Mladi reprezentativac Japana ima 21 godinu i 190 cm, 10.000 km daleko je od doma, ali brzo se adaptirao i počeo zabijati golove. Uzor mu je Henry, a od hrvatskih nogometaša najdraži mu je Mandžukić
Japanac zabio dvaput Dinamu: Klanjam se igralištu, a šokiralo me koliko Hrvati voze bicikle...
Od Tokija do Pule... Taichi Hara (21) prošao je pola svijeta da bi zaigrao na 'Drosini'. U Istri je mjesec i pol dana, adaptirao se pa zabio osam golova u tri mjeseca u Istri, od kojih dva u finalu Kupa protiv Dinama. Japanac je atipični nogometaš, 'krilo' od 190 cm.
POGLEDAJTE VIDEO: Taichi i Aurora
Pokretanje videa...
Deset tisuća kilometara ste daleko od doma. Kakva priča stoji iza te vaše selidbe na drugi kraj svijeta, u rajsku zemlju Istru?
- Vrlo jednostavna. Nogomet sam počeo igrati u vrtiću, jako rano sam odabrao nogometnu profesiju i jasni cilj: igrati u Europi. Postojala je i ponuda iz Poljske, ali kad se dogodila šansa da zaigram u zemlji finalistu Svjetskog prvenstva odmah sam rekao 'da'! Osim toga, Japan je pun nogometnih fanova, a svi pamte da je Kazu Miura igrao i u Dinamu - priča Taichi za 24sata.
Konačni cilj?
- Kao ispunjenje snova bilo bi igranje za Manchester United. Ali... Polako. Korak po korak. Do kraja ove sezone sam u Istri i samo sam na to fokusiran.
Istrina sudbina je borba za opstanak...
- I ostat ćemo u 1. HNL. Ja ću se za to pobrinuti, mojim golovima!
Krilo od 190 cm. Niste baš klasični nogometaš.
- Zato mi najdraži hrvatski nogometaš nije Modrić ili Brozović nego Mandžukić, a uzor i zvijezda vodilja što se nogometnog stila tiče bio je i ostao Thierry Henry.
Prva HNL?
- Dobra liga, dobar nogomet. Jaki klubovi kao ovaj Dinamo koji je sjajan u Europi, pa Rijeka, Osijek, ove sezone jaka Gorica. Čini mi se da se mi Japanci bolje snalazimo tehnički, na malom prostoru, a da ste vi Hrvati dinamičniji u igri i fizički moćniji.
Svaki put kad ulazite na nogometni teren, prije nego što kročite na travnjak, naklonite se igralištu. Neki japanski običaj ili...?
- Nije nego je: moj običaj. Zahvala životu, zahvala što mogu raditi ono što volim, zahvala na igranju nogometa!
Pula, Istra, Hrvatska... Drugi kraj svijeta, drukčija kultura, drukčiji običaji.
- Na žalost, zbog pandemija druženja je puno manje nego što bi ga inače bilo, ali oduševljen sam kako sam dočekan i primljen u klubu i gradu. Ljudi su divni. Šokiralo me koliko malo ljudi vozi bicikle! Kod mene u Japanu svi voze. Potresi? Istra se nije tresla, ali ne brinu me. Mi Japanci smo na to navikli.
Pozdrav čitateljima 24sata na hrvatskom?
- Zasad sam naučio samo one kratke nogometne izraze koje jedan drugome uzvikujemo na utakmici: 'ajde', 'moja', 'ajmo', 'dobra'... I taj pozdrav: 'bog'. Lijepo mi je u Hrvatskoj i jedva čekam da vas sve vidim: na tribinama! - rekao nam je 'istarski samuraj' Taichi Hara.