Jedini je igrao za tri 'repke' na OI, Baliću je bio najbolji bek...

Imate fotografije sa sportskim legendama? Šaljite nam ih na sport24@24sata.hr, Viberom i WhatsAppom na broj 099/224-2424 ili na Facebook stranicu facebook.com/24sataSport/. Svaka fotografija objavljena u tiskanom izdanju 24sata bit će honorirana. 

Iztok Puc je možda najbolji lijevi bek koji je igrao rukomet. Imao je sve, od šuta do pregleda igre, nahvalio je legendarnog hrvatskog rukometaša najbolji svih vremena - Ivano Balić. Iztok je te 2011. vodio veliku životnu bitku sa zloćudnom bolešću.

Pokretanje videa...

02:26

Video: pixsell/ilsutracija

Priča ovog, prečesto zaboravljenog sportaša, počela je u Slovenj Gradecu, u susjednoj Sloveniji. Tko je mogao i slutiti da će ta mala i do tada neugledna rukometna zemlja nama i svijetu dati ponajboljeg lijevog vanjskog ikada. Oni malo stariji i danas se sjećaju topovskog šuta Žoge, kako su ga zvali.

'Prvo moraš završiti školu'

Kovati ga je počeo Miro Požun, otac slovenskog rukometa i legendarni profesor koji je stvorio i današnjeg trenera PPD Zagreba, Branka Tamšea. Puc je počeo u lokalnom RK Šoštanju, a još kao tinejdžera zapazio ga je tadašnji jugoslavenski reprezentativac Zlatan Arnautović.

- Ovaj klinac će biti vrhunski igrač, morate ga dovesti - rekao je Arnautović upravi bosanskohercegovačkog Borca koji je tada harao europskom rukometnom scenom. 

Iztok Puc prošao je i dodatnu provjeru iskusnog lisca Abasa Arslanagića. Ipak, Žogin mentor Miro Požun maloljetnog klinca nije odmah pustio u Borac. Požun je inzistirao da Puc završi srednjoškolsko obrazovanje jer je znao koliko je ono važno za mladog sportaša.

'Brucoš' Iztok 1985. potpisao je prvi profesionalni ugovor sa spomenutim Borcem, a dvije godine kasnije uzeo je svjetsko zlato s juniorskom momčadi Jugoslavije. Ta generacije godinu dana kasnije nastupila je na Olimpijskim igrama u Seoulu i uzela broncu, a to je bio tek prvi čin Iztokove nevjerojatne reprezentativne karijere.

Obožavao ga je proslavljeni hrvatski rukometaš Zlatko Saračević koji ga je, kad je sa 17 godina iz Slovenije došao u Borac, prozvao Žoga.

- Imam bedž s njegovim likom u autu, mislim da ga neću ni micati. Bio mi je poput brata, puno toga prošli smo zajedno, a o njemu kao igraču nema smisla ni govoriti. Nije volio trenirati, ali njemu trening nije ni trebao. Znao je sve o rukometu. Danas takvih igrača više nema, bio je neponovljiv. Dok smo igrali zajedno, on je mislio, a ja šutirao - rekao je Saračević.

Gol tri sekunde prije kraja za europsku krunu

Nije mogao odoljeti zovu tadašnjeg zagrebačkog Badela 1862 pa se 1990. godine odlučio okušati u hrvatskom rukometu. Zagrebaši su u to vrijeme bili sila, a dovođenje Puca bio je samo šlag na tortu. Nije sve bilo idilično jer se Jugoslavija ubrzo raspala, a počeo je bjesniti taj nesretni rat.

Zagrebaši su tih godina praktički bili 'beskućnici'. EHF im nije dopuštao odigravanje domaćih utakmica u Zagrebu zbog sigurnosnog rizika pa su igrali diljem Europe, najčešće u Austriji. Ta generacija Zagreba bila je najbolja klupska svih vremena, a 1992. okrunili su se naslovom europskog prvaka.

