Jordan: Znao sam imati 20 $ u džepu, ma kakav Instagram...

Sati se broje do emitiranjaprve od deset epizoda serije 'The Last Dance' (Posljednji ples). Dokumentarac o šestom naslovu koji su 1998. osvojili Chicago Bulls i Michael Jordan.

Onaj, najpoznatiji šut svih vremena Utah Jazzu. 'Produžena' ruka, lopta para mrežicu... Grotlo Salt Lake Cityja pretvoreno 'u knjižnicu'. Gospodin Zrak izbio je zrak iz dvorane. A tu je zadnju loptu sam oteo iz ruku Karla Malonea.

ESPN je te sezone snimio preko 10 tisuća sati materijala. Jordanovi, Pippenovi, Rodmanovi i - Kukočevi Bullsi. U svom posljednjem šampionskom plesu. A kamera koja prati svaki korak kao nikada prije pokazuje ono što se zna oduvijek: Jordan je bio abnormalno, bolesno kompetitivan.

- Da sam odvratan čovjek. To će ljudi misliti kad vide dokumentarac - priča Jordan za The Athletic.

- Nisam baš siguran da će gledatelji shvatiti zašto je sve bilo tako intenzivno, tako jako. Zašto sam radio sve što sam radio, zašto sam izgovorio sve što sam izgovorio i zašto sam se ponašao tako kako sam se ponašao.

- Ako mu dozvolite, jahat će na vama do mjeseca i nazad. A u istoj ste momčadi, živite s njim - rekao je jednom Horace Grant o opsesivnoj potrebi za pobjedama koja je kao životinjski nagon tjerala Jordana da sebe i sve oko sebe gura do krajnjih granica fizičke, mentalne i emotivne izdržljivosti.

Imao je te, 1997./98. sezone, jednog suigrača za kojeg nije znao od kakvog je materijala sazdan.

- Kad ljudi vide kako sam tretirao Scotta Burrella mislit će da sam užasna osoba. Ali mora se shvatiti da su nas te godine u play-offu čekali New York Knicksi, Indiana Pacersi, Miami Heat... A ja sam morao znati s kim idem u te utakmice, je li čovjek dovoljno čvrst, mogu li računati na njega kad stvari postanu stvarno ozbiljne, kad titula bude u pitanju. Zato sam se na treninzima ponašao onako kako će ljudi vidjeti da sam se ponašao - rekao je Jordan.

Prva epizoda dokumentarca 'The Last Dance' bit će emitirana u 3 sata iza ponoći (s nedjelje na ponedjeljak), u Americi na ESPN-u, a u Europi na Netflixu.

Stvari koje trebate znati

Iako će se sezona bazirati na 'posljednjem plesu', odnosno zadnjoj sezoni dinastije Bullsa, bitno je napomenuti kako su Bullsi bili upravo to - dinastija. Osvojili su ukupno šest naslova, dva puta napravili su 'threepeat', odnosno osvojili tri naslova zaredom, a između toga je Jordan odustao od košarke i igrao bejzbol. 

Bullsi su bili puno više od Pistonsa, za koje se činilo kako bi mogli biti dinastija devedesetih nakon što su osvojili dva naslova zaredom: 1989. i 1990. godine. A onda je na scenu stupio Jordan s Bullsima!

Ipak, nakon prvog perioda dinastije činilo se kako je Jordanov odlazak u bejzbol - konačan kraj. Hakeem Olajuwon osvojio je dva naslova sa svojim Rocketsima upravo u tom periodu, no u prvoj punoj sezoni Michaelovog povratka stvari su opet postale jasne.

Možda i jasnije nego ikad. Pa uz Scottieja Pippena, sad je tu bio i Dennis Rodman, a tu je bio i Toni Kukoč...

Međutim, uoči zadnje sezone u kojoj su osvojili titulu i uoči tog 'posljednjeg plesa', stvari su se pomalo počele raspadati. Na terenu je sve i dalje izgledalo kako treba, ali u pozadini to tako nije bilo.

Jordanu, Rodmanu i treneru Philu Jacksonu ostala je tek jedna godina na ugovoru uoči te sezone, a Pippen je bio van terena nakon operacije i u prilično lošem odnosu s generalnim menadžerom Jerryjem Krauseom. Krause je također poručio Jacksonu da može slobodno ići usprkos tomu što je Jordan rekao kako ne želi igrati za nijednog drugog trenera. 

