Kristian Pavlović, nekadašnji igrač Dinama ostvario je transfer karijere baš u Portugal, ali pogodila ga je teška ozljeda koljena. Sad 12 sati na dan živi uz zlato i pomaže obitelji u tom poslu
'Igrao sam nogomet u Dinamu i Portugalu, a sad sam zlatar...'
Do 16. godine bio je u Dinamu i igrao s nekadašnjim kapetanom Domagojem Antolićem, prešao potom u Zagreb i igrao s Mateom Pavlovićem, a onda ga je, sasvim nenadano, s 18 godina, pozvao portugalski prvoligaš Nacional s Madeire.
Karijera Kristiana Pavlovića (29) nakon tih lijepih dana pretrpjela je strelovit pad. Prije nego što je prvi put zaigrao za bivši klub Cristiana Ronalda, imao je tešku ozljedu koljena. No ni to nije bio kraj lošim vijestima.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
- Imao sam peh s ozljedom, operirali su me četiri puta. To mi je malo bolna točka. Bile su to loše operacije, pa mi boravak u Portugalu nije ostao u najljepšem sjećanju - kaže nam Kristian i dodaje:
- Što se života tiče, tamo je vrlo dobro i da se napredovati. Portugal živi za sport, stepenica je više od nas. Bolji je nogomet, više se ulaže u mlade igrače i daje im se prilika, što se vidi i danas. Njihovi su mladi nogometaši u vrhu svjetskog nogometa.
Iza zlatarstva stoji mukotrpan rad
Pavlović se morao ostaviti nogometa i okrenuo se obiteljskom poslu, zlatarstvu, gdje je ostao i danas. U Obrtničkoj školi upisao je prekvalifikaciju za zlatara. Nakon dvije godine rada i učenja kod oca položio je ispit za majstora.
- Bilo je tu i uspona i padova, ali naučio sam puno na vlastitim greškama - kaže.
Njegovi se bave zlatarskim poslom 34 godine. Otac Stjepan više od 25 godina izrađuje prstenove za slavodobitnike Sinjske alke.
- Ljudi u zlatarstvu samo gledaju cijenu i vrijednost finalnog proizvoda, ne znaju da iza toga stoji mukotrpan rad 10-12 sati na dan. Radi se otvorenim plamenom, raznim kiselinama, oštrim predmetima i strojevima. Najčešće su ozljede opekline i posjekline. To je zahtjevan i težak zanat, ali ja ga obožavam - kaže Kristian, kojeg je oduševio Dinamo ove sezone.
- Ova generacija ima jedno srce koje kuca isto. Svi se tako drže, od trenera do igrača. Nisu to toliko zvučna imena, ali igraju bolje nego ona generacija današnjih velikih igrača - zaključio je.