Solidan dojam i uvjerljiv poraz epilog su utakmice u kojoj je Hajduk imao dominaciju u drugom dijelu i pregršt šansi. No što im to vrijedi kad je realizacija kronično slaba....
BILI KANTUN
Kad od šest prilika u Maksimiru realiziraš samo jednu, čemu se uopće na koncu možeš nadati?!
Iako je u ranoj fazi utakmice poveo i još dva puta pogodio okvir gola, Hajduk je na koncu u zaostalom susretu 13. kola izgubio 3-1 od Dinama, i još uvijek je peti na prvenstvenoj ljestvici, sa šest bodova zaostatka za Rijekom i deset za trećeplasiranom Goricom. Imao je Hajduk dosta izglednih prilika iz kojih je mogao riješiti susret u svoju korist, no što im to vrijedi kad ih nisu realizirali. Iako je Dinamo na koncu uvjerljivo slavio, ne može se reći da je Hajduk bio toliko lošiji, no s ovako slabom realizacijom ne može se pobijediti ni puno lošijeg suparnika od Dinama...
Trener Hajduka Paolo Tramezzani odlučio se na početku za nešto drugačiji sastav od onoga koji je u petak poslao na Šubićevac. Zadržao je istu formaciju i defenzivnu liniju, no sredina i vezni red doživjeli su određene preinake zbog drugačijih zahtjeva koji su stajali pred njegovom momčadi. No bez obzira na drugačije zahtjeve, a nakon odgledane utakmice, teško je ne postaviti pitanje zbog čega je na klupu preselio baš jedinog strijelca iz Šibenika Tonia Teklića i pretpostavio mu Jradija, koji je bio jedan od slabijih i u poluvremenu je izašao iz igre. Puno je bolje Hajduk izgledao u drugom dijelu s Dolčekom u postavi.
Mijenjao je Talijan i u napadu, umjesto Grka Diamantakosa u početnu je postavu uvrstio nešto robusnijeg Umuta Nayira, koji je trebao primati i zadržavati loptu dok mu se na Dinamovoj polovini terena ne priključe suigrači, a umjesto Mađara Gyurcsa priliku je od prve minute dobio Marin Jakoliš. Kičma momčadi opet je bila sastavljena od iskusnih igrača, a od mlađih su priliku od prve minute opet dobili Vušković, Čolina i Atanasov.
Na papiru je Tramezzanijeva momčad u formaciji s igračem više u vezi dobro izgledala, glavna ideja bila je spriječiti protivničke kontre i primanje lopte u međuprostorima blizu vlastitog kaznenog prostora, odakle modri kreiraju većinu opasnih situacija. No na papiru i na terenu situacija nije ista. Nakon što je Caktaš uzdrmao vratnicu, a u idućem napadu Vušković zabio za vodstvo, Dinamo se vratio u igru upravo iz situacija na koje je Tramezzani najviše upozoravao.
Prvi gol plod je poigravanja modrih ispred kaznenog prostora Hajduka koje nije na vrijeme raščišćeno, a drugi je pao nakon izgubljene lopte i kontra napada preko desne strane, nakon što se Todorović pokliznuo i ostavio otvoreni prostor. Dinamo je većim dijelom susreta pokušavao ugroziti Hajduka upravo preko desne, gdje je Todorović opet bio najslabija karika.
- Želim vidjeti kako će momci reagirati u derbiju i je li razlika između nas i njih zaista takva kako pokazuje prvenstvena tablica – kazao je u najavi svog prvog derbija trener Hajduka Paolo Tramezzani.
Sudeći prema prikazanoj igri i rezultatu, mogao je novi trener Hajduka steći dojam da je razlika adekvatna bodovnom saldu. Ne toliko zbog ukupno bolje igre, koliko zbog individualne kvalitete i puno bolje realizacije igrača Dinama, koji su svoje prilike realizirali, a Hajdukovi nisu. Nakon početnih desetak minuta Hajduk kvalitetom i igrom nije više mogao parirati Dinamu u prvom dijelu utakmice, domaća je momčad u svakom segmentu igre bila i brža, i bolja, i opasnija...
No u drugom dijelu bijeli su uspostavili ravnotežu, imali su i posjed, i dominaciju, i izglednije prilike... No što im to vrijedi kad ih nisu realizirali. Dvije je upropastio Umut, po jednu Jakoliš i Dolček, kad se tome dodaju vratnica Caktaša i lijep šut Atanasova iz slobodnog udarca, ne može se reći da je Hajduk bio ukupno lošiji, no s tako slabom realizacijom ne može se pobijediti ni puno lošijeg suparnika od Dinama... Jednako tako, da Hajduk protiv svih protivnika u ligi igra kao protiv Dinama, borio bi se za drugo mjesto i trofeje, a ne za Europu....
Zanimljivo je kako su najveća boljka Hajduka u prošloj i ovoj sezoni bili prekidi, puno su iz prekida primali a svoje nisu realizirali. Od dolaska Tramezzanija barem je taj segment igre popravljen, u Šibeniku su zabili nakon prekida, u Maksimiru također, Umuti je pogodio gredu... Nakon dva odgledana susreta dojam je kako Hajduk pod Tramezzanijem izgleda puno ozbiljnije, no daleko je to od igre koja bi garantirala stizanje konkurenata za Europu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
