kao nagrada na kraju dana.

Čime još volite upotpuniti dan prije njegovog samog kraja?

- Volim čitati knjige sa psihološkom tematikom. Ne, modeling i takve stvare zasad me ne privlače iako, možda, jednog dana. Naravno da mi godi čuti i vidjeti lijepe komentare na račun mog izgleda, no želim prije svega biti dobra odbojkašica i da pažnja bude usmjerena ka mojoj profesiji. Naravno, i akademski se uzdizati - reći će Klara, čiji Instagram broji gotovo pola milijuna (!) pratitelja, a čiji je sportski uzor...

- Allyson Felix! Nju baš cijenim, njezine uspjehe u atletici, predanost... Jedno sam vrijeme obožavala i Cristiana Ronalda dok je bio u Real Madridu, ali to je bila ona srednjoškolska faza...