Kad sam otkrio bolest, to mi je spasilo karijeru! A u finalu SP-a sam se osjećao kao Superman
Punica mi je rekla da bi njezin pas bolje pucao penal nego ja! Igrajući protiv Hrvatske nisam uživao, tada sam osjetio da nešto nije kako treba biti, govorio je Raketa, kojeg su prijatelji nagovarali da ostane 'vatreni'
Hvala na svemu i doviđenja, odsad sam vaš najveći navijač.
Kratka i jasna poruka iz Seville šokirala je sve. Najprije Raketine prijatelje, zatim Zlatka Dalića i suigrače, a potom i navijače. Nakon 13 godina, 106 utakmica i 15 golova, Ivan Rakitić (32) više neće igrati za Hrvatsku.
Pokretanje videa...
01:30
U šoku su ostali i Ivanovi najbliži. Nitko to nije očekivao sada. Bili smo spremni na njegov oproštaj nakon Rusije, ne bi bio toliki šok da ga je objavio kad je Euro odgođen, ali sad...
Neki su ga prijatelji kad im je rekao nagovarali da ostane i odigra još Euro, Dalić je s njim razgovarao sat vremena u nedjelju navečer. Ali Ivan je odlučio. Nakon SP-a poslušao je srce i ostao, sad je ipak prelomio...
Rakitićeva životna priča
Jedna od ikona hrvatske reprezentacije rodio se u Rheinfeldu, jer u njegovom Möhlinu tada nije bilo bolnice. Otac Luka tako ga je upisao u tamošnji lokalni klub, gdje je Ivan napravio prve nogometne korake. Srećom, pokupio je očeve gene, Luka je jednom nastupio za mladu reprezentaciju Jugoslavije, igrao u generaciji i s Goranom Jurićem. Sinu je bio prvi trener...
Omaleni Ivan već je u djetinjstvu iskazivao velik potencijal, pa je prekinuo srednju građevinsku školu u Baselu, te se odlučio posvetiti nogometu. Tražili su ga Juventus, Arsenal i Chelsea, no on se kao klinac prvo želio dokazati u Švicarskoj, pa je potpisao ugovor s Baselom. To se pokazalo dobitnom kombinacijom, Rakitić je vrlo brzo postao važan igrač toga kluba, pa i jedan od najvećih talenata švicarskog nogometa...
- Poslije jedne utakmice Švicarske i Španjolske do 17 godina (2004. godine, nap. a.), stigla je ponuda Chelseaja, ali ja sam bio prezadovoljan u Baselu. I samo sam tamo želio nastaviti karijeru. Istina, u Chleseaju bih puno više zarađivao, čak su mi i ocu nudili bolji posao i veći novac, ali sam u razgovoru s ocem i bratom shvatio kako mi Basel pruža najbolje uvjete za razvoj - rekao je jednom prilikom Rakitić, pa nastavio:
- Kao dječak sam odradio neke razgovore s tadašnjom predsjednicom Basela Gigi Oeri, ona me se baš dojmila. A Basel je u to vrijeme igrao Ligu prvaka, imponiralo mi je potpisati za takav klub. I tada sam znao kako sam donio dobru odluku. U to vrijeme nisam još niti poznavao Mladena Petrića, koji je nastupao već za prvu momčad Basela, oni mi je kasnije puno pomogao, sada smo veliki prijatelji.
Igrao protiv Hrvatske
Uz njegov igrački rast, paralelno je rastao i interes HNS-a, koji je svim silama želio Rakitića 'prebaciti' u hrvatsku reprezentaciju.
Prvi put Rakitić je protiv Hrvatske zaigrao na Europskom prvenstvu U-17 u Italiji 2005. godine, naši su mladići tada slavili 5-2, a kockaste su boje branili Milan Badelj, Dejan Lovren, Nikola Kalinić, Ivan Kelava, pa i Delić, Bačelić-Grgić, Špičić...