- Phil je započeo godinu rekavši da je ovo naš posljednji ples. Mi smo tako to i odigrali. Otežava ti igrati to što znaš da se to bliži kraju, ali isto tako smo bili još fokusiraniji da sve završimo kako treba - rekao je prije nekoliko dana Jordan na emisiji Good Morning America voditeljici Robin Roberts.

Raskol s Krauseom

Nakon pet titula u osam sezona Phil Jackson izgubio je svoje živce nakon što mu je Krause poručio kako uspjeh momčadi nije zasluga igrača i trenera. To je zvučalo pomalo smiješno s obzirom na to da su Bullsi tada igrali takozvani 'trokutni napad' kojeg je koristio Jackson, a velike zasluge za to išle su pokojnom Texu Winteru, koji je Jacksona godinama pratio kao pomoćnik, a njega je u Bullse doveo baš - Krause. 

Winter je uzeo 'trokut' kojeg je izmislio Sam Barry i uveo u njega brojne inovacije, a to se naposljetku ispostavilo punim pogotkom jer su igrači u njemu briljirali s obzirom da je 'trokut' ostavljao dovoljno prostora kako bi svi na terenu mogli igrati svoju igru. I sam Kukoč je jednom prilikom rekao kako ga nije bilo lako shvatiti, ali naposljetku ga je svladao i - itekako se isplatilo.

- Krause je rekao Jacksonu da će ostati bez posla čak i ako odradi cijelu regularnu sezonu neporažen - prisjetio se Jordan. 

- Phil je samo htio biti trener još jednu godinu, a i mi smo htjeli da on bude trener samo još jednu godinu - rekao je Krause prema New York Timesu.

Jackson se naravno nije složio s time. Jedina crna točka bile su, prema njemu, Krauseove izjave i njegovo mišljenje da organizacije osvajaju prvenstva, a ne treneri i igrači. Jordan je rekao da se neće vratiti ako ja ne budem trener, no uprava je već planirala dovesti nekog drugog. Vjerojatno Tima Floyda s Iowe. To je pričao još te godine. 

Naposljetku, bio je u pravu. Floyd je preuzeo klubu, pobijedio u tek 45 utakmice kroz tri sezone pa otišao s klupe u prosincu 2001. godine. U međuvremenu, Jackson je nakon jednogodišnje pauze preuzeo Lakerse i s njima uzeo još pet naslova.

Pippen nije bio zadovoljan

Pippen je bio daleko od sretnog čovjeka te godine. Za početak, propustio je prvih 35 utakmica sezone i nije se vratio do siječnja. Tajming operacije navodno je naljutio Jordana i druge suigrače s obzirom na to da je Pippen čekao trening kamp da se podvrgne istoj.

Isto tako, i on je bio u jako lošim odnosima s Krauseom već nekoliko godina. Sve je krenulo još 1995. godine kada je ljutiti Pippen zbog male plaće rekao kako se nadao da će biti razmijenjen u neku drugu momčad. Pričalo se o razmjenama u Seattle, Sacramento, Miami, Lakerse i slično, no Pippen nikad nije razmijenjen nigdje, a otad je Krausea smatrao lažljivcem.

Glasine o razmjeni nastavile su se i te sezone u kojoj je Pippen bio tek šesti najplaćeniji igrač! 

Ljutio ga je i Kukoč

Jedan od dugogodišnjih izvora njegovog nezadovoljstva bio je i Toni Kukoč.

Kukoča su Bullsi birali u drugoj rundi drafta 1990. godine, a Krause ga je godinama nagovarao na odlazak 'preko bare'. Prvi susret Pippena i Jordana s Kukočem bio je sve osim toplog.

- Krause je regrutirao tog tipa i stalno pričao koliko je on dobar igrač. To je bilo poput oca koji ima svu svoju djecu i onda vidi neko drugo dijete koje voli više nego svoju vlastitu. Mi nismo igrali protiv Kukoča, igrali smo protiv Jerryja Krausea u hrvatskom dresu - rekao je Jordan u dokumentarcu 'Dream Team'.

Kukoča je sličan tretman dočekao i nakon odlaska u Chicago 1993. godine. Par godina kasnije Toni je i sam priznao kako ga je iznenadio Pippenov hladan doček. Iako dvojac nikad nije javno imao nekih problema, a Pippen je i rekao kako Kukoč treba biti u Kući slavnih, Amerikanac nikad nije bio oduševljen s novcem kojeg je Krause uložio u Hrvata, pogotovo s obzirom na to da se smatrao potplaćenim. 

