'Kad nema rezultata, onda ni atmosfera ne može biti dobra''

Kapetan Hajduka Mijo Caktaš osvrnuo se na loš start sezone, na promjenu trenera i sve što se događalo u proteklom razdoblju, ali nije želio posebno komentirati priče o njegovom navodnom nesportskom životu i nezalaganju koje su se u zadnje vrijeme mogle čuti u Splitu.
- Nema smisla komentirati gluposti i stvari koje nemaju veze s istinom. Svaku utakmicu igram isto i uvijek dajem sve od sebe. Nekad je to bolje, nekad lošije, ali moje zalaganje i želja nikad nisu bili upitni.

Dojam je da je sve krenulo nakon one nesretne ruke i skrivljenog kaznenog udarca u Bukureštu, kada je Hajduk ispao iz Europe.  
- Kao da meni samome nije krivo, ali bio je to nevjerojatan splet nesretnih okolnosti. Protivnički igrač je pokušao centrirati, lopta se odbila meni od noge, pa u njegovu nogu, pa u moju ruku... I sve u pola metra – metar, nisam stigao ni reagirati. Nije to bila utakmica na koju sam ponosan, objektivno, nisam pokazao ono što mogu, a kad je tako, onda te neće ni sreća i sve završi naopako – kaže Mijo te dodaje:
- Vjerojatno je i to utjecalo na navijače, ali i ukupno lošije igre i rezultati. Sve je to unijelo nesigurnost u momčad i nepovjerenje među navijače. Nadam se da će se to uskoro promijeniti, došao je novi trener, cijeli tjedan se super radilo, dobili smo utakmicu i sada je atmosfera puno bolja. Nije nam bilo lako, zaredali smo s par loših rezultata, a kad ne ide rezultat, onda i sve ostalo ne štima. Atmosfera ovisi o rezultatima, kad izgubiš i kad igraš loše, svi su nezadovoljni i atmosfera je nikakva. Kad dobiješ, onda je atmosfera dobra. To je svugdje tako, svugdje atmosfera ovisi o rezultatima.

Nisam bojkotirao Kopića!

Miju je najviše pogodila špekulacija da nije igrao jer je bojkotirao Kopića, nakon čijeg je odlaska misteriozno ozdravio.  
- Podsjetit ću da sam ja ovo isto koljeno operirao te da smo u zadnje vrijeme dosta mijenjali podlogu. Trenirali smo i igrali malo na umjetnoj travi, pa malo na pravom terenu, pa na blatu..., i nije ni čudo da sam 'osjetio' koljeno. Nisam pauzirao, samo sam petnaestak dana radio odvojeno od momčadi s kondicijskim trenerom. Moje ozdravljenje nema veze s odlaskom trenera, bila je reprezentativna pauza, 15 dana bez utakmica, u kojoj bi se vratio i da je Kopić ostao trener.

Kaže i kako Kopiću nije zamjerio oduzimanje trake.  
- Bio sam dokapetan iza Nižića, kasnije i dva puta kapetan kad on nije igrao. Kad je trener Kopić odlučio da više neću biti kapetan, prihvatio sam to, nisam uopće pokazivao nezadovoljstvo. On je imao drugu viziju tko bi po njemu trebao biti kapetan, i to je njegovo pravo.

Zoran Vulić je dan prije utakmice kazao da kapetan ostaje Juranović, a onda je promijenio mišljenje i traku vratio Caktašu.  
- Trener Vulić voli pričati s igračima, dao mi je naznake da će se to dogoditi, pred utakmicu je samo rekao da sam ja kapetan, i to je to. Rekao je što želi od kapetana, da to bude domaći, stariji igrač, a ja sam jedini prošao omladinsku školu Hajduka. Meni je samo rekao da zna što mogu i da to pokažem na terenu.

Ni Kopićeva, a ni Vulićeva odluka nije poremetila odnose Caktaša i Juranovića.  
- Jura je super momak, on je to prihvatio isto kao što sam prihvatio i ja kad je Kopić traku dao njemu.

Nije lako zabiti 50 golova...

Mijo je vodio momčad do pobjede nad Rudešom, a postigao je pritom i svoj 50. gol. Koliko je to velika brojka u Hajdukovim okvirima, pogotovo za veznog igrača, recimo da je prvi sljedeći na listi strijelaca Said s 24 gola, Tudor sa 17, te da su svi igrači u svlačionici postigli tek par golova više nego Caktaš sam.  
- Lijepa je to brojka, rijetko tko se može pohvaliti da je zabio 50 golova u dresu Hajduka, ali ja sam odigrao i najviše utakmice – kaže kapetan, koji nema neki posebno dragi gol koji pamti.

- Možda bih izdvojio prvi za Hajduk, bilo je to protiv Rijeke, a draži od ostalih su mi oni postignuti u derbijima s Dinamom.

Većinu ih je postigao na sličan način, dodao bi loptu na bok, i onda sprint u kazneni prostor, gdje bi dolazio iz drugog plana, nečuvan...
- ''Ničijeg igrača'' je teško pokriti, a ja imam osjećaj gdje će lopta doći. Nije lako istrčati 35 - 40 metara u sprintu i zabiti, ali eto, meni uspijeva.
Gol je proslavio skidanjem dresa, neki su to opet krivo protumačili kao da je pokazivao ''desetku'' poput Messija...
- Ma, nema veze, gol sam posvetio supruzi i kćerkicama. Molile su me kćerkice da im kupim dresove, pa sam im poklonio male dresove s brojem 10 i natpisom ''tata''. Bile su na utakmici, pa sam im pokazao dres neka znaju da mislim na njih i dok igram. Dobio sam žuti karton, je, bilo je glupo, ali nisam baš igrač koji dobiva previše žutih kartona.

Hajduk je upisao prvu pobjedu, no daleko je to od onoga što bi željeli.  
- Ne smijemo dopustiti da nam momčadi poput Rudeša preuzimaju kontrolu na Poljudu 15-ak minuta. Jasno da ne možemo ni mi cijelu utakmicu napadati i raditi presing, ne može to ni Barcelona, mora i protivnik nešto stvoriti, ali najvažnije je bilo pobijediti...

Vrijednost pobjede je isticao i trener Vulić.  
- Nismo imali previše vremena za promjene, ali svaki novi trener donosi novu energiju, a i igrači se žele nametnuti i pokazati. Kad se tome doda i novi teren, na kome konačno možeš igrati i pokazati sve što znaš... Loše smo startali u sezonu, i nema nam sada druge nego skupiti što više bodova da se podignemo na ljestvici. Nemojte me pitati koliko, ne volim prognoze, ali ovaj Hajduk mora biti među tri najbolje momčadi u Hrvatskoj – uvjeren je Mijo, koji se pri odluci o povratku u Hajduk vodio nekim posve drugačijim idejama.
- Vratio sam se pomoći Hajduku u borbi za trofeje, imali smo prošle sezone puno bolju momčad, ali je dosta igrača otišlo. Nije se lako pripremati za jednu taktiku i formaciju, a onda ti ode par igrača i sve mora drugačije.

Hajduk je u prošlosti prodao jako puno mladih i talentiranih igrača, ali kapetan se ne boji za budućnost kluba.  
- Ima ih još, ovo je takva sredina, uvijek ima talentiranih igrača, evo, sad su tu Teklić, Palaversa, Šego, Nejašmić..., ima tu jako dobrih igrača koji treniraju s prvom momčadi, ali još uvijek ne mogu biti nositelji. No siguran sam da ih čeka lijepa budućnost...