- U mojoj smo obitelji uvijek pričali hrvatski jezik, tog sam se dana drugačije osjećao slušajući hrvatsku himnu. Sve je bilo drugačije, a poslije utakmice sam dugo razgovarao s tadašnjim izbornikom Hrvatske Ivanom Gudeljom, pa i Martinom Novoselcem. Tada su uspostavljeni prvi kontakti s HNS-om, sve je onda postalo vrlo intenzivno - dodao je Rakitić.
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju debitirao je u Zagrebu protiv Estonije 8. rujna 2007. godine. Hrvatska je pod vodstvom Slavena Bilića u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine slavila 2-0, oba gola postigao je Eduardo, a Rakitić je u 62. minuti zamijenio Niku Kranjčara. Prvi reprezentativni gol postigao je pet dana kasnije na gostovanju kod Andore (6-0), samo dvije minute nakon što je zamijenio baš Eduarda...
Ivan Rakitić vrlo je brzo postao neizostavan član hrvatske reprezentacije za koju je nastupao na tri europska i dva svjetska prvenstva. Bilo je tu velikih razočaranja, uspona i padova, a na kraju je i ta reprezentativna priča doživjela veliki uspjeh. Plasman u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji, osvajanje srebrne medalje i ostvarenje najvećeg uspjeha u povijesti hrvatskog sporta.
Mislio sam se oprostiti nakon SP-a, ali srce je reklo "ne"
Od reprezentacije su se poslije Rusije oprostili Danijel Subašić, Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić. Mnogi su strahovali kako će to napraviti Luka Modrić i Ivan Rakitić, no obojica su ostala u kockastoj vrsti.
- Iskreno, mislio sam se oprostiti od reprezentacije. Pa to je bio idealan trenutak za mnoge od nas da se oprostimo. Drugi smo na svijetu i zbog toga je to bio idealan trenutak. I ja sam slično mislio, ali sam onda nakon dugog razmišljanja ipak prelomio da ostanem. Lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Na kraju je presudilo srce. Ono mi je reklo da nastavim dalje sa svojom Hrvatskom - objašnjavao je Rakitić nakon SP-a u Rusiji.
Nažalost, i taj je dan morao doći. Iako nas je sve šokirao. Očekivali smo ga nakon Eura, nadali se, kao i izbornik Dalić, da će i Modrić i on predvoditi "vatrene" i u Kataru 2022. u obrani srebra, ali Raketa je prelomio 21. rujna.
Top Rakitićeve izjave
Prelomio je da odlazi u mirnu luku karijere, u Sevillu, koju je proglasio svojim (drugim) domom, lišio se stresa Barcelone, a sada i stresa i pritiska koji nosi hrvatski dres.
Pamtit ćemo ga po velikom srcu, najviše po jedanaestercima kojima je uveo Hrvatsku u četvrtfinale i polufinale SP-a, još ćemo puno puta do kraja života čuti Dragu Ćosića i "Rakitiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiić". Ali i po brojnim izjavama, koje su toliko puta odskakale od uobičajenih fraza ostalih nogometaša. Da, i to je naš Raketa...
Kad stojiš za vrijeme himne u finalu Svjetskog prvenstva osjećaš se tako ponosno da te ni Superman ne bi mogao maknuti s mjesta!
Nakon pobjede u polufinalu odgovorio je na prozivanja da naši nisu pružili ruku Englezima:
Nije da smo htjeli iskazati nepoštovanje prema Engleskoj već je to bio trenutak kad su svi Hrvati htjeli grliti sve druge Hrvate! Osjećao sam se kao da želim ići na sve kontinente i samo grliti Hrvate!
Zbog SP-a je propustio i kćerkin rođendan.
Kad je to shvatila žena, jednostavno mi je rekla 'Ti ćeš joj objasniti zašto'. Rekao sam kćerkici: 'Ne brini se, kad natjecanje završi, imat ćemo veliku proslavu.'
O finalu protiv Francuske:
Ne spominjite mi VAR jer sam ga sanjao tisuću noći... Finale niti sam gledao niti ću ikad pogledati. To bi bilo previše bolno, radije ću pamtiti sve one lijepe trenutke slavlja nakon pobjeda u Rusiji.