Pippen se nikad nije libio reći što misli, a u trećoj utakmici polufinala Istočne konferencije 1994. godine svoje nezadovoljstvo je demonstrirao i tako što je prosjedio zadnje dvije sekunde utakmice na klupi nakon što je Jackson odlučio da će Kukoč šutirati u akciji za pobjedu. Kuki je taj šut protiv Knicksa i pogodio, iako su naposljetku izgubili seriju, a 'Pink Panther' iz Splita naposljetku je postao ubojito oružje za Bullse i osvojio titulu Najboljeg šestog igrača NBA lige 1996. godine.

Kukoča je, ipak, svojevrsno na nož dočekao i sam Jackson. 'Zen Master' svojim je igračima uvijek davao knjige za čitati, a Kukoču je, u šali, dao - strip! Opravdavao se Jackson kako ne zna koliko dobro Kukoč razumije engleski, no ipak mu je sljedeći put morao dati knjigu, a dao mu je nešto 'domaće' - roman 'Na drini Ćuprija'. Kojeg je i sam pročitao!

Tu su i Jordanovi počeci

U serijalu 'The Last Dance' doznat ćemo i neke stvari o Jordanovim početcima poput njegove sveučilišne karijere. Još 1982. godine zabio je koš sa sirenom za osvajanje NCAA sveučilišne titule, a rekao je da je on zapravo u tom trenutku postao Michael Jordan. 

- Nitko dotad nije znao za mene van sveučilišta. Znali su me kao Mikea Jordana. Kad sam zabio taj koš, moje ime je postalo Michael Jordan i mislim da je ono odjeknulo daleko van sveučilišta i sve u mojoj karijeri se od tada gradilo na tom imenu - rekao je Jordan u 'Good Morning America'.

- U to vrijeme koristile su se poštanske markice, slao sam majci pisma gdje sam joj govorio koliko je volim, a znao sam imati i samo 20 dolara na računu. Nismo imali Instagram, Twitter i slično. Nisi živio na telefonu.

U serijalu je i anegdota kada je Jordan pri početku svoje NBA karijere imao ozljedu. On je htio nazad na teren, a uprava se nije slagala s tim.

- Doktor mi je rekao da postoji 10 posto šansa da se ponovno ozlijedi. Karijera bi mu bila gotova. Rekao sam Michaelu da ne razumije što hoću reći  - otkrio je Jerry Reinsdorf, vlasnik Bullsa, a Jordan nije bio oduševljen:

- To je bilo deset posto, no bilo je 90 posto da se to ne dogodi. Svi su razmišljali samo o negativnom dijelu, ja sam vidio čašu napola punu.

Jerry ga je upitao:

- Što ako imaš užasnu glavobolju, a ja ti dam deset pilula od kojih te devet izliječi, a jedna te ubije. Bi li uzeo pilulu?

Jordan mu je hladno odgovorio:

- Ovisi o tome koliko je gadna glavobolja!

Nije sve u zvijezdama

Iako će u prvom planu u serijalu, očekivano i zasluženo biti Michael Jordan, pa onda ostali ključni igrači poput gore navedenih, u Bullsima je te godine bilo još brojnih imena koje ćemo gledati u serijalu. 

U doigravanju je te godine za Kukočevu momčad uz njega nastupilo još jedanaest igrača: Michael Jordan, Scottie Pippen, Dennis Rodman, Luc Longley, Ron Harper, Steve Kerr, Scott Burrell, Bill Wennington, Dickey Simpkins, Randy Brown i Jud Buechler. 

Luc Longley -  Australski div, koji je bio sedmi izbor drafta, visok je 2018 centimetara i bio je jedan od bitnijih igrača u drugom dijelu dinastije. U Bullse je došao 1994. godine i ostao do 1998. Te sezone posljednjeg naslova Bullsa igrao je 25 minuta u doigravanju i zabijao je osam poena s pet skokova. Od 2013. radi kao pomoćni trener australske košarkaške reprezentacije. Jednom prilikom rekao je kako ga je Jordan zvao dok je bio ozlijeđen u sezoni 1996./97. Izbivao je tada dva mjeseca s terena, a Jordan ga je molio da se vrati što prije jer nije imao nikog da mu postavlja blokove. Živi u omalenom Denmarku koji je na pet sati vožnje od Pertha, a smisao za humor snažan mu je i dan danas. Prije par godina našalio se s NBA League Passom, odnosno NBA platformom za gledanje svih NBA utakmica, čak i onih ranije odigranih iste sezone.

- Mislim da je smiješno što moram plaćati za League Pass. Stavio sam ime u formular i mislio si da će me možda prepoznati... Ali nije! Srećom, i dalje mi šalju novac za to što se pojavljujem u njihovoj igrici - sa osmijehom je rekao Longley prije par godina.

