Kaiser vs. Cruyff: 'Elf' je ukrao san 'totalnim nogometašima'

Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu bit će jubilarno 20. Za vas smo pripremili kratak osvrt na svih dosadašnjih 19 SP-a te izdvojili najzanimljivije detalje te igrače koji su ih obilježili. Svaki drugi dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Povijest svjetskih prvenstava.

Svjetsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj najavilo je početak nove ere u povijesti svjetskih prvenstava. Za to je bilo više razloga. Prvo, novi trofej je bio predstavljen zato jer je Brazil trofej Julesa Rimeta osvojio triput što je značilo da ga može zadržati zauvijek u trajnom vlasništvu. Novi pokal je nazvan jednostavno 'Fifa World Cup' kako glasi i ime turnira.

Drugo, novog predsjednika su izabrali samo par dana prije početka turnira. Sir Stanley Rous se umirovio nakon 13 godina na dužnosti, a zamijenio ga je Brazilac Joao Havelange koji je ujedno bio prvi neeuropljanin na toj poziciji. Treći argument koji opravdava početak nove ere jest ponovna promjena sustava natjecanja. Umjesto nokaut faze nakon prvog kruga, uslijedile su opet skupine, dvije po četiri momčadi. Pobjednici obje skupine bi se susreli u finalu, a drugoplasirane momčadi bi igrale utakmicu za treće mjesto. I četvrti razlog je strože osiguranje nakon minhenskog masakra 11 izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama 1972. Na svu sreću nije bilo nikakvih incidenata.

Michels predstavio 'totalni nogomet', a Zapadni Nijemci na startu izgubili od DDR-a

Aktualni europski prvak iz 1972. Zapadna Njemačka je, naravno, bila najveći favorit. Iako su u prvom krugu iznenađujuće poraženi od komunističke Istočne Njemačke 1-0, njihovo samopouzdanje je bilo na vrhuncu. Njemačka momčad sa Maierom,Vogtsom, Beckenbauerom, Breitnerom, Overathom i Müllerom je bila zastrašujuća. 

Dvije momčadi koje se nisu kvalificirale ni za jedno Svjetsko prvenstvo nakon Drugog svjetskog rata sve do 1974. igrale su glavne uloge - to su bile Nizozemska i Poljska. Nizozemci, s inspiriranim kapetanom Johanom Cruyffom, igrali su jedan od najboljih nogometa ikad, zvan 'totalni nogomet' koji je već prakticiran u Ajaxovoj školi pod vodstvom legendarnog trenera Rinusa Michelsa.

Uvjerljive pobjede 'oranja' a Cruyffom, Neeskensom, Repom i Rensenbrinkom nad Argentinom (4-0), Istočnom Njemačkom (2-0) i Brazilom (2-0), osigurale su im zasluženo finale.

Poljska reprezentacija je bila slična onoj pobjedničkoj sa Olimpijskih igara 1972. Nju je činio Grzegorz Lato, brz krilni igrač, koji je sa svojih sedam golova (najbolji strijelac turnira) izbacio sile Italiju i Argentinu te Englesku u kvalifikacijama. Nijedna nacija nije zabila toliko golova kao Poljska te je zasluženo uzela broncu u pobjedi nad Brazilom.

Finalisti iz Meksika podbacili, debitirali Zair, DDR, Haiti i Australija

Prvenstvo nije prošlo bez razočaranja. To su bili finalisti prethodnog SP-a u Meksiku - Brazil i Italija. 'Selecao', unatoč četvrtom mjestu, više nije bila ona momčad koja je bila dok je Pele kraljevao terenima. Brazilski navijači su bili razočarani s obzirom na činjenicu da su Rivelino i Jairzinho još igrali.

S druge, Italija se nije kvalificirala u drugi krug najviše zbog neočekivanog uspona Poljske. Rekord Dine Zoffa od 1142 minute bez primljenog gola, prekinuo je igrač debitanta Haitija Emmanuel Sanon već u prvoj utakmici. Iako su Talijani na kraju pobijedili, nisu prošli dalje. Ostale momčadi koje su debitirale bile su Istočna Njemačka, Zair i Australija.

'Bombarder' zaustavio sjajnog Cruyffa

Sedmog srpnja bio je dan rezerviran za veliko finale u kojem su se, očekivano, našli Zapadna Njemačka i Nizozemska. Počelo je dramatično. Nakon 60 sekundi igre Berti Vogts je srušio Cruyffa usred kaznenog prostora. Penal, koji je realizirao Neeskens, pobudio je nadu da će 'narančasta' momčad nastaviti svoj nogometni festival. Uskoro su se Nijemci oduprli najezdi 'oranja' te su silovitim udarcem Paula Breitnera iz penala poravnali na 1-1. 

Nakon toga je Gerd 'bombarder' Müller iz okreta doveo 'elf u vodstvo. Zahvaljujući hrabrosti i pouzdanosti vratara Seppa Maiera, Zapadna Njemačka je sačuvala rezultat iz prvog poluvremena i našla se drugi put na listi pobjednika. Sjaj je bio nizozemski, ali je volja bila njemačka. Iako se je za samo četiri godine Nizozemcima pružila nova prilika, ovo je ujedno bilo zadnje prvenstvo za jednog od najvećih napadača bez trofeja, Johana Cruyffa.

Zanimljivosti

Igrači koji su obilježili Svjetsko prvenstvo

Johan Cruyff (Nizozemska)

Karijeru je započeo u Ajaxu. Bio je izvrstan tehničar te je imao karizmu da digne igru i duh svojih suigrača. U svom rušilačkom pohodu s Ajaxom, osvojio je apsolutno sve- šest naslova prvaka Nizozemske, četiri domaća Kupa, tri uzastopna naslova europskog prvaka od 1971. do 1973. godine, europski Superkup i Interkontinentalni kup. U 1973./74. sezoni, nakon 318 utakmica i 250 golova za Ajax, prešao je za veću plaću u Barcelonu. 

Te iste sezone donio je katalonskom klubu naslov prvaka nakon 14 godina. Igrajući «totalnim nogometom» dospio je u finale 1974., ali nije nikad uspio poljubiti trofej jer nije nastupio u Argentini 1978. Vratio se nogometu 1979. igrajući za sjevernoameričke klubove, da bi karijeru završio u svom Ajaxu osvojivši tri naslova i dva Kupa. U cijeloj profesionalnoj karijeri je odigrao 752 utakmice i zabio 425 golova.

Franz Kaiser Beckenbauer (Zapadna Njemačka)

Bio je majstor obrane, ali je bio poznat po svojim prodorima u napadu. Smiren igrač, Franz Beckenbauer je bio veliki vođa. U 103 nastupa za reprezentaciju (zapadnonjemački rekord), 50 puta je bio kapetan. Dvaput je proglašen europskim igračem godine. Uz kolegu Overatha, jedini je igrač koji je uzeo sve: svjetsko zlato, srebro i broncu. S Bayernom je osvojio tri europska naslova, jedan Interkontinentalni kup  i jedan Kup Kupova. Kao izbornik Njemačke odveo ih je do naslova prvaka 1990.