O jedanaestercima protiv Danske i Rusije:
Nisam bio miran kao na treningu, no imaš osjećaj da možeš usrećiti sve sunarodnjake i razmišljaš kako možeš ispisati povijesti. Pokušao sam ne razmišljati ni o čemu nego o tome što sam razgovarao sa ženom ili kćerima. Moja žena ima šesto čulo, odmah je vjerovala da će utakmica s Danskom ići do penala i da ću ja zabiti posljednji! Nisam htio razmišljati o tome da bih mogao promašiti. Oba sam penala zabio mirno i sigurno, jednako kao i dan uoči tih utakmica na treningu.
Prije nekoliko godina punica ga je kritizirala baš zbog penala, poručila mu je kako njezin pas puca penale bolje od zeta!
Ha, ha. Eto, i to sam sad ispravio. I punica je bila zadovoljna kako sam ih zabijao.
U sezoni prije SP-a odigrao je najviše od svih igrača u ligama petice, čak 71 utakmicu.
Odlično, da vidimo hoće li pronaći za mene mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda.
Prekretnica u Ivanovom životu dogodila se, kaže, prije četiri godine kad je otkrio da je intolerantan na gluten.
Tijekom jednog pregleda sam doznao da bolujem od celijakije, da ne podnosim gluten. Puno puta sam se nakon utakmica osjećao loše, napuhano. Nisam se dobro oporavljao. Zbog toga sam posve promijenio prehranu, pijem samo vodu, nema više gaziranog pića. Nije bilo lako, u početku je čak bilo i neugodno. Jedem puno povrća i ribe, osjećam se bitno lakši i poletniji na terenu.
S Lukom Modrićem godinama je u Španjolskoj suparnik, u reprezentaciji suigrač i prijatelj.
O Luki neću ni govoriti, on mi je poput brata, sva priznanja koja prima, kao da ih ja primam. Sve smo to zajedno ostvarili...
Na kostobranima je nosio i fotografije s proslave srebra na Trgu bana Jelačića, ali i tri zastave: hrvatsku, španjolsku i andaluzijsku.
Poseban trenutak koji pamtim je pobjeda 4-0 nad Realom kada smo dominirali na Santiago Bernabeu. Draga mi je i pobjeda 3-2 pogotkom Messija, u kojoj sam i ja bio strijelac. To su utakmice o kojima ću pričati djeci.
O igricama:
Nemam baš puno slobodnog vremena. Ali kada cure spavaju, a žena nije kod kuće, onda zaigram igricu. Kad jednom uhvatim konzolu, teško je prestati!
O medalji:
Na zid u kući stavit ću srebrnu medalju, dres iz finala, kopačke iz finala i još neke stvari. U finalu sam imao posebne kopačke s datumom utakmice, imenima supruge i djece. Svaku sam utakmicu u Rusiji igrao u drugim kopačkama.
Najljepša uspomena iz djetinjstva mu je utakmica Grasshopper - Dinamo 0-5, na koju je njega i brata odveo otac.
Moj najdraži nogometaš je uvijek bio Robert Prosinečki jer smo uz njegove igre jednostavno najviše uživali.
Za sebe je rekao da je mješavina Hrvata, Švicarca i Španjolca:
Ono hrvatsko u meni su ambicija i glad za uspjehom. Hrvati su jako natjecateljski raspoloženi. Uvijek se pripremam za utakmicu, nabrijavam kod kuće sa suprugom i svojim curama. Švicarsko? Jako sam točan, organiziran, analiziram sve jako ozbiljno. A ono španjolsko što imam je radost. Želja da budem okružen ljudima koje najviše volim.
O utakmici kada je igrao za Švicarsku U17 protiv Hrvatske:
Bila je to utakmica u kojoj sam najmanje uživao u životu. Tog dana sam shvatio da nešto nije kako treba biti. Ne bih volio igrati ni protiv Švicarske, tamo je moj dom.
O porazu Španjolske protiv Rusije u osmini finala SP-a:
Kada sam vidio da Iniesta ne igra protiv Rusije, osjećao sam se kao da uopće ne razumijem nogomet, kao da treniram neki potpuno drugi sport. Jako me povrijedilo jer je najbolji igrač svijeta na svojoj poziciji ostao na klupi.