Steve Kerr - Omaleni snajper ugrabio je pet prstenova kao igrač. Tri s Bullsima, dva sa Spursima. U tom doigravanju igrao je dvadesetak minuta po utakmici i u gotovo svakom susretu stavio tricu kao dežurni šuter iz daljine. U NBA finalu 1997. zabio je šut za pobjedu protiv Jazza, a još je poznatiji postao kao trener. Pod njegovim vodstvom Golden State Warriorsi postali su nova košarkaška dinastija, a s njima je osvojio još tri naslova.

Ron Harper - Harper je također osvojio pet naslova kao igrač. Isto tri s Bullsima, a dva s Lakersima. Bio je Ron itekako dobar igrač, iako se to u Bullsima ponekad nije vidjelo pa je u tom doigravanju zabijao tek oko sedam poena po utakmici. Manje je poznato da je briljirao na prijelazu iz osamdesetih u devedesete u dresovima Cavaliersa i Clippers gdje je zabijao 22, odnosno 23 poena po utakmici u nekim sezonama, a tih je godina u četiri različita doigravanja zabijao malo manje od 20 poena po susretu. Naravno, ne u Bullsima. Harperovo kumče R.J. Hunter danas je profesionalni košarkaš, a njegov sin igra sveučilišnu košarku.

Scott Burrell - Burrell je bio jedna od Jordanovih 'žrtava' te sezone. Iako je Jordan rekao kako bi ga neki mogli zamrziti, Burrell ne vidi razloga za to. 'Oni mogu pomisliti da je on natjecateljski nastrojen, ali ne mogu ni zamisliti do koje mjere. Ja sam to sve shvaćao kao način da postanem bolji igrač, nisam mislio da me omalovažava. On je bio veliki radnik i nikad nije bio zadovoljan s onim gdje je, a ja sam isto te godine morao dati svoj doprinos', rekao je Burrell, koji je uz košarku briljirao i u bejzbolu gdje su ga na MLB draftu odabrali Toronto Blue Jaysi. Burrell danas trenira košarkašku momčad Sveučilišta Južnog Connecticuta.

Jud Buechler - Buechler je u tom doigravanju igrao tek četiri minute po utakmici, a poznat je kao rekorder u jednoj 'neslavnoj' statistici. Prvi je u 'trilijunima'. Amerikanci tako zovu broj utakmica u kojima je igrač odigrao barem minutu bez da je napravio ikakav učinak u ijednoj statističkoj kategoriji. Dakle, iza broja minuta, slijedilo je - 12 nula. Buechler ima 55 takvih utakmica! Danas je pomoćni trener New York Knicksa.

Dickey Simpkins -  Simpkins je nekakva vrsta američkog Bruna Šundova. U cijeloj karijeri jedino je u Bullsima proveo preko tri godine, a tamo je i započeo karijeru u kojoj je čak 16 puta mijenjao klub. Zanimljivo je kako su ga Bullsi te godine kad su osvojili posljednji naslov i razmijenili najesen. I to za Scotta Burrella! Poslali su ga u Warriorse koji su ga otpustili odmah, a Bullsi su ga potom - ponovno potpisali! Simpkins je danas skaut za Charlotte Hornetse.

Bill Wennington - Stasiti Kanađanin te je godine već bio veteran i s 34 godine na leđima igrao je tek nešto preko sedam minuta po utakmici u doigravanju. Iako statistički nije puno pridonio, u 'Vjetrovitom gradu' bio je omiljen tih godina pa je McDonalds u Chicagu po njemu nazvao i svoj burger 'Beef Wennington', što je bio neloš marketinški potez s obzirom na sličnost imena s poznatim jelom visoke kuhinje 'Beef Wellington' u kojemu se radi o odresku u lisnatom tijestu zajedno s guščjom jetrom ili pršutom.

Randy Brown - Brown je u tom doigravanju igrao tek pet minuta po utakmici, a nakon odlaska najvećih zvijezda u Bullsima je postao starter. Ipak, ni tad nije zabijao dvoznamenkaste brojke. U Bullse se vratio 2009. godnie kao direktor za razvoj igrača, a 2010. bio je asistent generalnom menadžeru da bi tri godine poslije bio njegov glavni pomoćnik. Prije tri godine špekuliralo se kako je glavni uzrok svađa igrača i uprave bio taj što je netko javljao upravi o svim tajnama koje se događaju u svlačionici, a to je navodno upravo bio Brown.