Momčad koju su predvodili Pušnik, Peribonio, Ćavar, Obrvan, Jović, Načinović, Kljajić, Goluža i naposljetku Iztok Puc uzela je prvi od dva naslova europskog prvaka u klupskoj povijesti protiv španjolskog Santandera, a drugi je stigao već godinu dana kasnije, ali uz puno više drama.

S druge strane parketa stajao je tada strašni Wallau Massenheim, prvak njemačke Bundeslige koji je u polufinalu izbacio neprikosnovenu Barcelonu, a u svojim je redovima imao Finca Michela Källmana, kojeg se smatralo ponajboljim europskim rukometašem u tom trenutku uz našeg Paku Ćavara. Bio je tu i tada najbolji njemački rukometaš Martin Schwalb. Na klupi slavni brk Heiner Brand, kasnije europski prvak s Njemačkom. 

Prvo je Zagreb pred 12 tisuća navijača u vatrenoj atmosferi Doma sportova tukao Nijemce 22-17, a u uzvratu su rukometaši Wallau imali isti rezultat tri sekunde prije kraja...

Deveterac za Zagreb, vrijeme je zaustavljeno, tri sekunde do kraja. Neno Kljajić izvodi loptu, Puc je prima i odmah tuče, praktički bez skoka. I lopta je u golu, kreće veliko slavlje oko 600 hrvatskih navijača u dvorani u Frankfurtu.

- U dvorani je bilo 10.000 ljudi i ništa se nije čulo. Ma mogao bih ja tu sad reći kako sam imao dobar pregled igre pa da sam vidio kako mašu s klupe, ali nije bilo tako. Slučajno sam se okrenuo. Istrčao van, pokojni Puc ušao i ostalo piše povijest. I dan danas kad se nađemo ja u šali znam reći: 'Čekajte malo ljudi, svi se sjećaju Pucova gola. A ključni potez napravio sam ja! Kako?! Pa izašao sam van' - smije se Keta. 

Postao svjetski rekorder

Iztok Puc je odmah po početku rata prekrižio reprezentaciju Jugoslavije, a nedugo nakon dolaska u Hrvatsku dobio je hrvatsko državljanstvo. Zagolicalo je to maštu čelnika HRS-a koji su ga privoljeli na igranje za Hrvatsku, a Puc se uvijek ponosio tim periodom svoje karijere.

Prvo je 1994. uzeo broncu na Europskom prvenstvu pa godinu dana kasnije srebro na Svjetskom, da bi žetvu medalja završio zlatom na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine.

- Na otvaranju Igara dobili smo cipele koje smo morali nositi. Žoga je dobio broj manje i zbog toga je ozlijedio tetivu. Cijele OI igrao je na jednoj nozi, ali nije mu smetalo da u polufinalu odigra savršenu utakmicu i odvede nas u finale - ispričao je Zlatko Saračević.

Drugi nastup na Olimpijskim igrama, druga reprezentacija, ali to nije sve... Iztok Puc nije mogao sjediti prekriženih ruku i gledati kako njegova prva domovina Slovenija životari europskim rukometom pa je po treći put u karijeri odlučio promijeniti reprezentaciju i zaigrati za Deželu.

Žoga je 2000. sa Slovenijom sudjelovao na Olimpijskim igrama u Sydneyu i tako postao prvi i jedini čovjek u povijesti tog natjecanja koji je nastupio za tri različite reprezentacije.

U smiraju svoje rukometne karijere vratio se u slovenski klupski rukomet te je nastupao za Celje i Prule 67.

Nakon karijere bio je malo distanciran od javnosti, a vodio je miran obiteljski život sa suprugom Jasenkom koja je kćer legendarnog Hrvoje Horvata Cvebe. Preselio je na Floridu gdje je pažnju posvetio svom sinu Borutu koji je slovio za talentiranog tenisača, a nastupao je, poput oca, za slovensku i hrvatsku reprezentaciju. Boruta je jedno vrijeme čak trenirao i Goran Ivanišević.

