Sedam godina bez Gorana Brajkovića, hrvatskog reprezentativca i člana one Gračanove generacije '99 kojoj je jedna podignuta zastavica otela san da zasluženo postane šampionska
IN MEMORIAM: GORAN BRAJKOVIĆ
Kad mi srce stane kucat, moja duša tu će ostat, na tom mjestu ispod stijena... Za sva vremena
Kad mi srce stane kucat, moja duša tu će ostat. Na tom mjestu ispod stijena... Za sva vremena.
Prije točno sedam godina tragično je otišao jedan 'Vatreni'. Opatijski, riječki dečko širokog osmijeha i nogometne virtuoznosti - Goran Brajković.
POGLEDAJTE VIDEO: Armadin mural posvećen Goranu Brajkoviću
Matuljska noć, prokleta cesta. Goran na motociklu, udarac automobila i Brajković je sa 37 godina je otišao u vječnost, u dobra spominjanja.
Član one Gračanove generacije 1999. kojoj je jedna podignuta zastavica pomoćnog suca otela toliko zasluženi naslov prvaka. Igrao je tu famoznu utakmicu s Osijekom, ukupno 131 za svoju voljenu Rijeku. Mirko Jozić zvao ga je u hrvatsku reprezentaciju.
Goran je bezbroj puta i javno i privatno ponovio:
- Čast svakome, ali ni pomisliti ne mogu da igram za Hajduk ili Dinamo. Jednostavno nema tih para. Da ja kao dijete ovog kraja, ovog grada i ovog kluba odem u redove najvećih rivala? Ne bih mogao sam sebi, a kamoli svoj ekipi, prijateljima iz djetinjstva pogledati u oči.
I kad je došlo vrijeme da se digne sidro iz najdivnijeg zaljeva otišao je u danas ranjenu Ukrajinu, u kijevski Arsenal. Poslije je igrao na Islandu, u Sloveniji i Albaniji, u kostrenskom Pomorcu i u smiraj karijere u Opatiji gdje je i trenirao najmlađe uzraste.
Nogomet je aktivno prestao igrati 2014., a 28. lipnja 2015. poginuo u prometnoj nesreći, pola sata prije ljetnog svitanja.
Kćerkica Gabrijela imala je tatino obećanje da će ju on trenirati nogomet. Mama Marina kasnije ju je upisala u NK Opatiju, klub u kojem je tata Goran odigrao svoje posljednje minute i trenirao klince.
NK Opatija i Goranovi prijatelji već šest godina uzastopce organiziraju Malonogometni memorijalni turnir 'Goran Brajković' za mlade nogometaše. Ove su godine na međunarodnom memorijalu 'Brajković' trijumfirali klinci iz zagrebačke Dubrave.
Brajković je bio plemeniti veznjak, vrhunskog pasa i slobodnog udarca, a istodobno onako primorski, bespoštedno borben. I majstor i fajter.
Pregrubi protivnički startovi nekoliko su mu puta ozljedama usporavali karijeru vrhunac koje zauvijek ostaju aplauzi pune Kantride svome ljubimcu, na asistenciji, golu ili uklizavanju.
Reprezentativac, ljubimac Kantride, pun ljubavi za svoju obitelj, svoju Liburniju i svoj Kvarner. Armada mu je prije dvije godine na prilazu Opatiji, kod skretanja za Volosko, posvetila mural i priredila veličanstvenu bakljadu.
Goran Brajković, za sve Riječane zauvijek ostaje - 'uno di noi'. Najveći navijač Rijeke koji si je ispunio želju da igra u dresu s voljenim grbom. Legenda za života, jedan od onih o kojima će se pričati iz generacije u generaciju, dok je Rijeke i nogometa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
