Igrao je dan nakon smrti oca i kćeri, Tuđman ga nije pustio...

Kada pričamo o legendama Dinama i igračima koji su obilježili hrvatski nogomet, njegovo ime je neizostavno. On je igrao i za HAŠK Građanski i Croatiju, ali njemu je uvijek u srcu bilo zapisano samo ime Dinamo. Legendarni Slavko Ištvanić (52) bio je sinonim požrtvovnosti i borbenosti za vrijeme svoje ere u Dinamu unatoč životnim nedaćama koje su ga pogađale. Dok se bavio nogometom preminuli su mu kćer i otac, a sin mu boluje od cerebralne paralize. 

HUMANITARNI SPEKTAKL Boban, Mlinarić... za pomoć bolesnom sinu ikone Dinama

Trebao je samo jedan poziv da se okupe svi igrači i dogovore utakmicu čiji će prihod ići za liječenje njegovog sina. Dinamovci za Dinamovca” naziv je velike humanitarne utakmice koju članovi Dinama okupljeni u Udrugu “Dinamo to smo mi” organiziraju u nedjelju 12. svibnja u dvorani Dražena Petrovića.

Na toj utakmici, kojom će se obilježiti obljetnica mitskog 13. 5. 1990. i nikad održane utakmice Dinama i Zvezde, odlučili su sav prihod od prodanih utakmica donirat će se za pomoć liječenju sina Dinamove legende Slavka Ištvanića koji boluje od cerebralne paralize.

Nogometnu karijeru započeo je u Dinamu gdje je proveo čak 12 godina i skupio nevjerojatnih 527 nastupa. Zatim se uputio u Segestu, Sesvete, Novalju i Dugo Selo, gdje je i završio karijeru. 

Bio je jedan od igrača kojeg ste morali imati u ekipi. Bio je Dinamov Totti i Zanetti. Veliki radnik, čovjek koji je uvijek igrao za momčad, koji je znao podviknuti kada je trebalo i podignuti igrače. Bio je nezamjenjiv u zvjezdanom Dinamu gdje su igrali Šuker, Boban, Cvitanović, Kujtim Shala, Marko Mlinarić. 

Tuđman ga nije pustio

Koliko je bio bitan, znao je i Franjo Tuđman. Ištvanić je kao kapetan, branič i vođa Dinama bio veliko ime na ovim prostorima, željeli su ga brojni klubovi, no predsjednik je izričito zabranio njegov odlazak.

- Nažalost, tako je. Imao samo nekoliko prilika za otići u inozemstvo i osigurati egzistenciju. Tražili su me Leipzig, Nürnberg, Maccabi iz Haife, nekoliko klubova iz Meksika, ali koliko sam čuo, upravo je on to onemogućio. Pitate se kako je moguće da se predsjednik države petlja u politiku nogometnog kluba te iz nekakvih svojih interesa nekome uništi zadnju priliku da zaradi za život? Tako, živimo u Hrvatskoj, a ovdje je sve moguće - rekao je Ištvanić nedavno za Index.

Umrli mu kćer i otac, pa svejedno igrao

Bio je potpuno podređen momčadi za koju bi dao sve, a to se vidjelo 1989. i 1993. godine, kada je proživio ogromne obiteljske tragedije. Te kobne 1989. godine Dinamo je igrao protiv Borca u Banja Luci, a njemu je dan prije preminula tek rođena kćer.

- Sjećate li se čuvene utakmice između Borca i Dinama u Banjoj Luci 1989. kad je Beusan ispraznio tribinu s BBB-ima? Dan prije mi je umrla curica. Rodila se prerano, bila je u inkubatoru i umrla je od sepse. Zamislite što sam proživljavao tih dana. Supruga mi je bila u bolnici, a ja sam ipak ispunio papirologiju koju sam morao i otputovao u Banju Luku - rekao je.

Četiri godine poslije Modri su trebali igrati protiv Hajduka u finalu Kupa, a Slavka je pogodila još jedna tragedija. Umro mu je otac samo dan prije, no on je svejedno otišao na utakmicu.

- U četiri sata popodne sam pokopao oca, a u osam navečer sam igrao protiv Hajduka. Toliko mi je Dinamo značio. Ovo znaju samo moji najbliži - kaže Ištvanić.

Mnogi bi u tome trenutku poklekli i možda čak i odustali od igranja. Jer, iskreno, kome je na pameti nogomet kada izgubite člana obitelji. No njemu je Dinamo bio sve i kroz cijelu karijeru slijedio je stihove, 'Za Dinamo dao bih sve'. Bio je to klub u kojem je ostavio ogromnu ostavštinu, no kako on kaže, to mu se nije vratilo.

'Dinamo mi je ostao dužan'

- Dinamo mi je ostao dužan i žao mi je da ti ljudi nemaju sluha, nemaju razumijevanja, ni trunke onoga što sam ja dao tom Dinamu. Ja sam Dinamu dao svoj život. Od svoje devete godine sam bio u klubu i svi znaju da sam ginuo i srcem bio za Dinamo jer mi je to bila velika ljubav. I dan danas volim Dinamo, ali onaj izvorni koji je meni u srcu. Ovo je više navijački i želim svu sreću, ali ljudi koji vode, koji su tada bili i sada su u klubu, nemaju uopće razumijevanja ni za svoje bivše igrače, ni za ono što su ti igrači dali klubu - kazao je Ištvanić za 100posto.

Kako to većinom i bude, nakon nogometne karijere otišao je u trenerske vode i bio je tri godine trener u Radniku iz Sesveta. No, iz vedra oblaka dobio je otkaz nakon čega se povukao i posvetio se bolesnome sinu koji ima cerebralnu paralizu. 

Slavko se skroz povukao iz nogometa, rijetko ga i prati, a bavi se ugostiteljstvom i brine o sinu.

- Bavim se time. Tu sam sa sinom o kojem se dosta brinem. On je bolestan, ima cerebralnu paralizu i moram biti s njim. Ima 22 godine i mora imati barem jednu, a nekad i dvije osobe prisutne da bi mu omogućili da normalno funkcionira. Iznad lokala mi je stan da sam tu blizu njemu. Povukao sam se skroz iz nogometa, pratim sa strane, ali neću se vraćati - kazao je on.

Bio je veliki borac na terenu i simbol borbenosti i hrabrosti, a sada to pokazuje van terena. Kao nekada na travnjaku, i ovaj put će surađivati s legendama poput Bobana, Cvitanovića i Shale koji su se okupili kako bi pomogli bivšem suigraču i olakšali život njegovom sinu.