Svaki rukometaš kad igra za domovinu, za dres, sanja zlato s Hrvatskom. Tako i ja. Kad smo došli na turnir, nismo ni sami znali što očekivati, pomladili smo reprezentaciju... I onda se dogodi ovo, kaže Duvnjak
Istrčite i uživajte, kako god da završi, za nas ste pobjednici...
Godina je 2006. Tada 18-godišnji Domagoj Duvnjak i Igor Karačić oduševili su svijet. Na kadetskom prvenstvu u Estoniji pomeli su Španjolce, Francuze, Nijemce, Dance... I uzeli zlato. Bilo je to posljednje i jedino Duvnjakovo zlato. Godinu poslije debitirao je za A reprezentaciju... Igrao je tri finala, niti jednom nije uzeo zlato.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Sjećam se tog kadetskog prvenstva, ali kroz maglu, ha, ha... Bilo je to fenomenalno iskustvo, nadam se da ćemo ponoviti danas protiv Španjolske - kaže kapetan Domagoj Duvnjak.
POGLEDAJTE S KIM JE OD RUKOMETAŠA TRENER LINO ČERVAR IMAO NAJVIŠE RAZMIRICA:
Ovo je njegov turnir. Vidjelo se to od prve utakmice, od prvog treninga. Način na koji vodi momčad je impresivan. Baš kao Luka Modrić u Rusiji. Uz takvog kapetana i ostali se osjećaju jače, moćnije. I onda nema straha.
- Svaki rukometaš kad igra za domovinu, za dres, sanja zlato s Hrvatskom. Tako i ja. Kad smo došli na turnir, nismo ni sami znali što očekivati, pomladili smo reprezentaciju... I onda se dogodi ovo. U finalu smo Europskog prvenstva. Ma od Graza, Beča pa do Stockholma, sve je fantastično. Navijači nas nose, letimo na njihovim krilima.
Euforija je zahvatila Hrvatsku, naručuju se čarteri za Stockholm, iz svih dijelova Njemačke i Skandinavije sprema se više od 10.000 hrvatskih navijača. Došao je i Ivan Duvnjak, Domagojev otac.
- Ne znam kako je preživio utakmicu. Bio je i 2010. u Beču na polufinalu. Vidjeli smo se nakon utakmice... Je, preživio je - kaže kroz smijeh Duvnjak.
Te 2010., kad smo posljednji put igrali finale, Duvnjak je imao 21 godinu. Bio je izuzetno talentirani klinac, kojeg su već tad vidjeli kao nasljednika Ivana Balića. Danas, Duvnjak je ono što je nekad bio Balić. Osvoji li zlato, nećemo pretjerati ako kažemo da će biti najveći hrvatski rukometaš.
- Teško mi je usporediti tu 2010. i danas. Deset godina je prošlo...Evo, ja sam već 13 godina u reprezentaciji, od 2007. Uh, kako vrijeme brzo prolazi.
Da, prolazi. Izmislili su sto načina kako da brže prođe vrijeme, niti jedan kako ga zaustaviti. Eh, kad bismo ga mogli zaustaviti nakon zlata u Švedskoj. Da uživamo što duže. I zato, dečki, uživajte danas. Kako god završilo, za nas ste pobjednici...