Kao što će naša obrana pamtiti Vargasa, tako će i on Dominika

Hrvatska je nes(p)retno ispala u polufinalu China Cupa od glavnog favorita turnira, Čilea. Lošije izvođenje penala odvelo je dvostrukog uzastopnog osvajača Copa Americe u finale gdje će snage odmjeriti protiv Islanda u nedjelju, dok će Hrvatska protiv Kine u subotu od 8 i 30 tražiti 'broncu' u Nanningu.

Budući da ovo nije bio Fifin termin, klubovi nisu bili obvezni pustiti igrače Anti Čačiću i ostalim sudionicima turnira, pa je tako naš izbornik bio primoran isprobati igrače od kojih veliku većinu neće više niti u jednom navratu pozvati među 23.

Ne zato što su lošije odigrali, nego iz razloga što je kvalitativan jaz između originalnih Vatrenih i današnjih, zamjenskih, ogroman. I to nije ništa neočekivano, niti poražavajuće.

Hrvatska, koliko god imala kvalitetnu reprezentaciju, ipak nije Njemačka da na raspolaganju ima i više od 23 vrlo kvalitetna igrača. To je realnost.

Vargas uništavao našu obranu, a Livaković - Vargasa

Slabašna posjeta iskazala je zapravo svu važnost ovog turnira koji je igran isključivo zbog financijske koristi za tri saveza - islandski, čileanski te naposljetku, hrvatski. Čak su i Kinezi poslali rezervnu momčad, a tu govorimo o reprezentaciji koja se na Mundijal nije plasirala od davne 2002. godine.

U 90 minuta ispodprosječne kvalitete nogometa istaknulo se nekoliko imena s obje strane. Kod Čileanaca je briljirao Eduardo Vargas, najveća zvijezda na turniru, danas član Kramarićevog Hoffenheima. Najbolji strijelac posljednje dvije Copa Americe bio je preveliki zalogaj za užu defenzivu Vatrenih u Nanningu.

Probleme je stvarao kapetanu Josipu Pivariću te stoperima Jakovu Filipoviću i Mateu Baraću. Mora se priznati da im ostatak momčadi nije najbolje pomogao prilikom vodećeg gola Fuenzalide kojeg je 'izrežirao' baš neuhvatljivi Vargas.

Zaprešićki, odnosno osječki stoper bili su najslabiji pojedinci na terenu. Neuigranost je uvelike kumovala problemima kod potencijalno kvalitetnih HNL nogometaša.

Ne treba napominjati koliko bi obranu osnažio Matej Mitrović koji nije mogao participirati turniru zbog transfera u Bešiktaš, a upravo je Mitrović po hijerarhiji četvrti stoper Ante Čačića poslije Ćorluke, Vide i Lovrena.

To jasno opisuje spomenuti kvalitativan jaz između zamjenske i originalne Hrvatske, na kraju i kvalitetu samog, po mnogima nepotrebnog turnira u Kini.

Livaković zaslužuje ostati u reprezentaciji

Iz današnje utakmice pamtit će se izdanje dvojca Livaković - Andrijašević. Golman Dinama odradio je fantastičnih 90 minuta, pa iako se nije istaknuo u seriji penala, nije mu za zamjeriti jer bez njegovog doprinosa do penala ne bi niti došlo.

Kao što će Pivarić i uža obrana pamtiti Vargasa, tako će i Vargas Livakovića, budući da mu je Dinamova 'jedinica' skinula dva čista zicera.

Bez ikakve dileme, poslije odlaska Lovre Kalinića u Gent, Dominik je najbolji golman u granicama Lijepe naše.

Nema sumnje, Čačić je dobio novog trećeg vratara kojem može maksimalno vjerovati, a Livaković će voditi jaku 'bitku' s golmanom Palerma Josipom Posavcem za mjesto u 'popisu 23' za predstojeće službene utakmice.

Andrijašević puca od samopouzdanja

Izbornik će plus upisati i pored imena Franka Andrijaševića. Najbolji igrač HNL-a za jesen 2016. nastavio je u dresu reprezentacije tamo gdje je stao u Rijekinom. Njegova igra iz drugog plana donijela je Vatrenima izjednačenje, a on je danas odigrao kao pravi lider vezne linije.

Pun samopouzdanja preuzeo je konce igre pored 'tihog' Antolića te defenzivom obasutog Mišića.

Iako je ideja izbornika bila da ga pomalo rastereti defenzive, Franko je uspio 'presjeći' nekoliko dobrih lopti na sredini terena te začeti napade - savršen primjer viđen je u 65. minuti kada Barišić nije stigao finiširati vrhunsku akciju koju je pokrenuo baš bivši igrač Hajduka, Dinama i Lokomotive.

Čačićeva ideja bila je jasna - htio je snažan i kompaktan blok u svojoj polovici koji bi omogućio brzu tranziciju preko Šituma i Peroševića koji se ipak nisu iskazali. Franko je morao preuzeti odgovornost što mu je i pošlo za nogom.

Pitanje na koje nismo dobili odgovor

Zapravo, prava je šteta što i pored dobrog Matasa Čačić nije na desnog beka instalirao Marija Šituma koji se na toj poziciji preporodio pod vodstvom Ivajla Peteva u Dinamu. Time bi dobili barem manji dio odgovora ima li Hrvatska zamjenskog igrača za Šimu Vrsaljka. No, možda se situacija preokrene do subote i Kine pa ugledamo Šituma na uz desnu aut liniju.

Povratkom najboljih igrača Hrvatske, za veliku većinu igrača 'kineske' Nanning selekcije neće biti mjesta u budućnosti. Razlika u kvaliteti danas je rekla svoje, no to dakako ne treba predstavljati obeshrabrujući faktor za momke iz naše lige koji su dogurali do reprezentacije, makar i na jedan ovakav ciklus - uplivom kineskog novca turnira ovog tipa moglo biti i još u budućnosti.

Sigurno puno ranije od 11 godina, koliko je trajala 'pauza' od Carslberg kupa u Hong Kongu gdje je sudjelovala Hrvatska. Pa, možda i tu iskoče neki novi 'Livakovići' i 'Andrijaševići', igrači koji na 'mala vrata' kucaju Anti Čačiću poslije i u reprezentativnom dresu potvrđene kvalitete.