Ujedinio je klubove

A onda šok... Dijagnosticiran mu je rak pluća koji je razarao njegovo tijelo te se proširio na jetru. Obitelj i njemu bliski ljudi Žogin su spas vidjeli u eksperimentalnom liječenju u Kaliforniji. 

Takve stvari uvijek koštaju, a Puc je svojom veličinom ujedinio do tada nespojivo, ili barem nikad toliko blisko. RK Zagreb je te 2011. igrao utakmicu Lige prvaka s Barcelonom, a sav prihod od ulaznica trebao je ići za liječenje dobroga Žoge. Čelnici Zagreba isto su dogovorili i s Borcem u SEHA ligi, a u planu je bila i humanitarna utakmica između reprezentativaca Hrvatske iz Atlante te Slovenaca iz Sydneya, ali...

Iztok je u San Diegu izgubio životnu bitku u 46. godini, a njegova prerana smrt dotukla je neke naše rukometaše.

- Sjećam se Pucova gola protiv Wallaua, jako dobro pamtim tu utakmicu. Imao sam 14 godina, gledao sam je doma u Splitu. Iztok me oduševio. I poslije sam pogledao tu utakmicu još nekoliko puta - rekao je tada Ivano Balić koji je Puca smatrao najboljim lijevim vanjskim svih vremena.

Prvi čovjek Zagreba Zoran Gobac rasplakao se na presici.

- Iztok je bio stožerni igrač, odrastao je u našem klubu. Moramo mu se zahvaliti na svemu što je dao za naš klub i rukomet. Bio je doveden u naš klub 1990. godine, probio je sve transfere u Hrvatskoj i Europi te godine. S njim smo napravili stravičan iskorak, bili dvaput klupski prvaci Europe. On je s reprezentacijom bio treći u Portugalu, drugi na Islandu na SP-u, a kruna karijere mu je bila zlatna olimpijska medalja. Bio je gospodin-čovjek. Igrao je za tri selekcije, jedan je od najvećih rukometaša u povijesti - rekao je Gobac i dodao:

- Izrazio je želju da bude kremiran, dio da se pospe u Novalji,  dio s majkom. Želim da damo svi sve od sebe da ga dostojanstveno ispratimo.

- Takav je život. Odnio je toliko medalja, no zadnju borbu nažalost nije izdržao. Čitava bivša Jugoslavija, ne samo Hrvatska i Slovenija ostala je bez jednog velikog čovjeka i rukometaša - zaključio je proslavljeni golman Barcelone Danijel Šarić prisjetivši se velikog Iztoka Puca. 

- Bio je veliki igrač, ali još veći čovjek. Uz njega vežemo najveće uspjehe hrvatskog i slovenskog rukometa - govorio je kroz suze Leopold Kalin, čelni čovjek slovenskog rukometnog saveza.

Na Žoginoj komemoraciji u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog bili su i Neno Kljaić, Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Božidar Jović, Zlatko Saračević, Zvonimir Bilić, Goran Ivanišević, Dudo Šimenc, Mario Ančić, Stojko Vranković...

Uspomenu na Puca, a i kako bi mladim generacijama približili njegovu sportsku veličinu HOO, Slovenski olimpijski odbor te Hrvatski i Slovenski rukometni savezi utemeljili su nagradu 'Iztok Puc' za najdarovitijeg mladog rukometaša do 18 godina.

U znak trajnog sjećanja na Iztoka Puca otkrivena je i spomen-ploča ispred zagrebačke Kutije Šibica. Idejni začetnici za postavljanje spomen-ploče Iztoku Pucu bili su; Slovenski dom, Zagreb i Vijeće slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s rukometnim klubom Prvo plinarsko društvo Zagreb i uz potporu Grada Zagreba.

Osvojeni trofeji

Individualne nagrade

Nastupi i golovi za reprezentaciju